Stil
cool
Isključi prikazivanje slika09
pon
12/24
Šta da gledam (nastavak)
ffp2.blog.hr
Kao što već znate, moja bolja polovica uglavnom provodi večer gledajući šta da gleda.
Što pak mene nervira jer prije bi Baldrick iz Crne Guje pronašao dobar plan negoli on (za mene) gledljiv film.
Kad počnem previše grintati doda on meni daljinski i kaže: Ajde onda ti nadji nešto po tvom ukusu!
Zadnjih godina gotovo sve američko postalo je negledljivo i tako sam otkrila da mi pašu skandinavski filmovi i serije.
Ne znam koliko sam ih više gledala.
Lani sam slučajno nabasala na seriju Božićna oluja.
Serija počne poprilično dosadno.
Zbog snježne oluje otlazani su svi letovi i radnja prati na desetke likova koji su prisiljeni motati se po aerodromu, bilo da tu rade ili im je otkazan let.
Bez stotinu belosvjetskih kriminalaca koji bi u američkoj verziji sad tu izveli kakav cirkus sa desecima mrtvih i ranjenih, polako se počinju raspletati ljudske priče i sudbine.
Neću spojlati ako netko želi pogledati, reći ću samo da sam do kraja izronila suza za navodnit dolinu sevdaha i bluza.
Ali onih dobrih suza, koje tako trebaju u božićno vrijeme, tipa kad stari susjed iz Sam u kući grli na kraju svoju unuku nakon što se (očito) pomirio sa sinom.
Kako Netflix zapamti što si već gledao i lajkao, tako ti onda daje manje više smislene savjete.
I tako je izbacio Snježnu sestru.
Film o dječaku čija starija sestra je umrla i roditelji od žalosti zaboravljaju na Božić, koji uz svu žalost zbog nenadoknadivog gubitka fali našem glavnom junaku i, prije svega, njegovoj mladjoj sestri, koja još ne razumije konačnost smrti i sanja o tome kako bi se umrla sestra mogla vratiti.
Film me je pogodio ravno u staru ranu.
Ranu od koje ne šepam na lijevu nogu kao nakon zadnje nezgode ali mi je dio srca zaledila Snježna kraljica i rijetko koga više pusti dovoljno blizu, da bi ga mogla zavoljeti.
I izgubiti.
Vratio me film u one Božiće kojih u našoj kući zbog žalosti za pokojnim bratićem, koji je živio sa nama, nije bilo.
Naša baba, ona o kojoj uvijek pričam i na koju sam se, barem po riječima pokojnih roditelja i muža uvrnula (a kako ne bi kad me je odgojila i naučila izmedju ostaloga i slaviti Božič i Uskrs, iako nisam vjernik ni dan danas), ona baba koja je bila stup cijele naše obitelji, ona jaka baba koja je toliko toga u životu preživjela i opet se digla iz pepela…ta naša baba nije mogla podnijeti ovu zadnju veliku tragediju i zaključila je da Božiću nema mjesta u žalosnoj obitelji.
A moji roditelji se tome nisu suprotstavili, nego su to jednostavno prihvatili.
Zbog komocije, mira u kući, djelomično radi one mamine "ča će ljudi reć", tko bi to sada više znao.
Meni je Božić falio ali sam se sjećala kako je bilo prije i dan danas nastojim tu atmosferu stvoriti u kući ovih dana, bez obzira koliko nas još ima.
Moja sestra ostala je u djetinjstvu uskraćena za tih par bitnih Božića i njoj ti dani ni danas nisu posebno bitni.
Ona to ne doživljava kao neki nedostatak, što ne poznaš ne može ti ni faliti.
Meni je taj nedostatak strašan kao i prva od smrti nakon kojih više ništa neče biti isto.
Za mene je Božić prije svega vrijeme posvećeno obitelji, ma kolika (još) bila.
Božić je jedan od onih posebnih dana u godini kojih se kasnije uvijek sjećamo.
Zapravo se i ne sjećamo točno dana ili godine već atmosfere koju sav božićni (neki bi sad rekli komercijalni) duh stvara.
