LUDI, (NE)ZABORAVNI SALOJKIN DAN ILI ZAŠTO JE MARIHOJKA SRETNA
Jednoga dana dok je koza Marihojka šetala po brežuljcima punim trave i žvakala tu zelenu tvar razmišljajući o tome kako joj je rep baš dug i lijep, pred njom se stvorila, ni manje ni više nego ljutita svinjska polovica.
- Aaaa, nemoj me pojesti molim te- bojažljivo će Marihojka.
- Kozo, luda, ova trava što je žvačeš pametnija je od tebe- iziritirano će Salojka, dotična polovica. Zar ne vidiš što se dogodilo pa te nemogu jesti, a ionako ne bi, samo bi mi naškodila.
- Aaaaa, što vam se dogodilo gospođo Vučice ?- Marihojka glupasto upita
- Prvo i prvo, nisam vuk- a što se tiče drugoga, hajdemo sjesti na ono deblo da ti kažem što je bilo.
- Dakle ovako - Salojka će. - Nakon što su me debeli Mate i njegova žena, Smrdoljubazna BIlja jučer nahranili usnula sam divni svinjsko-praseći san. Bil sam u hrpi blata, valjala se i hrvala sa svojim prijateljicama, svinjama Anđom i Nekrasivnom.
- Heheheheheh, a kakvo je to ime Anđa,gospođo ? - opet će tupavka
- Ma slušaš li ti mene uopće kozurino? I, gdje sam ono stala...? Aha! I mi se tako lijepo valjamo i spremile se za svinjsko-praseći bingo kad ono, u ranu zoru probudi me Mate i odvede tamo odakle se nitko ne vraća. I tek što su me odveli i smjestili na onaj asvalt, osjetila sam ono metalno, hladno između očiju.
- I, što je onda bilo, sigurno je bilo zabavno kad ste se igrali ?
- Ma, ti si izgubljen slučaj, draga, zar ne !?! - zaključi Salojka. - Ne, nije to bila igra,nego su me ubili, upucali, da bi sebe mogli zadovoljiti, napuniti želudac, nahraniti. Baš onako kako to rade i vama,kozama.
- Ali, to, to nije istina. Meni to slatka gospoša Narvaelenuka nikad ne bi..... ne bi ... Što sam ono htjela reći. Aha, gospođo Vučice, nemojte me ubiti.... !
- Opet ona. Morala bi otići kod neurologa, ali svejedno. I tako, ti ja mislila, nema mene više, kadli me netko pomilovaše, a već su me rasijekli tada i obezglavili. To je bio Onerporto, svinjoanđel. i kaže on meni: "Salojka zbog sve ljubavi što si davala svojoj obitelji, prijateljima i što si tako srčano jela svaku kantu otpadaka, dolazim po tebe da te odvedem u raj".
Ali kako sam sva komadima, a svaki se mora sastaviti, Onerporto mi je rekao da ga pričekam kod ovog starog debla. I zato čekam. Ovdje. S tobom. Pitaj Boga....
Ah, evo ih. Onerporto, polovice, glavo, ovdje sam.
- Ne deri se druga polovice, molim te. Vidimo te.Znaš, ovaj, sinoć sam probao nešto što se zove pelinkovac, pa znaš... Dođi da uđemo u ovaj portal pa da odemo u Svinjoraj. A tko je ova koza što žvače travicu?- upita on znatiželjno
- Ma, buahahaha, kad ti ispričam. Mislila je da sam vuk.
- Vuk, ma hajde, hahahahaha- bilo je zadnje što se čulo prije nego što su nestali prema Svinjoraju.
Niti minutu kasnije koza Marihojka, zaboraveći na krajnje neobični susret, ponovno je žvakala travu na prekrasnim brežuljcima i razmišljala kako ima divne uši.
Oznake: Marihojka, svinjska polovica, rep
04.01.2015. u 09:26 | 12 Komentara | Print | # | ^
