subota, 17.08.2019.

Najveće postignuće

Ovaj Emersonov citat je potpuno u skladu s mojim osnovnim osjećajem u kostima:

“Najveće postignuće je da budete ono što jeste u svijetu koji konstanto pokušava da od vas napravi ono što niste.” Ralph Waldo Emerson

Reći ćete to nekome, možda s oduševljenjem i s vlastitim autentičnim otkrićem, a taj ili ta će vas pokušati 'spustiti na zemlju', tj. točno tamo gdje se sami nalaze, jer nemaju pojma o nečem drugom, pa ćete čuti 'ne maštaj', 'ne budalasaj', 'nitko te ne pokušava napraviti nečim što nisi', itd... A vi ćete se tada, ukoliko vam vaš unutrašnji osjećaj još nije potpuno jasan, prikloniti takvom mišljenju (ali osjećaj je puno vrijedniji i viši od mišljenja), jer svuda oko vas su jaki dokazi za to. Naime, ne vidite oko sebe nikakvu potvrdu za vaš unutrašnji osjećaj. Ali, taj osjećaj ne nestaje. Možete ga zanemariti, možete ga prekriti nečijim objašnjenjima, možete ga prilično zatomiti, možete ovo ili ono, ali on je i dalje tu i ako ga ne dotučete baš potpuno, ako ga ne zanemarujete neprestano, ako ponekad obratite pažnju i zanemarite sve ono što vam govore i što vidite, taj osjećaj vam može postati najbolji vodič kojeg možete zamisliti. Jer on je ono najautentičnije što posjedujete. To je i logično, jer ono što ste najviše vi, mora da je zakopano duboko u vama, a ne negdje izvan vas. A ako je duboko, onda treba krenuti na to unutarnje istraživanje, pa otkrivati sam za sebe, odbacivati ono što nije u skladu s onim što osjećate u sebi, a prihvaćati ono što je. Vrlo je jednostavno i komplicirano, u isto vrijeme.


Nothing breaks like a heart

- 10:49 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.08.2019.

Pizza s povrćem i uzdizanje u nebo

Napravio sam svoju prvu potpuno biljnu pizzu, bogatu povrćem (tikvice, pomidori, maslinovo ulje, luk, češnjak...uglavnom ono što sam imao u frižideru, drugi put ću si ciljano nabaviti još poneki sastojak), umjerena količina sira na bazi kokosovog ulja, manja hrpa origana i ni jedna žlica vegete. Za tijesto sam majstor od ranije, tako da je ispalo jako dobro. Nitko od ukućana ne pokazuje ni blagi interes za moje novotarije, što zaista nije moj problem, tako da na drugu pizzu s drvenom pincetom slažem nekakavu narezanu šunku u ovitku i što već ide, dok na svoju s guštom slažem povrće. Nije da se hvalim s izvedbom, već se jednostavno uzdižem u nebo (ne kao što je Marija 'uzašla', razumije se... ideju da je netko toliko blesav da može uopće progutati takvu vrstu bedastoće u ovom tisućljeću, to zaista ne mogu razumjeti. Ali ima jedno dobro objašnjenje za takvu lakovjernost oko očite gluposti: objašnjenje je da se to dogodilo davno, prije koju tisuću godina. U tom slučaju, ljudi mogu progutati gotovo svašta, a neki i doslovno sve. Ali, da se za nekoga tvrdi da je jučer, ili danas prije podne, uzašao na nebo ili prošeteo po površini mora ili kakvog jezerca, taj koji to tvrdi brzo bi bio hospitaliziran u odgovarajuću ustanovu koja se bavi ljudskom psihom. Ali kada su svi ludi, onda je u redu, nema problema).

- 14:49 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 14.08.2019.