I zato otkako je babina rana toliko zarasla, da je dozvolila božićnoj radosti da ponovno udje u našu kuću, nisam preskočila niti jedan jedini Božić, ma što da se u toj godini desilo i ma gdje se u to vrijeme našla.
Lani sam ga organizirala iz kolica, ove godine šepajući.
Štoviše, pustim ga da se rastegne od prvog Adventa do Tri kralja.
A iz nekog krepat ma ne molat inata, sada ga slavim ko obitelj Griswold, tako da svijetli na sve strane.
Bez obzira koliko malo nas još ima.
Ove godine sam vjerojatno i pretjerala, ako se u vrijeme Božića uopće može pretjerati.
Ali neka ga.
Čak razmišljam da Gandalfu kupim kapicu Djeda Mraza, baš bi mu fino pasala na ovu bijelu glavicu, koja se već pomalo umorila od gruntanja kakv je ovo lunapark došao u naš stan.
Feliz Navidad
Feliz Navidad
Feliz Navidad
Prospero ano y felicidad
I wanna wish you a Merry Christmas
I wanna wish you a Merry Christmas
I wanna wish you a Merry Christmas
From the bottom of my heart
P.S. Sinoć sam htjela napisati još: ništa mi neće ovi Božić pokvarit ali onda si mislim, da to napišem odmah bi slomila drugu nogu.
I jutros fakat, noga je još na mjesti ali upalilo se mjesto na prstu gdje sam se jučer ubola na riblju kost pri čišćenju ljuski i sad moram kod doktora 
Šta da gledam (nastavak)
ffp2.blog.hr
Kao što već znate, moja bolja polovica uglavnom provodi večer gledajući šta da gleda.
Što pak mene nervira jer prije bi Baldrick iz Crne Guje pronašao dobar plan negoli on (za mene) gledljiv film.
Kad počnem previše grintati doda on meni daljinski i kaže: Ajde onda ti nadji nešto po tvom ukusu!
Zadnjih godina gotovo sve američko postalo je negledljivo i tako sam otkrila da mi pašu skandinavski filmovi i serije.
Ne znam koliko sam ih više gledala.
Lani sam slučajno nabasala na seriju Božićna oluja.
Serija počne poprilično dosadno.
Zbog snježne oluje otlazani su svi letovi i radnja prati na desetke likova koji su prisiljeni motati se po aerodromu, bilo da tu rade ili im je otkazan let.
Bez stotinu belosvjetskih kriminalaca koji bi u američkoj verziji sad tu izveli kakav cirkus sa desecima mrtvih i ranjenih, polako se počinju raspletati ljudske priče i sudbine.
Neću spojlati ako netko želi pogledati, reći ću samo da sam do kraja izronila suza za navodnit dolinu sevdaha i bluza.
Ali onih dobrih suza, koje tako trebaju u božićno vrijeme, tipa kad stari susjed iz Sam u kući grli na kraju svoju unuku nakon što se (očito) pomirio sa sinom.
Kako Netflix zapamti što si već gledao i lajkao, tako ti onda daje manje više smislene savjete.
I tako je izbacio Snježnu sestru.
Film o dječaku čija starija sestra je umrla i roditelji od žalosti zaboravljaju na Božić, koji uz svu žalost zbog nenadoknadivog gubitka fali našem glavnom junaku i, prije svega, njegovoj mladjoj sestri, koja još ne razumije konačnost smrti i sanja o tome kako bi se umrla sestra mogla vratiti.
Film me je pogodio ravno u staru ranu.
Ranu od koje ne šepam na lijevu nogu kao nakon zadnje nezgode ali mi je dio srca zaledila Snježna kraljica i rijetko koga više pusti dovoljno blizu, da bi ga mogla zavoljeti.
I izgubiti.
Vratio me film u one Božiće kojih u našoj kući zbog žalosti za pokojnim bratićem, koji je živio sa nama, nije bilo.
