H.A.D.L. by Stanka Gjurić

ponedjeljak, 12.09.2022.

Toma

Film 'Toma' dokaz je kako se iz jedne relativno skromne i neosobito atraktivne životne priče može napraviti odličan i vrlo zanimljiv film. Uz perfektan scenarij, snimatelja i režiju, to je, pokazali su nam naši susjedi, itekako moguće, samo se sve to troje mora dogoditi istovremeno i po mogućnosti u istom filmu. Iz života većine osoba iz javnog života (ali i inače) koje su doživjele određene godine, moglo bi se izvući interesantnog materijala, jer zasigurno postoji podosta životnih momenata koji bi se u rukama spretnog redatelja i jednako spretnog i maštovitog scenariste, mogli pretočiti u film, stoga me ne čudi da je za to odabran upravo Toma Zdravković, kojeg nisam smatrala popularnim pjevačem, štoviše za njega sam jedva i čula, a možda je tome tako i iz razloga što tu vrst glazbe nikada nisam slušala.
Kamera i režija su sjajni, kao i gluma apsolutno svih protagonista, dok bi se šminki već mogle naći zamjerke ponajprije zbog toga što je više no očito da glavni glumac nosi periku, što malo kvari opći dojam, no uz odličnu glumu Milana Marića i Petra Bencine u kojeg se (u)malo zaljubih, na to se može zažmiriti. Sve drugo je bez zamjerke. Film je vrlo lagan, neopterećujuć za praćenje, jer se gledatelj ne mora naprezati da shvati što se događa u kojem vremenskom razdoblju, budući da naš Toma, sa 20 i 50 izgleda isto (samo se boja kose, zbog sjedina, i frizura, ponešto mijenja) a kako bi se gledatelju olakšalo praćenje radnje, na ekranu se jednostavno prikazuju godine u kojima se određen događaj odvija, od Tomina djetinjstva, rane mladosti, pa do zrele dobi, odnosno godine njegove smrti (1991).
Mislim da je redatelj, odnosno da su redatelji Dragan Bjelogrlić i Zoran Lisinac iz životne priče Tome Zdravkovića izvukli najbolje, i napravili odličan posao na čemu im se mora iz srca čestitati.
Film je zapravo vrlo poetičan, a jedan od najdojmljiviji dijelova, uz onaj koji je vezan uz doktorovu suprugu Ljiljanu, je dio u kojem Tomin liječnik prati svog pacijenta, a tada već i prijatelja, na turneji po mjestima tadašnje Jugoslavije, a kada je on već ozbiljno narušena zdravlja.
Premda mi pjesme Tome Zdravkovića nisu bliske, kao ni taj glazbeni žanr, neke od njih, poput 'Za Ljiljanu', naročito ako je se promatra u kontekstu zbivanja vezana uz tu mladu damu, nije neobično da je u čovjeku u stanju izazvati buru emocija, a također je vrlo lijepa i pjesma koju Toma pjeva sa Silvanom Armenulić.
Nepovjerljiva kakva jesam kada je film bio prikazivan u Zagrebu, mislila sam da se pretjeruje s hvalospjevima, no sinoć sam se uvjerila da nije tako. Također ljudi koji vole tu vrst glazbe i poznaju Tomine pjesme, koji su zbog vremena u kojem su rođeni, za to razdoblje u kojem je on djelovao puno više vezani od mene, shvatljivo je da su morali vrlo emotivno doživjeti ovaj film koji odiše nazatomivim žalom za ljudima i vremenom koje u sebi, bez sumnje i nepovratno nosi, praćena sjetom, napretek, na neki način zauvijek izgubljene prostodušnosti, zajedništva i dobrote.

Oznake: Dragan Bjelogrlić

srijeda, 14.07.2021.