Zubi poklonjenog konja

Sada i iz prve ruke i vlastitog iskustva vidim da je izreka kako se poklonjenom konju ne gleda u zube najobičnija glupost. Dakle, kao i kod brojnih drugih izreka, i ovoj treba temeljita preinaka. Na primjer: ako ti netko želi pokloniti konja, dobro mu pregledaj i zube i sve ostale vitalne funkcije i štogod, a tek onda vidi hoćeš li ga ili ne. Uostalom, kog ću vraga s konjem?
Nazove me žena ugodnog i finog glasa, točno onakvog kakvog i treba imati za ovakve vrste poziva i pita me jesam ja a.z., a kad je potvrđeno da jesam, izrazila je zadovoljstvo što me (iz drugog pokušaja) ipak dobila i obavijestila me kako sam sretni dobitnik besplatne pretplate na Večernji list sljedeća dva mjeseca, koji će mi stizati na kućnu adresu.
Kao što ne znam što da radim s poklonjenim konjem, isto tako ne znam što bi i s dnevnom dozom novinskih gluposti.
- Čekajte, čekajte.. - kažem ja. - Ali što da radim ja s tim novinama? Pitajte me prvo da li ja čitam Večernji?
- Da li čitate?
- Ne. A i ne namjeravam početi. Dakle, to vam je kao da vegetarijanca obavijestite kako je dobio pakovanje bifteka na poklon.
- Ma, to vam je meni sve premoderno. - kaže gospođa.
- Kako mislite premoderno?
- Pa to, vegetarijanstvo i šta ti ja znam.
- Ma dobro, pustimo vegetarijanstvo, ali što se tiče tih novina, ne hvala. Da barem imate što pametnije za ponuditi, ali ovako...ništa. Bit će zainteresiranih, to je barem sigurno. A jel čitate vi dnevne novine?
- Da. - kaže gospođa. - Volim se opustiti tako, malo prolistati.
- Ali kako se možete opustiti uz novine? To je kao da se idete opustiti kraj autoceste u vrijeme najvećih gužvi.
- Kako mislite?
- Pa tako. Prelistavajući informacije o tome tko je koga ubio, koliko je poginulih ovdje, koliko tamo, što je rekao neki političar... Ne vidim kako se opustiti uz to. Čini mi se da bi bilo najbolje da prestanete s čitanjem novina, pa ćete vidjeti kakvo je tek to opuštanje.
- Ma ja si odaberem teme koje me zanimaju. - kaže gospođa.

Evo, upravo u tome i je zamka. Ljudi misle kako će oni kroz svoju navodnu slobodnu volju izabrati što ih zanima, a odbaciti što ih ne zanima. Ali ništa od toga. Ako prolistate novine, gotovi ste, jer većina sadržaja je sranje i nema šanse da ćete to sranje izbjeći. Ako upalite vijesti i dnevnike, još je gora stvar. U tome nema ni trunke opuštanja. Zato, odličan je korak u vlastitom razvoju skinuti se sa svih tih gluposti, koliko god je to moguće naravno, jer nekad i nije moguće, toliko su ti mediji posvuda.


- 14:35 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 13.08.2019.

Svojatanje nije ljubav

"Moj muž", "moja žena"... Kad ljudi upotrebljavaju te pojmove, a upotrebljavaju ih redovito, sa moj i moja, iako nesvjesno, oni misle doslovno. Ta osoba je na jedan, po njima pravednički, ali u osnovi jadan način, njihova. Ona je njihovo vlasništvo. I sigurno je da ako im servirate takav prigovor, oni će se pobuniti i krenuti u beskrajne racionalizacije i razna pojašnjenja, od kojih ni jedno ne vrijedi ništa, jer iza njega ne stoji nikakvo razumijevanje, već samo puka uvjetovanost i patologija. Zbog tih svojatanja, ljudi polako i sigurno umiru, oni ne rastu i ne razvijaju se, oni ne cvatu, već venu, suše se. Jer svojatanje dovodi do propadanja, ono nije ljubav, ono je pitanje vlasništva, koje nije ljubav, već vrsta (samo)ubilačkog dogovora. Ne znam ni jedan par za koji mogu reći: oni žive u ljubavi. A znam i vidim hrpetine parova i njihovi odnosi su najobičnija patologija. U tim odnosima ljubav ne stanuje, jer ili postoji ljubav, ili postoji svojatanje i polaganje prava na osobu. Ako postoji svojatanje, nema govora o slobodi. Ako nema slobode, nema govora o ljubavi. Ljubav je, dakle, vrlo rijedak fenomen. I ne, nije povezan sa zajedničkim izletima, planiranjima odmora, zajedničke kupnje ovoga ili onoga, zajedničko ulaganja u ne znam kakvu budućnost.

- 07:29 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.08.2019.

Ne sunčanju, da hladu

Zašto se ljudi dobrovoljno legnu pod najveće sunce i roštiljaju svoje tijelo, to nikako ne mogu shvatiti. Što se mene tiče, glupi su. Ne pada mi na pamet. Volim biti blizu mora, ali jedino ako nađem hlad. Ali koliko sam tek ja glup, vjerojatno mnogima, što ću vrlo brzo otići, ne ležati pod suncem, nego još gore, trčati pod suncem. Čovjek kojeg znam sresti kako sjedi u hladu kraj ceste, s nevjericom me i zabrinutošću ovih dana pita: - Nije ti vruće? Treba se čuvat. - Pa vruće mi je, je, ali neka je. :)
No, nakon možda i ne baš tako pametnog trčkaranja po dosta velikoj vrućini, neopisivo je zadovoljstvo, onako znojan, takoreći otopljen, ubaciti se u more i predati mu sol znoja, a zauzvrat dobiti ugodno osvježenje.

Sigurnosno pitanje: Neće grom u...?
Ne znam za grom, ali sunce ne bira.

- 16:13 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.08.2019.

Prozaičnost i maniri

Ljudi se jako drže manira, jer tako su ih učili. Dobar dan, kako ste, ja sam taj i taj, drago mi je što sam vas upoznao itd, itd... Isprazne, šuplje, forme, fraze. Ja to sve skupa ne volim. Volim sve izokrenuti, tako da se s ljudima u pravilu zezam, bez obzira što će oni o tome misliti ili kako će reagirati. Kažem što god mi u nekom trenutku padne na pamet i uopće me ne zanimaju posljedice, nego samo taj bezvremeni trenutak u kojem se nešto događa i što će iz njega nastati. A ono što nastaje je uvijek rezultat onoga što oni koji su u njega uključeni u njega unose, a što unose ovisi o onome što oni jesu. Ako su uštogljeni i formalni, onda će stvoriti još više uštogljenosti i dosadne forme, tada se unaprijed može točno odrediti što će dalje biti. Ako su spontani, onda je samo nebo granica i nitko ne može znati kako će se neka interakcija razvijati.

- 16:00 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

Unutrašnja pitanja i djelovanje

"Zakoračio sam na stazu i potonuo do gležnjeva. Dobro. Poteškoće su korisne. Uvijek pomognu. Sva moja zašto nisu mi donijela mir niti su me dovela do odgovora. Ali postavljanje pitanja - i djelovanje - u meni je izazivalo nešto, nešto snažno."

Scott Jurek, "Jedi i trči"

U nama je pitanje, sigurno je. Ali mi nemamo odgovor, ne jasan odgovor koji možemo tek tako zapisati na papir ili kojim možemo sebi jasno odgovoriti na to pitanje. Ne drugima, nego sebi. Ne možemo si jasno odgovoriti. Ali pitanje je tu i mi sami smo na neki način odgovor na to pitanje, a odgovor se odgovara djelovanjem i to spontanim djelovanjem. To znači, u istom tom trenutku kad se pojavi pitanje u obliku mutnog ili nejasnog osjećaja, možda i nelagode, mi spontano i odmah krećemo u akciju koja je možda jedina prava vrsta odgovora. Nema odgovora kao u školi, odgovori se ne mogu naučiti, ne znaju se unaprijed, jer ni pitanje se ne zna unaprijed. Naše pitanje je u nama i mi smo odgovor, i sve smo mu bliže što smo prirodniji, kada smo jednostavno ono što jesmo.

- 09:08 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 10.08.2019.