Naša baba, ona o kojoj uvijek pričam i na koju sam se, barem po riječima pokojnih roditelja i muža uvrnula (a kako ne bi kad me je odgojila i naučila izmedju ostaloga i slaviti Božič i Uskrs, iako nisam vjernik ni dan danas), ona baba koja je bila stup cijele naše obitelji, ona jaka baba koja je toliko toga u životu preživjela i opet se digla iz pepela…ta naša baba nije mogla podnijeti ovu zadnju veliku tragediju i zaključila je da Božiću nema mjesta u žalosnoj obitelji.
A moji roditelji se tome nisu suprotstavili, nego su to jednostavno prihvatili.
Zbog komocije, mira u kući, djelomično radi one mamine "ča će ljudi reć", tko bi to sada više znao.
Meni je Božić falio ali sam se sjećala kako je bilo prije i dan danas nastojim tu atmosferu stvoriti u kući ovih dana, bez obzira koliko nas još ima.
Moja sestra ostala je u djetinjstvu uskraćena za tih par bitnih Božića i njoj ti dani ni danas nisu posebno bitni.
Ona to ne doživljava kao neki nedostatak, što ne poznaš ne može ti ni faliti.
Meni je taj nedostatak strašan kao i prva od smrti nakon kojih više ništa neče biti isto.
Za mene je Božić prije svega vrijeme posvećeno obitelji, ma kolika (još) bila.
Božić je jedan od onih posebnih dana u godini kojih se kasnije uvijek sjećamo.
Zapravo se i ne sjećamo točno dana ili godine već atmosfere koju sav božićni (neki bi sad rekli komercijalni) duh stvara.
I zato otkako je babina rana toliko zarasla, da je dozvolila božićnoj radosti da ponovno udje u našu kuću, nisam preskočila niti jedan jedini Božić, ma što da se u toj godini desilo i ma gdje se u to vrijeme našla.
Lani sam ga organizirala iz kolica, ove godine šepajući.
Štoviše, pustim ga da se rastegne od prvog Adventa do Tri kralja.
A iz nekog krepat ma ne molat inata, sada ga slavim ko obitelj Griswold, tako da svijetli na sve strane.
Bez obzira koliko malo nas još ima.
Ove godine sam vjerojatno i pretjerala, ako se u vrijeme Božića uopće može pretjerati.
Ali neka ga.
Čak razmišljam da Gandalfu kupim kapicu Djeda Mraza, baš bi mu fino pasala na ovu bijelu glavicu, koja se već pomalo umorila od gruntanja kakv je ovo lunapark došao u naš stan.
Feliz Navidad
Feliz Navidad
Feliz Navidad
Prospero ano y felicidad
I wanna wish you a Merry Christmas
I wanna wish you a Merry Christmas
I wanna wish you a Merry Christmas
From the bottom of my heart
P.S. Sinoć sam htjela napisati još: ništa mi neće ovi Božić pokvarit ali onda si mislim, da to napišem odmah bi slomila drugu nogu.
I jutros fakat, noga je još na mjesti ali upalilo se mjesto na prstu gdje sam se jučer ubola na riblju kost pri čišćenju ljuski i sad moram kod doktora
Riješi kviz #305
blogokviz.blog.hr
Dobro došli na blogokviz!
Blogokviz je blog na kojem objavljujem kratke kvizove općeg znanja koji sadržavaju 10 pitanja iz različitih područja poput geografije, povijesti, glazbe, sporta, književnosti i dr.
Kviz se rješava na način da se na početnom prozoru kviza klikne "DALJE" čime se otvara prvo pitanje te nakon što se označi jedan odgovor treba ponovo kliknuti "DALJE" čime se otvara drugo pitanje i tako sve do kraja kviza. Ako se želite vratiti na prethodno pitanje i promijeniti odgovor kliknite na gumb "NATRAG".
Nakon što odgovorite na sva pitanja na kraju kviza treba kliknuti na gumb „PODNESI“ čime se otvara stranica s gumbom „PRIKAZ REZULTATA“ (ako se ne vidi skrolajte prema vrhu da postane vidljiv), te se klikom na taj gumb prikazuju rezultati kviza, odnosno prikazuje se koji su odgovori bili točni, a koji netočni. Ispod gumba „PRIKAZ REZULTATA“ imate mogućnost pogledati statistiku rješavanja kviza, odnosno rezultate svih odgovora te mogućnost da ponovo odigrate kviz. :)
Ako se ne vide "DALJE", "NATRAG" i "PODNESI", unutar obrasca kviza treba skrolat prema dnu da postanu vidljivi.