Silvio

Genijalni talijanski redatelj Paolo Sorrentino koji je uz Umberta Contarellu, ujedno i scenarist filma koji se u Hrvatskoj vodi pod naslovom 'Silvio', priuštio nam je vrhunsko zadovoljstvo filmom 'Loro' (originalan naslov) koji smo imali prilike prekjučer pogledati na 2. programu HRT-a.
On pomalo renoarovski kao da oslikava svoje djelo isprva akvarelom, te s puno pažnje stupnjevito pridodaje tonove koji će ga otežati, ali istovremeno učiniti i jasnijim. Od prvoga kadra upravo kao da crta prizore nadrealnim kistom postepeno nas uvodeći u svijet bogatstva i moći. U svemu tome, Silvio, kao središnji lik, na određen način ostaje po strani, barem kao čovjek koji je nadišao potrebe za spomenutim, jer sve je to odavno ostvario. U konkretnom slučaju on je tek na meti onih koji se žele približiti djeliću onog što on odavno posjeduje, s obzirom da je redatelj odlučio prikazati njegov život od faze kada je već na vrhuncu svoje političke karijere.
Kroz čitav se film Berlusconi provlači kao kakva dugačka, mudra pragmatična misao koja svojim mudroslovljem nužno zaokružuje cjelinu.
Premda se vodi kao biografska drama, 'Loro' doživljavam kao briljantnu društveno političku satiru kojom bi sam Silvio mogao biti više no zadovoljan, i nekako predmnijevam da ne bi imao ništa protiv sebe kao lika u tom filmu.
Možda nam je simpatičan poput kakvog filmskog pljačkaša banke koji je navukao masku nasmiješena klauna, budući teško možemo zamisliti lice koje se nalazi ispod krinke, te unatoč razbojnikovu ponašanju, i ne htijući, udaljujemo se od stvarnosti, jer usne razvučene u osmijeh, jednako kao i Berlusconijevo pretežito nasmiješeno lice u filmu, pobuđuje u nama dobar osjećaj.
Premda se, naglašavam, film vodi kao drama, prosječan čovjek koji Berlusconija zna s fotografija ili televizije, teško ga može poistovjetiti s likom kakav je predstavljen u filmu, tako da moguće da je do neke mjere namjerno iskarikiran, no jednako tako dopuštam da je u privatnom životu upravo takav kakvim je prikazan u filmu. Nekim osobnostima naprosto nije potrebno dotjerivanje ni za jedan filmski žanr, pa tako ni satiru, kako ga, rekoh, ja doživljavam.
Redatelj je Silvija prikazao na način da nam ga nije uspio, vjerojatno dobrano zahvaljujući glavnome glumcu (Toni Servillo), nimalo omrznuti. Postigao je, takoreći, nemoguće, jer ne bih rekla da u stvarnom životu uživa status narodu iznimno mile osobe. Pa čak ni kad pjeva, a to čini maestralno, i to nekoliko puta tijekom filma, npr. pjesmu 'Domenica Bestiale'… Istinabog, ne vjerujem da je pjevao izvan kruga najbližih ili na posebno organiziranim proslavama, no da je to činio, možda bi mu manje zamjerali počinjene grijehe. : )

On, poput velike većine Talijana kod kuće nosi svoju suprugu kao kap vode na dlanu i u malo kojem momentu u filmu imamo dojam da je nevjeran suprug. Redatelj je to tek delikatno naznačio, i to na način da bismo mogli pomisliti kako je u svemu tek promatrač. Možda je maska koju sjajni glumac Toni Servillo nosi, kako bi što više nalikovao Silviju, upravo ta koja mu daje potrebnu dozu mudre dobroćudnosti. Jer pogledamo li fotografiju Berlusconija ili njegove nastupe uživo, moram priznati kako takav dojam izostaje. Servillo je uspio od sebe odbaciti dozu nadmenosti koja se dade primijetiti kod Berlusconija kakvog smo u javnosti imali prilike vidjeti. On nam kao stvaran lik može biti antipatičan, a mnogima vjerojatno i jest, međutim u filmu je to, namjerno ili slučajno, izbjegnuto. Kada primjerice objašnjava svome unuku da nije zagazio u izmet, a očigledno jest, već da je stao u zemlju koja se 'ponaša' na sličan način, on vlastitim tumačenjem objašnjava sistem postupanja, kako u svom privatnom životu, tako i u biznisu, a to je da ljude treba uvjeriti u ono u što ti želiš da vjeruju, primorati ih da posumnjaju u ono u što su se netom prije uvjerili svojim očima.
Vulgarnost koju možemo susresti na početku i tijekom filma kod Sergia Morre (glumi ga Riccardo Scamarcio), koji na sve načine pokušava doći do Silvija kako bi od njega zatražio uslugu, ne može se pronaći ni u tragovima kod talijanskog političara, pa čak ni u momentu kada prihvaća da mu isti dovede djevojke za zabavu na njegovo imanje. Silvio se, štoviše, ili to barem nije vidljivo, ne prepušta strastima koje, usput rečeno, u njegovu ophođenju sa ženama, kod njega jedva možemo i primijetiti. Dok je njegova supruga na putu u Kambodži, a za vrijeme spomenute zabave, u krilu mu sjedi njegova dugogodišnja ljubavnica, dok oko njega sve vrvi razuzdanim, rasplesanim ljepoticama koje kao da i ne zamjećuje. Ubrzo se pokaže kako je vjeran jednom tipu žene, i vrlo se diskretno približava djevojci koja 'sliči na sve njegove dosadašnje ljubavi', kako je i rečeno u jednoj od replika, međutim koja ga brutalno osvještava, mada je izraz 'osvještava' pogrešan, jer je on svojih nedostataka koje donosi starost itekako svjestan, samo mu nitko ne kaže ono što misli i bez ustezanja kao što čini ta djevojka, u tom trenutku.
Sorrentino je, potrebno je naglasiti Berlusconiju dao dozu iznimne finoće i profinjene osobnosti. On ni u jednom trenutku ni prema kome nije vulgaran, naročito ne u odnosu prema ženama. Je li to prava Berlusconijeva narav? Nemamo razloga misliti da nije tako, iako dopuštam redatelju da ima svoj umjetnički pristup, jer na kraju filma, tako bar ja vidim, on, unatoč svemu ne ostavlja negativni dojam.

Oznake: silvio berlusconi

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv