eh saznala
17.01.2026., subota
krafne!
|
kakve krafne najviše volite? ja najviše volim s pekmezom...ha dobro, i ove druge mogu probati ako baš moram, žrtvovati se, jel :) ima li koga da ne voli krafne? i zašto to, pobogu? za mene, najfinije krafne na svijetu rade poljaci! njihove tradicionalne krafne (pączek, pl. pączki) su velike, punog slatkog aromatičnog tijesta, pomalo jajolike, prelivene laganim sirupom od šećera, posute nasjeckanom narančinom ušećerenom koricom i punjene isključivo pekmezom od ruža. ma, prefine prefineeeee :) nekoliko godina sam radila vrlo često u varšavi....i uvijek sam gledala da se tamo nađem za tzv. "debeli četvrtak", ili kako to oni kažu, tłusty czwartek. za razliku od našeg pokladnog utorka, na četvrtak prije korizme, u čitavoj se poljskoj (a i u dijelu katoličke njemačke i vojvodine) jedu isključivo krafne čitavog dana...iako ponekad uz krafne peku i jedu i kroštule, "poderane gaće", baš poput naših. ludo mi je bilo prvi puta vidjeti uvijek užurbane (i često namrgođene) poljake i poljakinje kako hitaju na posao, svi sa običnim najlonskim vrećicama punih krafni koje će pojesti tijekom radnog dana. u velikim trgovačkim lancima, u stotinama malih pekara i štandova, na ulicama, ma baš svugdje se najviše prodaju i kupuju krafne s ružinim pekmezom (ali, naravno, ima i drugih). kao najzanimljiviju sliku pamtim (u ogromnoj carrefour trgovini u shoping centru zlata terasa), višemetarske piramide od poslaganih krafni, pokraj kojih su prodavačice stajale na dugim ljestvama i dodavale krafne kupcima, nikad manje od 10tak komada, pa na više, i to od jutra do mraka. krenulo je pokladno vrijeme, u varaždinu sam već pojela najpoznatiju i najveću njihovu krafnu u slastičarnici jedne arbie, veselim se i posjetu samoborskoj fašničkoj republici i tamošnjim krafnama....no ne mogu čvrsto obećati da neće pasti i pokoja kremšnita...a što ću, kad sam slaba :):) |
15.01.2026., četvrtak
postoji razlog zašto se više ne usudimo stati
|
postoji razlog zašto više ne tragamo za najboljim mjestima postoji razlog zašto više ne želimo hodati ispod zvijezda postoji razlog zašto više ne umijemo stvoriti nove uspomene postoji razlog zašto više ne znamo pisati nove pjesme postoji razlog zašto više ne možemo okrenuti leđa svemu postoji razlog zašto više ne nalazimo savršeno opravdanje |
11.01.2026., nedjelja
žena
|
on: teška, luda, naporna, lukava, dosadna? genijalna, zavodljiva, uzbudljiva, izazovna, tajanstvena? obična, očajna, ogorčena, prevarena, lijena? vedra, vesela, duhovita, zabavna? veličanstvena. jedna žena. ona: ne |
09.01.2026., petak
bez sjenki
|
volio si me najviše najslabiju jaka sam te željela najviše nema novih obećanja u meni samo ja tama grli jabučice oka glad bol snaga smijeh može se naravno izreći laž tko sanja snove satkane za me  |
08.01.2026., četvrtak
težimo li sreći ili uspjehu?
|
kompromisi su uspješni ako se sve dobro odvija dalje, iako ni jedna strana nije potpuno sretna u tom procesu. vodi li sreća neuspjehu? |
06.01.2026., utorak
prava tehnika
|
izdavaču uveo si u priču balkon, moje noge i roze lisice (roze, pobogu) a krenuli smo sasvim obično, poslovno sviđa ti se baš ovaj koncept sklon si nekonvencionalnim projektima nekada prije ti pokušao si biti velik i bahat i zločest tražio žene izvan kutije a čučao sam u njima nudio manipulativne intelektualne sheme a čudio se pametnim ženama možda čitavo vrijeme zapravo čekaš da te netko kazni, a možda i ne nekada prije ja nisam bila autorica ali oduvijek sam znala koga držati na kratkoj uzici |
02.01.2026., petak
siječanjska elegija
|
oduvijek je između zemlje i neba kamen taj koji u ljude gleda kamen gleda i pamti ali ne zbori vajde nema sve i da progovori čudna il' čudesna igra svijetla i tame, dana i noći, spomena i moći toliko je staza kojima nećemo proći mislimo da jaki vučemo konce tek u magli pratimo najbliže zvonce u mraku je mračno i hladno je svuda nije grijeh poželjeti suputnika, druga bilo sa sjevera ili topline juga zavojita i pusta je ta staza duga dok jedno grize duša tijesna drugo misli, sirenina pjesma ljudi mogu na toj stazi ustajati, padati velikim se ljubavima nadati od tišine pjesmu skladati sretni zvjezdanim sjajem sjati nekome postelje od laži tkati tiho tugom tugovati na osami se kamenu jadati kamen šuti kamen zna dom je tamo gdje tlo pamti svako naše omiljeno mjesto a ne tamo gdje srcem tek povremeno jesmo |
31.12.2025., srijeda
kao da novogodišnja jutra nisu važna
|
kao da sve mora imati svoju svrhu kao da nismo već sve isprali pogledima kao da najvažnije ne možemo ispričati šutnjom kao da se nismo već toliko puta pomirili sa svime kao da ptice pjevaju samo zato da bi sunce ponovo izašlo kao da budućnost ne dolazi po sve nas kao da novogodišnja jutra nisu važna kao da život nije lijep |
30.12.2025., utorak
još jedno glupo pitanje
|
ni tin ni jasenko ni drugi poete čudili se ne bi kad bih pitajuć jasno ovdje i sada zavapila glasno: „što je to u muškom biću što ga vodi prema piću“ malkoc bi ostali u čudu slušajuć tu glavu žensku ludu što ovo saznat želi jer je žeže i steže i ful baca iz ravnoteže: al zakaj fakat zakaj to muško biće uvijek neke lažne spike hiće? |
29.12.2025., ponedjeljak
koliko ćeš me voljeti u novoj godini
|
voljet ćeš me više ili manje u novoj godini? voljet ću te jednako kao ove godine. kako, jednako? voljet ću te slično kao ove godine. kako, slično? koliko smo toga reciklirali tijelom, mislima? ništa nije slično ni kad trepnemo. voljet ću te više nego ove godine. kako, više? zašto strahovati od sudbine. znaš što? voljet ću te manje. (sa)znala sam !!! :D |