Napomena *Obavezno znači da se pitanja ne mogu preskakati i da kviz ne možete podnijeti ako niste odgovorili na sva pitanja.
Ako ste propustili koji kviz ili križaljku, poveznice su sa strane u boksu.
Uživajte u kvizu! :)
Učitavanje…
Statistika iz prethodnog kviza.
Prva škola u Americi
stella.blog.hr
(Post sam vratila, jer sam ga u petak skinula zbog važnijeg).
Ljera nam priča o St. Augustine, prvoj drvenoj školi u SAD
otvorenoj 1716. godine.
U školi-muzeju rekonstruiran je tadašnji sistem rada
sa lutkama koje govore
Neznalice su dobijale posebnu kapu za kaznu
Neposlušna djeca kažnjavana su maltene samicom
Prva škola u Americi
stella.blog.hr
(Post sam vratila, jer sam ga u petak skinula zbog važnijeg).
Ljera nam priča o St. Augustine, prvoj drvenoj školi u SAD
otvorenoj 1716. godine.
U školi-muzeju rekonstruiran je tadašnji sistem rada
sa lutkama koje govore
Neznalice su dobijale posebnu kapu za kaznu
Neposlušna djeca kažnjavana su maltene samicom
08
ned
12/24
Sve je počelo tada
penetenziagite.blog.hr
Neki dan odgledao sam u ciklusu na Trećem sjajan film velikog Bertranda Tavernierea „Sve počinje danas“ (Ça commence aujourd'hui); intrigantno, skromno i nenametljivo djelce iz devedesetih godina prošlog stoljeća koje je, kako ćete vidjeti, u mnogočemu posvema precizno otkrivalo mjesta na kojima sustav već tada dramatično popušta, a još više - kakve će se posljedice uslijed toga zbiti.
Radnja filma zbiva se ponajvećma u dječjem vrtiću u malom francuskom provincijskom gradu devedesetih; među djecom jedva da još ima pokoji tamnoputi dječačić ili djevojčica; posebno se moraju tražiti žene pod maramama koje će na školskoj priredbi prodavati falafel ili pogače pod berberskim šatorima koji su priređeni posebno za svrhu dočaravanja pustinje. Na ulicama, osim možda u Parizu, ali on je daleko (i svi su, izgleda, u njemu zaboravili na ove druge), još uvijek nema slamova i geta za tamnopute; pozornica je provincijska, mirna, još nedavno idilična i nedirnuta Francuska oslikana u pejzažima Moneta i Renoira; Francuska iz filmova Belmonda i Montanda; to je Francuska između crnoga vala šezdesetih i ovog vala devedesetih – kojem nikako ne uspijevam smisliti bilo kakvo smisleno ime; ali prepoznat ćete ga; nema sumnje; okupani smo njime još i danas.
Radi se zapravo o godinama u kojima državna politika nakon socijalista Mitteranda i bujanja socijale u osamdesetima izrazito i beskrupulozno hvata pravac udesno; ponajprije se to ogleda na pitanjima rezanja budžeta lokalnih jedinica za socijalu, odgoj i obrazovanje. Atmosfera u filmu je poprilično tmurna; raste nezaposlenost; briga za nemoćne i potrebite naočigled slabi; država prepušta stvarima da se dešavaju same od sebe ili da ih vode entuzijastični i osamljeni pojedinci, praktički avanturisti koji se ne predaju. Godine su to u kojima nekad slavna i moćna industrija propada i seli daleko na istok koji je tek otkriven nakon pada Berlinskog zida, tamo je cijena rada daleko jeftinija, a propisi lakši za izigravanje; to se tako nevino i pristojno naziva „investicijska klima“.
Umjesto daljeg prepričavanja i razmatranja, prepuštam vas dijalozima koje na rubu suza u filmu vode odgajatelji, medicinske sestre i socijalni radnici.
