četvrtak, 27.02.2020.

Sinkronicitet dana

Jučer u knjižnici bacim pogled po stolu na kojem su izdvojene mnoge knjige, za nekoliko sekundi primijetim nešto što me zanima, uzmem, a onda mi padne na pamet "Ikigai u praksi", jer sam htio ponovo pogledati jedno konkretno poglavlje, znam da sam ju viđao na tom stolu, to je deblja knjižica manjeg formata u tvrdim koricama, baš fino oblikovana, i ne vidim ju, jer je očito nema. Još malo pogledam, detaljno, ne, nije tu. Možda ću baciti pogled po policama malo kasnije, no u svakom slučaju pomirim se s tim da je nema, potpuno sam na čisto s tim. Ali prije tog "pomirenja" sam bio potpuno fokusiran na tu knjigu i otprilike u trenutku kad sam se pomirio s tim da je nema, djelatnica knjižnice, koja je sjedila za kompom tri metra dalje i upisivala nešto, ustane se, krene prema meni, pruža mi knjigu koju sam tražio i kaže: "Možda vas ovo zanima, samo sam ju kratko uzela." Ja stojim, u čudu, preuzimam knjigu i objašnjavam joj što se malo prije vrtilo u mojoj glavi. Zaključujemo kako je to ispalo vrlo "zanimljivo", a zapravo je i više nego zanimljivo. Gospođa uvijek sjedi za kompom i nešto upisuje kada se popnem na kat i nikad mi do sada nije na taj način ponudila neku knjigu. Što ju je sada potaknulo da mi ponudi točno ovu koju sam tražio? Zašto je išta spomenula, nije morala, jer okolo je jako puno razno raznih knjiga? Je li moguće da je na neki način moja fokusiranost na tu određenu knjigu pomakla nešto u djelatnici, što ju je, bez da ona zna zašto, pokrenulo da mi se obrati? Ne znam, ali znam da se dogodio vrlo zanimljiv sinkronicitet i to mi je dovoljno znati. Takve stvari se događaju na raznim nivoima, u vezi najrazličitijih situacija. Ne treba ih uopće analizirati, dovoljno im se diviti, što bi moglo dovesti do novih i novih sinkroniciteta. To su mala čuda koja nas okružuju, tj. mi smo dio tog čuda, odnosno cijelog tog procesa, cijelog tog postojanja i dinamike koja u njemu vlada. Ključ koji otvara vrata sinkronicitetima je pozornost.


- 07:35 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 26.02.2020.

- 09:51 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

Jučer vjeverica, jutros neobično jato ptica.

Jučer rano u jutro, kad sam maknuo pogled sa stranice knjige, pažnju mi je privuklo neko stvorenje koje stoji relativno visoko na kabelu od struje. Ptica očito nije, za mačku je premalo. Vjeverica. Očito je nekako zalutala tamo, preko neke grane. Ubrzo je spretno odjurila po kabelu i nestala. Relativno često sretnem vjevericu i to su mi uvijek zanimljivi i ugodni susreti. Vrlo su simpatične. Ovdje prevladava neka crna, tamnosiva vrsta.
A jutros, ponovo kad sam maknuo pogled s knjige, iznenadio me tamni oblak u brzom pokretu. Veliko jato ptica. Vjerojatno oko dvjestotinjak ih je bilo. Oblak se najednom usmjerio prema goloj krošnji obližnjeg drveta i ptice su brzo posjedale po granama, smirile se i tu kratko odsjedile, kao ukras na krošnji. Najednom, opet su poletjele i ostavile krošnju golu kakvu su je i našli.

- 08:51 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 25.02.2020.

Marin Miletić. Pramentalitet.

Kada je bio onaj famozni prosvjed tzv. prosvjetara u metropoli, nisam ga pratio i zahvaljujući tome bio sam oslobođen mogućnosti da me se truje s glupostima koje su se tamo izvaljivale. Ali s obzirom da ne živim u džungli, već, eto, koristim blagodati interneta, svako malo bi odnekuda iskakale informacije o isto tako famoznom govoru riječkog nadobudnog tzv. vjeroučitelja Marina Miletića. Kliknem na youtubeu tada i odlučim odvojiti nekoliko minuta, znajući unaprijed da će to biti bačenih nekoliko minuta, jer ne može biti drugačije. Naravno, Marin se nalupetao, poveden ulicom i ruljom. Glupost na glupost na glupost. Zahvaljujući tom kliku i logici internetskog marketinga, od tada mi se redovito nude gospodinovi videi i napisi, koji su ovome dnevna rutina. U većini slučajeva (u oko 99,9999 itd posto) mi ne pada na pamet da otvaram videa, jer to su totalna sranja, ali ponekad preletim rečenicu iz pisanih objava i ponekad sam pogledao po nekoliko komentara (usput, čovjeka redovito prati više od dvadeset tisuća ljudi). Na temelju toga, jasno je da postoji jedna pozamašna scena ovaca koje prate, lajkaju, podržavaju, šire, hrane se s takvim glupostima. Kada vidi da se drugi hrane glupostima koje servira, da mljackaju, žvaču i podržavaju, to Marinu daje velik podstrek i vjetar u leđa da proizvodi još više takvog smeća i tako se stvar širi, održava i raste. A sve su to kompletne gluposti kojima nije mjesto u ovom dobu. To je kao da za paljenje vatre koristite trenje, da trljate i trljate nekim štapićom omotanim nekom špagicom, dok ne uspijete zapaliti nešto suhe trave kako biste dobili vatru i spekli meso životinje koju ste maloprije uspjeli uhvatiti i ubiti. To je primitivan i zaostao način i za zapaliti vatru i za nahraniti se. Dvadeset prvo stoljeće je. Danas se vatra može upaliti jednostavnije, postoje šibice i upaljači, nije potrebno kao divljak trljati štapićem da se postigne iskra. Nije potrebno kao divljak pričati o tome kako vas je čovjek koji je živio prije dvije tisuće godina spasio svojom ljubavlju i smrću. Danas znamo da je ljubav neprestano tu i da joj imamo pristup bez da budemo divljaci ili sudjelujemo u primitivnim ritualima. Danas je dvadeset i prvo stoljeće, ali još uvijek su u njemu prisutni i ostaci i načini davnih stoljeća. Miletić je utjelovljenje tih primitivizama. Potpuno indoktrinirano stvorenje uvjereno kako širi "sretnu vijest", a zapravo u procesu tog širenja njegov nabildani ego uživa u silnoj pažnji koju dobiva od silnih, ne baš intelitentnih, pratitelja. Takvih ljudi je puno. Takav je i mentalitet Nine Raspudića, Marka Perkovića, Tonija Cetinskog, Bože Petrova i mnogih, mnogih drugih. Postoje i njihovi oponenti, takozvani socijalisti, crveni itd., s kojima normalan, mentalno zdrav čovjek ne bi volio imati posla, kao što su Zoran Milanović, Nenad Stazić, Arsen Bauk, Gordan Maras, Bojan Glavašević i opet - mnogi, mnogi drugi, isto je nepregledan niz. Sve su to dva lica iste medalje. A ta medalja nema sjaja, osim lažnog.

- 08:46 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.02.2020.

Why worry now?

Neobično je da sam ovu pjesmu čuo nekoliko puta zadnjih dana, a ne može ju se čuti po radijima tako često. Privukla mi je uho za zvučnik prvi put i svaki sljedeći put. Odlična je. Why worry? Ima u tome malo više od jednostavnog pitanja. Zašto se brinuti? Na jednom dubinskom nivou postojanja i shvaćanja, nema nikakvog razloga za brigu. Mnoge stvari koje se događaju su pokretač za djelovanje, ali ne i za brigu, ona samo smanjuje sposobnost djelovanja, zato nije poželjna u sustavu. Kada je naš sustav stabilan i uravnotežen, on se ne hvata za površne razloge za brigu, ne obraća pažnju na njih; on teži kreativnosti i mogućnosti stvaranja i izražavanja onoga što je u njemu.

- 07:38 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.02.2020.

- 13:43 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Dosada. Svrha.

sinoćnji razgovor:
Kćer: Dosadno mi je.
Tata: Odlično.
K: Upravo sam rekla da mi je dosadno, a ti kažeš da je to odlično!
T: Zato jer je. Ako imaš vremena za dosadu, iz dosade se može pojaviti nova ideja, koja će te zainteresirati i tako ti prestaje biti dosadno i počinje ti biti zanimljivo.
K: Kada prestaje dosada? Jaslice - dosada. Vrtić - dosada. Škola - dosada. Posao - dosada. Mirovina - dosada. Kada to prestaje?
T: Baš si zabavna. Kao prvo, u jaslice nisi ni išla. Vrtić ti je dobrim dijelom bio zanimljiv. Škola je, pa, takva kakva je, tu za sada ne možemo puno napraviti, pa ju je najbolje prihvatiti. za sada.

(intermezzo: u trenutku pisanja, sljedeće, tj. ovo jutro, kćer uleće u sobu i ponovo izjavi nešto o dosadi. Tata kaže kako upravo piše o tome. O čemu?, pita ona. O dosadi, kaže on i pročita joj prethodno napisano. Ona se smijulji jer prepoznaje sinoćnji razgovor, ali napominje kako "nije baš sve tako rekla". Tata kaže da zna nije, ali da u proces mora uključiti svoju spisateljsku slobodu, ali da poanta ostaje ista. A sad idemo dalje.)

K: Koja je svrha mog života?
T: Ovo pitanje nisam očekivao još koju godinu ili malo više od koje godine i zanimljivo mi je da ga postavljaš. Kao prvo i osnovno, život nema nikakvu posebnu svrhu. A za potrebe odgovora na tvoje pitanje, svrha života je da budeš sretna i kreativna. To ti je svrha sada i to je svrha uvijek. Nema druge svrhe. Sretna i kreativna! Sve je u tvojim rukama. Idemo sada na "Ding dong priče"?
K: Može.

- 10:41 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 21.02.2020.

Tajna društva.

Sad po malo iskaču informacije o tome tko je član tih tajnih ili polutajnih društava. Redom ugledna, "moćna" ekipa. Ježim se od tih svinjarija i automatski mi pada u očima netko koga sam možda smatrao ok osobom, pa ispadne da žudi imati neku "vitešku" titulu pod obrazloženjem tobožnjeg služenja i pomaganja. Po meni su to sve iskompleksirani nedojebi, bez obzira na ugled kojeg su teškom mukom stjecali kroz svoja prošla desetljeća. Što je ugled? Balon od sapunice. Sve je to mutna ekipa, premazana svim mogućim mastima. Da, "tajna društva", majke ti mile.

- 12:13 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 19.02.2020.

- 12:00 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Korado

Htio sam se samo kroz nekoliko riječi vratiti na tekst kojeg sam linkao u prošlom postu, vezanom uz Korada, htio sam, naime, izdvojiti i naglasiti dio u kojem nonašalantno i s uvjerenjem kaže: Ma koja kurikularna reforma, molim vas, to su obične gluposti, klinci u dva klika dođu do svih tih informacija koje u školama moraju nepotrebno bubati i na taj način naprosto besmisleno trošiti svoju energiju umjesto da je usmjere na pametniji način (op: ovo je, razumije se, moja interpretacija po sjećanju, ne citat).
Lijepo je čuti nešto tako od ovakvog svestranog intelektualnog diva, poznatog i priznatog u svijetskim okvirima. Prema njegovoj dubini uvida, Blažena Divjak, Nenad Bakić i niz drugih su najobičniji intelektualni patuljci, ništa više od toga i to vrlo opasni patuljci.
A onda sam igrom slučaja (ah, taj slučaj, kako se samo često pojavljuje, čovjek bi pomislio kako je sve samo ne slučajan, što, naravno, i je istina) naletio na još jedan razgovor s Koradom, s kraja prošle godine, iz istih novina, u kojem je još odriješitiji, jasniji i po običaju direktan, inteligentan i beskrajno duhovit. Mogao bih i izdvojiti poneki dio jer ima odličnih, ali ne da mi se, već naslov je sam po sebi dovoljan - "Kada se vidi što se radi sa školstvom, može se reći da naša zajednica mrzi djecu".

- 11:04 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dostupan na mailu:
alen1zoric@gmail.com

Zalutali čovječe, smanji internet na nužnu mjeru i ukopčaj se u Stvarni Život! (Zahvaljivat ćeš mi kasnije; Nema na čemu.)


Blog, pretežito, o modi i trendovima. Kako pronaći vlastiti stil, kako zadiviti okolinu, kako postati popularan itd. Upute, smjernice, odgovori, rješenja i savjeti! Sve na jednom mjestu.


Samo ti troši svoje vrijeme i energiju (jedine stvarne resurse koje imaš) na povlačenje prsta po ekranu, gutanje nebitnih sadržaja, postani ovisan o ispraznostima svih vrsta i nemoj si dozvoliti predah u kojem bi se mogla pojaviti trunka mogućnosti da živiš Stvarno. Pusti drugima da misle za tebe i da te usmjeravaju, dozvoli im i zamoli ih da ti jave čim se pojavi novi model uređaja bez kojeg ti je život postao nezamisliv. Stvarni život je tipkicu daleko, ali ona je tako nedostižna, zar ne? Ali ne brini, ako su i svi drugi ludi, to znači da su svi "normalni", pa onda nema problema.


























Pola stoljeća brušenja alata nakon epohalne "It's all right ma'(I'm only bleeding)", kao rezultat je nastalo ovo:


Tekst je, razumije se, višeslojan i mnogostruko primjenjiv. Zvoni mi ovaj stih "Greatest magic trick ever under the sun" kao najbolji opis trenutnog paralizirajućeg stanja plave planete.


Počeci velike priče izgledali su uvjerljivo. Ovdje se jasno vidi da je temelj za kasniji uspjeh bio čvrst, a potencijal velik. A ništa od toga se nije moralo dogoditi, no dogodilo se. Pitam se, kako to da većina nas živi ispod svog potencijala i umire "dok je pjesma još u njima", neispjevana. Šteta je nikad se ne upoznati sa svojim potencijalom, nikad se ne odvažiti izraziti ono što je u nama na naš vlastiti način. Kreni i počni, to neće nitko umjesto tebe.







counter free












. . .

"Tehnologije koje smo stvorili i neprestana poplava takozvanih informacija koje nam se nameću toliko nas odvlače i proždiru da se, više nego ikada, čini društveno korisnim uroniti u knjigu kojom ste okupirani... Mjesto mira na koje morate "otići" kako biste mogli pisati, ali i ozbiljno čitati, mjesto je gdje zapravo možete donositi odgovorne odluke, na kojem se zapravo možete produktivno suočiti s inače zastrašujućim i nesavladivim svijetom..."
Jonathan Franzen

Proročanski


"You might be poor,be poor who cares... find your own talent and stick to it even if it doesn't bring success and fame because we all gonna die."