.....dugo te nije bilo, mjesecima ......pa ovaj tekst je kao bolno podsjećanje na vrijeme u kojem se svatko od nas nađe , jer nije pokazao ni rekao u pravi čas što je trebao...
06.12.2025. (22:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek se čini premalo ma što uradili, kad je baka umrla bio sam još dijete, pubertetlija, i bila je to prva smrt koja se dogodila meni, što me promijenilo puno više nego li sam tada bio svjestan, sada skoro pedeset godina kasnije, tuga je izblijedila, prigovori samome sebi prestali, ostala su samo ugodna sjećanja, razumijevanje, i ljubav, često je i ovdje na blogu spominjem i baš sam ponosan što svi znaju za nju.
07.12.2025. (08:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kakvu ste mi šetnju niz aveniju sjećanja pružili ovim mirisnim zapisom...hvala na tome :)) doduše, mene miris dunja i kompota podsjeća na moju pokojnu majku... a na bake, miris svježe pečenog diganog tijesta svaki puta kad bih dolazila u posjetu...i onaj specifični miris slatko-kiselkastog okusa jedre rajčice iz ljetne bašče, izgrižene onako, odmah iz ruke, kao jabuka. i nema tu više boli, ali sjećanja ima. i u mirisima i u slovima.
07.12.2025. (14:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AnnaBonni1
.....dugo te nije bilo, mjesecima ......pa ovaj tekst je kao bolno podsjećanje na vrijeme u kojem se svatko od nas nađe , jer nije pokazao ni rekao u pravi čas što je trebao...
06.12.2025. (22:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrina neba
Slažem se, sve je tu i ništa nije.
Dobrodošla nazad!
07.12.2025. (05:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drevni vanzemaljac
Uvijek se čini premalo ma što uradili, kad je baka umrla bio sam još dijete, pubertetlija, i bila je to prva smrt koja se dogodila meni, što me promijenilo puno više nego li sam tada bio svjestan, sada skoro pedeset godina kasnije, tuga je izblijedila, prigovori samome sebi prestali, ostala su samo ugodna sjećanja, razumijevanje, i ljubav, često je i ovdje na blogu spominjem i baš sam ponosan što svi znaju za nju.
07.12.2025. (08:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eh saznala
kakvu ste mi šetnju niz aveniju sjećanja pružili ovim mirisnim zapisom...hvala na tome :)) doduše, mene miris dunja i kompota podsjeća na moju pokojnu majku... a na bake, miris svježe pečenog diganog tijesta svaki puta kad bih dolazila u posjetu...i onaj specifični miris slatko-kiselkastog okusa jedre rajčice iz ljetne bašče, izgrižene onako, odmah iz ruke, kao jabuka. i nema tu više boli, ali sjećanja ima. i u mirisima i u slovima.
07.12.2025. (14:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...