„Mene ne zanimaju oni na dnu ljestvice, nego oni u sredini, njih još možemo spasiti. Oni drugi su izgubljeni slučajevi. Nismo mi Bog. Ionako smo loše plaćeni.“
„Tvoje stajalište ne drži vodu. Kod mene svi klinci imaju probleme, ne samo neki. Društvo će implodirati, a mi se okupljamo oko šefa i slušamo evanđelje... Gubimo vrijeme!“
„Prije dvadeset godina imala sam četrdesetipet učenika. Nismo se žalili. Četrdesetipet! Bili su disciplinirani, dolazili su na vrijeme, bili su uredni. A nije da nije bilo siromaštva. Ali danas je drukčije. Ne mogu izaći na kraj s njih 30. Kasne, dolaze prljavi. Roditelji su često u beznadnoj situaciji. Mnogi nemaju posao. Maleni i ne znaju što je to zanimanje. I čini mi se da samo sa mnom mogu razgovarati. Nada? Više se ne nadam da će maturirati i ići na fakultet. Samo im želim pružiti ljubav jer sam vezana uz njih. To je sva nada koja mi ostaje.“
„Majke se više ne brinu za djecu kao nekada, ne mogu više. Kao da ih se žele riješiti. Provode dane pred TV-om. Posjednu djecu pred televizor da bi bila mirna. Posljedica: vi ih morate sve naučiti, čak i da pozdravljaju. Neki uopće ne znaju da mogu razgovarati s nekime. Riječi im služe da kažu, gladan sam, hladno mi je, žedan sam.
To je preživljavanje.“
Eto, možda mi ne možemo razumjeti kako smo dospjeli tu gdje smo dospjeli, ali zato postoje ljudi kao Taverniere koji će nam to sigurno umjeti objasniti; lirski, nenametljivo a kirurški precizno. I kao i uvijek, usput natuknuti: možda je moguće da nisu baš krivi oni drugi.
Sa snovima
star-rose-bloger.blog.hr
Ne treba mi ogromno nebo da bih mogao sanjati. Sve što mi treba je mala zvijezda da mi osvjetli putovanje kroz oblake snova ..
Moramo imati snagu tigra i tišinu zalaska sunca da bismo se suočili sa svakodnevnicom..
Postoje trenuci u životu kada se sve čini da je magično. ..
Moje fotke:))
I noć ima svoju čar... prema putu snova
Božićna pšenica
y-complicated.blog.hr
Jedan od problema oko Božića je što se moraju čekati određeni datumi kako bi se svi "obredi" učinili po protokolu. :)
Prvi protokol kojeg se nisam držala je protokol po suhim kolačima. Njih sam već pekla početkom prosinca pa smo ih se do sredine prosinca prejeli. Na Božić više nikoga nisu zanimali.
Drugi problem je božićna pšenica. Mora se čekati sv. Luciju, a 'ko to može?
Božićna pšenica je spremna
Ovo je ukrasna posuda za božićnu pšenicu, znači bit će posijana u onu plastičnu crnu
Rakija sa Adventa od prije najmanje dvije, tri godine!
Nije otvorena! :0 :0
Sigurno je opstala jer su je anđeli čuvali! :)
Pitanje dana glasi: da li da večeras otvorim medicu i posijem pšenicu ili da čekam Luciju i venem do tada?
Kada bolje razmislim mogu i večeras i na Luciju, tko mi brani? Protokoli?
Za rakiju se sad već bojim kako će se pokvariti!
Predugo stoji! :)))
Idem birati glazbeni broj.
To mi je jedan od gušteva. Pustim post pa biram glazbenu numeru.
Cmok.
A vi? Jel vam sviraju Zvonćići u pozadini ili je rano za njih?
Jedna od najvoljenijih božićnih numera
Update za @jelena
Jedva sam sliku izrezala da se u pozadini ne vidi slika djeteta.
Btw. moj radni dan još nije završio, nije ni blizu........
150 riječi će zadovoljiti.
Cmok.