Parovi

Ljudi misle kako se moraju kretati, živjeti i biti u parovima. Takoreći onoga tko je "solo" se sažalijeva, a svi ti parovi su ono što je vrijedno žaljenja, jer u tim odnosima (muževi, žene, supruge, supruzi, svi ti debilni izrazi su mi skoro pa oduvijek bili i ostali iritantni, glupi i neprihvatljivi) ljudi se sakrivaju od samih sebe, najčešće ostaju glupi kakvi su bili i prije tog odnosa, a odnos je puka banalnost i bizarna forma, u kojoj se sudjeluje, ne znaju ni učesnici zašto točno i zbog čega, najčešće zbog navike, sela, okoline, da se bude onakav kakvi su ostali, da se bude s nekim, da se ne bude sam, u svakom slučaju - da se ne odstupa od zadanog, nametnutog obrasca, zbog navodne ljubavi, ali nje nije bilo ni u početku, a kamoli kasnije, to je bilo nešto sasvim drugo što se brka s ljubavlju. A čovjek ne poznaje ni sebe, još manje svog partnera. Promatram pažljivo, gdje god, kad god, prilika je puno, i nevjerojatna je ta banalnost tih tzv. odnosa. Tu i tamo, vrlo, vrlo rijetko, može se pronaći nekog tko donekle odstupa od takve ocjene, ali to je gotovo zanemarivo rijetko. Stvar se svede na naviku i patološku ovisnost i kao da to malo kome smeta, jer tako je kako je, nije ni drugima bolje...ah, velikih li opravdanja. Čemu onda sve to? Pa, ničemu.

- 23:14 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 09.08.2019.

Sadhguru

Svako malo mi iskače kada svratim na youtube. Malo sam pogledao. Sve je u redu s onim o čemu priča, ali ne mogu se oteti dojmu da mi, taj očito vrlo popularni tip, djeluje kao spretni kopipejster i gigantska gramofonska ploča. Djeluje mi kao da sve o čemu priča nije njegovo osobno iskustvo, već iz druge, treće ruke, a on samo melje i melje.

- 12:31 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.08.2019.

Izazovi

Dvije stvari ( odnosno barem četiri bitne i svaka na svoj način uzbudljiva, ali za potrebe ovog napisa navodim ove dvije) mi se motaju po glavi u zadnje vrijeme. Kako bi bilo otrčkarati maraton? I kako bi bilo krenuti prema veganstvu? Interesantno mi je i jedno i drugo (a i treće i četvrto, no dobro sad).
Što se tiče prve, bilo bi zgodno potruditi se i doći na nivo da umjerenim tempom uspijem živ, stojeći na nogama, a ne na nosilima, završiti tih 42 km i kusur metara. Bez ikakve ambicije za postizanjem bilo kakvih vremenskih ili neznamkakvih rezultata. Čini mi se zahtjevno, ali tko zna, vidjet ću.
Što se tiče druge, imam neku potrebu po malo se rješavati mlijeka, mliječnih proizvoda, jaja, povremene tune iz konzerve i paniranog oslića iz konzuma, jer mi se čini da je sve to najobičnije sranje. A umjesto toga treba ubacivati razne biljne varijante i kombinacije. Nemam za sada pojma o svemu tome, što, kako i slične nedoumice, ali sviđa mi se ideja. Vidjet ću i oko toga.

(sigurnosno pitanje.. Kokoš daje? Meni ništa, hvala! (to bi mogao biti moj odgovor uskoro).

- 21:46 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

...crtice s Puta...

Jedan pažljivi čitatelj ovdje je dragocjen. Horde slučajnih prolaznika su bezvrijedne.



"Bez napora ne možemo ništa postići - s naporom upropaštavamo sve.

I upravo zato što je to tako jednostavno, zato je i tako teško. Događa se samo od sebe - no mora se na tome raditi.

Istinsko prosvjetljenje doživljava samo vrlo malo ljudi, jer ih je i veoma malo koji to istinski žele."



Pitanja, ideje za suradnju..
Ako imate potrebu, slobodno se javite
alen1zoric@gmail.com











Free Web Hit Counter













. . .