NU MENE
tignarius.blog.hr
U nekim fragmentima mojih letimičnih pogleda prema dalekovidnici upadnu mi u oko određene "zanimljivosti" nezanimljivih ljudi.
Naime Auto Krešo (Beljak) u jednom trenutku; valjda "povrjede poslovnika" odgovara nekom liku; da on ima 2 fakulteta!!!
Čovjek se mora odmah zapitati kakvo društvo ovakvom liku može dodijeliti i počasnu plaketu lokalnog DVD-a...a kamoli pravu diplomu, ali eto on se hvali svojim fakultetima.
(sve što imam sam ukrao, jedino sam diplomu kupio)
Drugi bezprizorni lik (kandidat velikog Andreja, za predsjednika) se hvali fotografijama gdje se on blesavo cereka na nekim fotogrfijama, s nekim, po njemu važnim osobama iz "javnog života"
I da je "doktorirao" u doba dok je bio ministar!
Ima jedan vic iz 70-tih
Male Amer i Rus se svaki da igraju u parku i Amer svaki dan dođe s narančom a Baćuška, natašte...
Sad Amer stalno provocira Baćušku -Ja imam naranču a ti nemaš ništa...
Baćuška ispriča Starom tu svoju frustraciju i stara Baćška keže; Reci ti njemu da ti imaš komunizma
Sutra; ja imam naranču..a ja imam komunizam..i Amer zanijemi, kaže Starom kako ga je Rus spisdio a i ne zna šta je komunizam..
Kaže njemu Stari reci ti njemu da ćeš i ti imati komunizam
Sutra: Ja imam naranču!
Ja imam komunizam!
I ja ću imati komunizam!
AAeee, onda nećeš imat naranču!!!...:))
Šta narod.hr. očekuje od ovakvih eugenija!
Ljudi bez kalibra se prikrivaju slikama, diplomama, položajima...ali iza tog plašta se najčešće krije subjekt bez sadržaja!
Božićna pšenica
litterula.blog.hr
Moram priznat da ove godine nisam posijala božićnu pšenicu, a bojim se da neću ni bor kitit. No ako netko želi sam uzgojiti taj lijepi božićni ukras, a ne kupiti ga u dućanu, evo upute koju sam na svom vrtlarskom blogu objavila prije nekoliko godina: "Na početku prosinca, u danima između spomendana sv. Barbare i sv. Lucije u lijep, starinski, keramički ili porculanski duboki tanjur u široku plitku zdjelicu ili sličnu posudicu, posijati valja božićnu pšenicu. Prije sjetve je nekoliko puta isperite pa zalijte tako da bude prekrivena vodom pa ostavite da zrnje nabubri preko noći. Višak vode sljedećega jutra ocijedite. U široku plitku posudicu uspite 1-2 cm zemlje za cvijeće ili pijeska, pa ravnomjerno rasporedite oko 0,5 cm debeo sloj pšenice. Umjesto zemlje možete staviti i sloj vate ili kuhinjskog papirnatog krep ubrusa. No, zdrava će zrna dobro niknuti i bez ikakve podloge. U sredinu posude utisnite čašicu promjera odgovarajućeg svijeći koja će poslije ukrašavati božićno žito. Prekrijte posijanu pšenicu tankom pamučnom krpicom i smjestite u umjereno toplu, zračnu i svijetlu prostoriju. Svaki dan lagano poškropite preko krpice. Za nekoliko dana pšenica će nabubriti, isklijati, niknuti i lijepo se zazelenjeti. Kad pšenica nikne, krpicu uklonite pa nastavite i dalje umjereno zalijevati.
Na Badnjak, kad budete ukrašavali kuću i kitili božićno drvce, pšenicu prikratite, povežite ukrasnom vrpcom - u narodu je običaj hrvatskom trobojnicom - pa stavite na stol, na prozorsku klupčicu ili pod božićno drvce uz jaslice. Ako ste u sredinu pri sjetvi stavili čašicu, izvadite je i na njeno mjesto utisnite svijeću. Kako bi što dulje ukrašavala kuću, po narodnom običaju sve do Sveta tri kralja, pšenica bi, kao i božićna jelka, trebala biti u svijetloj i hladnoj prostoriji. I dalje ju umjereno zalijevajte da se ne osuši, ali ne previše da ne požuti i ne popljesnivi."
Ako netko želi pročitati cijeli tekst može ga potražiti na mom vrtlarskom blogu.
A svima koji se će okušati u uzgoju pšenice na tanjuru, u nekoj lijepoj zdjelici ili u velikom keramičkom kalupu za kuglof, želim puno uspjeha!
Nenašminkana...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Neiscrpljujuća ljepota nedejeljnog jutra.
Sa prozora se smiješi anđeo. Zapalio si
drugu svijeću došašća. Volim naša jutra i
naše razgovore, miris kave i dim cigarete.
svjesna nezdravog početka svakodnevice.
U zbroju naših godina mnogo nezdravih
navika urušava svrhovitost moćnika,
njihovu volju za vladavinom našim životima.
njegova rečenica me razbudila.
Nemoj urušavati ljepotu ovog osunčanog jutra.
U pravu si, divan je dan pred nama, soba miriše
cimetom, vanilijom, narančama i parfemom chanell5.
Još nenašminkana osjećam buđenje nemira,
voliš me bez šminke koju, iz navike svakodnevno,
stavljam na lice.
Idem obaviti dnevni ritual, pod tuš i stavljanje maske,
rekoh ispijajući zadnji gutljaj kave.
Danas bez šminke! zapovijed, a blagost tvog lica mami ispunjenje.
Dijana Jelčić
07
sub
12/24
Robert i Jutro poezije
luki2.blog.hr
Danas je "Jutro" bilo posvećeno recitalu za Roberta Roklicera, dragom pjesniku i vrlo složenim, duhovitom ali ujedno i vrlo zahtjevnom čovjeku. Uvijek je plesao po rubu, ali nikada nije prešao granicu u kojoj bi potonuo u vulgarnost.
Stihove Roberta Roklicera govorili su dramski umjetnici Hrvoje Klobučar, Slaven Knezović, Kristijan Ugrina i Rešat Avmetoski Rale.
Robert Roklicer rođen je 1970. godine u Vukovaru. 1995. godine upisuje dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a od 1995. godine do 2000. godine radi u novinarstvu i u tom periodu mnoge njegove eseje i književne kritike prenose svjetski tiskani mediji, stoji u njegovoj biografiji na stranicama Društva hrvatskih književnika čiji je bio član.
Za roman Žene, luđaci i malo dobrih pedera dobio je Nagradu Matice hrvatske, a u razgovoru za Novi list objavljenom 2011. godine o tom je djelu rekao: Ma taj roman je maksimalno politički korektan, ma što god se podrazumijevalo pod korektnošću. Likovi u tom romanu su obični luzeri, ljudi koji žive od danas do sutra, koji nemaju svoje stavove i jasno izgrađene ciljeve, nego su motivirani strahom od politike i sve veće medijske halabuke o propasti čovječanstva.
Uz spomenutu nagradu Matice hrvatske za neobjavljeni prozni rukopis, Roklicer je dobio i nagradu Broda knjižare 2010. i treću Nagradu Frana Galovića za kratku priču 2010. S poezijom i prozom zastupljen je u više antologija, panorama i zbornika u Hrvatskoj i inozemstvu.
Kao scenarist je surađivao s Dramskim programom Hrvatske televizije i Jadran filmom, i autor je scenarija za HRT-ov igrano - dokumentarni serijal Domovinski rat, a bio je scenarist i dramaturg niza filmova među kojima su i Mrtve ribe.
Među glumačkim ostvarenjima u Roklicerovom opusu ističu se nastupi u filmovima Sigurna kuća, Živi i mrtvi i Metastaze, te u televizijskim serijama Mamutica, Počivali u miru i Zakonu.
Od 2008. godine bio je voditelj kultne zagrebačke tribine Jutro poezije, a od 2017. godine vodio je virovitičku kulturnu organizaciju FRiKK (Film, Radio, Kazalište i Književnost).
Tragično je preminuo 27.8.2024. u Virovitici.
MALEŠ JE ZAKUHAO STVAR - Robert Roklicer
Čitajući Maleša zatvorio sam
vrata sobe i navukao zastore
– onako ranjiv – kao pjesnik
bez uniforme –
zadržavao sam stihove zidovima,
nisam ih puštao da odu,
rasprše se u zoru.
Tri krokodila morala su iz vitrine,
Begović se s Hlebnjikovim došaptavao,
netko je Slamniga pozvao u pomoć –
i tada je bilo dosta.
Na prastarom kompjutoru
upalio sam Word i želio
napisati pismo Malešu.
Napisao bih mu:
ja ću te progutati! a ti ćeš otputovati
nema te više!
Ali Rešicki se bacio na mene,
Kiš je otvorio prozor,
a Maković istrčao na cestu.
Carver je sve to gledao i samo se
podmuklo nasmiješio:
- Drugi ćeš put biti oprezniji, mali,
pjesnik si koji se pjesnicima ogriješio.
A to nije zdravo za jetra.
(„Bez detalja, molim“, Alfa, Zagreb, 2010.)
Lijepa atmosfera, puno ljudi i ljubitelja poezije...
A nakon "Jutra", posjetila sam novi postav Kuće karikatura Otto Reisinger....
Molim povećajte si tekst ispod svake karikature....
Reci vau...:))))
I još: zatekla me vijest da draga Alida nije više sa nama. Upoznale smo se u kazalištu "Komedija", ne sjećam se više koja je predstava bila....Prilazi mi jedna prekrasna crnka, sa ogromnim osmijehom...Ona je prepoznala mene, prema fotkama s blaga....Draga i pametna Alida...Počivaj u miru!
Ime: Rajko
staroinovo.blog.hr
Prije nekoliko dana u Zagrebu je promoviran posthumno izdan album Rajka Dujmića “Tko to zove ime moje”. Za realizaciju tog projekta su zaslužni njegov sin Tin , supruga Snježana i nekolicina prijatelja koji ga se nisu odrekli.
Za razliku od Splita koji sa velikim poštovanjem, pijetetom i ljubavlju obilježava godišnjice Oliverove smrti, Zagreb je zaboravio ove četiri godine na gospodina Dujmića, jednog od najplodnijih hrvatskih skladatelja sa 1 800 skladbi, koautora ne zvanične himne RH “Moja domovina” i eurovizijske pobjedničke pjesme, najmlađeg dobitnika Porina za životno djelo i tvorca najvećih hitova na prostorima ne samo svoje sadašnje države, nego i one nam bivše.
Rajko je pjevao o svemu što život znači: o ljubavi. o majčinim očima, o dječaku plavom, o rukama, o kiši i duši, o suncu, o ženi koja ustaje u pola šest, o tom kako pjevaju šume, o smrti, o skitnici koju ne drži mjesto jer je vuku daljine, o zagrebačkom Trgu cvijeća i o tom “kako je dobro vidjeti te opet”, pjesme od koje se nekad orio Dinamov stadion.
Poznato je kako su članovi benda čiji je Rajko bio duša i srce “Novi fosili” otpisali svog vođu zbog njegovih navodnih poroka, ali su svesrdno prisvojili njegovo životno djelo koje je tako “poročan” pola stoljeća stvarao.
Sve to više i nije važno “dok suza pada s trepavica”,
za ime Rajko, u prosincu 2024.
P.S.
Želim vam lijepu, sretnu i zdravu zimu, dragi blogeri.
Čuvajte sebe i svoje prijatelje 
Fleka
ffp2.blog.hr
Pri doručku sam dosegla vrhunac asocijalnosti (mislim kad bi me netko ovakvu vidio).
Uspjela sam namastiti majicu ne samo izvana nego iznutra.
Komad jaja pao mi je kroz dekolte i zamastio majicu oko pupka.
Optimist bi nato rekao da je to zapravo znak da sam nešto malo smršavila kad nije zapelo već na sisama.
Pesimist ga na to poklopi: A možda samo sise vise.
(Prilozi za Priručnik o samopomoći naslova: Zašto je bolje ne doživjeti stotu)
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr