ponedjeljak, 23.04.2018.

Oni su mali, ali su veliki

Neki dan mi moja kćerka, predškolka, kaže: - Tata ti toliko lupetaš da bi mogao raditi u nekom dvorcu kao dvorska luda.
- Zanimljiva ideja. - kažem ja. - A mogao bih i kao klaun u cirkusu, ni to ne zvuči loše. Razmislit ću malo o tim opcijama.

A jedan drugi dan me iznenadi s pitanjem: - Zašto ljudi rade što ne žele?
- Misliš, zašto rade ono što ne vole?
- Da, to.
- Hm. Teško pitanje. Ne znam kako da ti to objasnim, prekompleksno je, a ti si mala.
Pitao sam se od kuda je to uopće izvukla. Ali naravno, vjerojatno je mene čula kako pričam nešto na tu temu.
- Onda? Zašto? - ne odustaje ona.
- Hm. Paaaaa...
- Reci mi!!!
- Ajde dobro. Ljudi rade ono što ne vole jer im od kad su bili mali svi govore da je to normalno, a nije normalno. Tate i mame, učitelji u školama, svi oko njih, nisu ih poticali da idu za onim što vole, nego za onim za što misle da će im se isplatiti. Nitko im nikad nije govorio da trebaju slušati sebe i slijediti svoje srce, tako da je logično da rade ono što ne žele. Ti kad kreneš u školu, uči samo ono što voliš, a sve ostalo, koliko želiš. Ja te nikad neću natjeravati da učiš što ne voliš. I ne zanima me da imaš sve petice.
- Ali ja želim petice!
- To je onda drugo, ako ti želiš. Samo naprijed. Pa neću te ni sprječavati da ih imaš, ako baš želiš. Hahaha.... Ali, polako, ima vremena za sve. Idemo korak po korak. Ne znamo što budućnost nosi. Uglavnom, s vremenom ćeš vidjeti što te najviše zanima i kad to vidiš, onda se koncentriraj na to, uči o tome, i onda ćeš jednog dana moći raditi ono što voliš, umjesto da radiš nešto što ne voliš. Ali polako, ima vremena, pa ti si još tako mala...
- Ali ja već znam što želim. - kaže ona.
- Znaš?!
- Da.
- Slušam.
- Teta u vrtiću i umjetnica.
- Pa to zvuči stvarno super. Može. Baš mi se to sviđa.


Zaspala kraj otvorenih knjiga
Love her madly


- 20:52 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.04.2018.

Nasilje okoline i put do oslobođenja

Volim čitati Osha. Počeo sam prije 10-ak mjeseci i naprosto mi je otkriće. Znao sam i prije za njega, ali prije me nije privukao. Razlog je, bez sumnje, kada dođe pravo vrijeme, pojavi se ono što nam treba. Što smo više usklađeni sa sobom, to pravilo bolje funkcionira. Imao sam period koji je trajao nekih oko sedam godina, odbijao sam bilo kakvo čitanje. Rekao sam sebi, ne pada mi na pamet. Prije toga sam čitao stotine i stotine knjiga, sve što bi mi privuklo pažnju. Bio sam gladan, a knjige su bile hrana. A onda je ta hrana postala bljutava. Sve je postalo slično, isto. Nisam više vidio ljepotu ni u ruskim, ni u francuskim klasicima, ni u modernoj psihologiji, ni filozofskim temama, ni tzv. knjigama za samopomoć. Sve mi je to stvaralo podjednako bljutav okus. Godinama sam i kupovao knjige. Plan mi je bio prikupiti pozamašnu vlastitu biblioteku. S pojavom spomenute bljutavosti, plan o vlastitoj biblioteci iz nečeg uzbudljivog, pretvorio se u nešto zamorno, čak i užasavajuće. S tih knjiga i polica je trebalo brisati i prašinu. Zar ja da je brišem?! Ne pada mi na pamet. Ionako nikakva korist od tih hrpa papira. Rijetko bi se događalo da posegnem za nekom više puta. Služile bi, dakle, za skupljanje prašine. Ali ja ne znam što bih s prašinom, pa sam se u vrlo kratkom roku riješio većeg dijela knjiga. Rekao sam, od sada, knjige me više ne zanimaju. Sada me zanima istraživanje vlastitog originalnog iskustva kroz pisanje, umjesto prežvakavanja tuđih misli. Briga me za tuđe misli, imam svoje.
Onda se, vrlo rijetko, znalo desiti da me neka knjiga ipak privuče, pa bih se pozabavio s njom. Kriterij je bio: mora me potpuno, ali potpuno zainteresirati, inače ne dolazi u obzir. Čitanje kao razbibriga ne dolazi u obzir.
A tako se pojavio i Osho. Tražio sam nešto drugo, neodređeno, nisam ni sam znao što točno. Tražio sam knjigu haikua, tako nešto. Sve tete u knjižnici koje sam pitao o tome, blijedo su me gledale. Ništa od haikua. Onda sam pomislio, pa koji jebeni haiku, što će mi to. I negdje u tom trenutku pred očima mi se pokaže Oshova "Hodajući u zenu, sjedeći u zenu." Brzo mi se svidjela i nisam stao na njoj. U nastavku slijedi nekoliko rečenica iz "Knjige o egu".

"Svi roditelji su nasilni i svi odgojni sistemi su nasilni jer se ne obaziru na vas. Oni imaju apriori ideje, oni znaju što je ispravno. I oni svojataju pravo nad vama. Vi se meškoljite, vi vrištite u sebi, ali bespomoćni ste. Dijete je tako bespomoćno i nježno, možete ga formirati na sve moguće načine. To je ono što društvo čini. Prije nego što dijete postane dovoljno jako, već je onesposobljeno na tisuću i jedan način. Paralizirano je, otrovano je.
Onog dana kad želite postati religiozni, morat ćete napustiti sve religije. Onog dana kad zaželite uspostaviti odnos s Bogom, morat ćete odbaciti sve ideologije o Bogu. Onog dana kad poželite saznati tko ste, morat ćete odbaciti sve odgovore koje su vam dali. Sve što je posuđeno, mora biti spaljeno.
Istina je u vama. Ondje se morate sastati s njom.
Pravo iskorištavanje nije ni ekonomsko, ni političko, pravo iskorištavanje je psihološko. Zbog toga su sve revolucije do danas bile bezuspješne. Zašto? Jer su zanemarivale najdublje iskorištavanje koje je psihološko. Oni su mijenjali samo izvanjske stvari. Kapitalističko društvo postaje komunističko, ali to nije nikakva razlika. Demokracija postaje diktatorska, diktatorsko društvo postaje demokratsko. Nema tu nikakve razlike. To su samo izvanjske promjene, poput bjelila, ali struktura duboko u sebi ostaje ista.
Kakvo je to psihološko iskorištavanje? Nikom nije dopušteno biti ono što jest, to je psihološko iskorištavanje. Da nikog ne cijene, niti prihvaćaju kao takvog. Vi ljude ne cijenite onakvima kakvi jesu, vi ne poštujete njihovu otkrivenost, vi ne poštujete što je prirodno u njima, ni njhovu spontanost, vi ne poštujete njihove prave osmijehe i prave suze. Vi poštujete samo lažnost, pretenzije, akcije. Njihovu glumu poštujete.
Nikakvo teoretiziranje ne pomaže. Zaboravite teorije, poslušajte činjenice. Jadni ste? Tada se morate suočiti sa svojim jadom. Ljuti ste? Suočite se s ljutnjom. To je vaš život, vi ga morate živjeti. Ne posuđujte ništa od drugih. Nikad nemojte biti drugorazredni. Bog voli ljude koji su originalni. Nije poznato da je ikad volio duplikate. Budite samo originalni, budite jedinstveni, budite individualist, budite ono što jeste i suočite se s vašim problemom.
U vašem problemu nalazi se skriveno rješenje. Problem je samo sjeme. Ako ga dulje istražujete, rješenje će se samo javiti. Vaše neznanje je sjeme. Spustite li se u sebe, iz njega će procvasti znanje. Vaše drhtanje, vaše smrzavanje je problem. Udubite se u taj problem, pa će iz njega niknuti toplina.
Zapravo, sve ste dobili - i pitanje i odgovor, i neznanje i znanje. Samo se trebate udubiti u sebe."


I think that I'll keep loving you

- 12:13 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 11.04.2018.

Poteškoće i stvaralački duh

"Jednom, tijekom improvizacije priče neke djevojčice, bijah naveden da preuzmem ulogu glavnog junaka. Ona je zamislila da su me zatvorili u izvana zaključanu mračnu sobu. Upitala me: "Što ćeš poduzeti da se oslobodiš?", a ja odgovorih: "Vikat ću u pomoć." Ali, koliko god izbavljenje bilo poželjno, stigne li trenutno, ne bi pristajalo priči. Stoga je djevojčica u mašti očistila susjedstvo od svih vrsta pomoći koje bi moje zapomaganje moglo dosegnuti. Bijah prisiljen razmišljati o nekom nasilnom načinu probijanja kroz vrata; ali ova za spas priče bijahu izrađena od čelika. Pronašao sam ključ, ali nije bio pravi. Dijete bijaše oduševljeno takvim razvojem priče, neprestano prevladavajući prepreke.
Životna priča evolucije, čija je glavna tema otvaranje mračne tamnice, izgleda da se razvijala na sličan način. Stvorene su poteškoće, i na svaki pokušaj odgovora priča pronalazi sljedeće prepreke, težeći nastaviti pustolovinu. Stići do apsolutno zadovoljavajućeg zaključka značilo bi stići na kraj svih stvari, a u tom slučaju velikom djetetu ne bi preostalo ništa drugo doli navući zavjese i poći spavati." Tagore


The truth was obscure, too profound and too pure
To live it you have to explode
There’s a white diamond gloom on the dark side of this room
And a pathway that leads up to the stars
If you don’t believe there’s a price for this sweet paradise
Remind me to show you the scars

- 10:20 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.04.2018.

Unutarnje kraljevstvo

"Čovjek ima boravište i u kraljevstvu unutarnjeg ostvarivanja, u elementu nematerijalnih vrijednosti. Iz tog podzemnog svijeta njegovog uma često mu, poput sjemenke, svijest nenadano srcu pošalje izdanke blistajuće slobode, a pojedinac shvaća sebe u univerzalnosti Čovjeka." Tagore

Neki ljudi probauljaju cijeli život bez da znaju što se nalazi u njima. Oni žive samo izvana, traže ono što im nedostaje izvan sebe. Oni nikad ne mogu biti zadovoljni. Mogu imati sva blaga svijeta, ali ostaju siromasi. U tome je objašnjenje zašto nije rijedak slučaj da si neki milioneri oduzmu život. Vrijedi i suprotno, ima ljudi koji hodaju okolo kao klošari, imaju taman koliko im je potrebno, a iznutra su potpuno sretni i ispunjeni. Živo se sjećam stanovitog starčića, milijardera iz Gogoljevih "Mrtvih duša", koji je nekom drugom liku objašnjavao svoj stav prema bogatstvu. On je rekao: ja jesam milijarder, imam sve što poželim, ali ako sutra ostanem bez sveg svog bogatstva, neću ni okom trepnuti, ostat ću jednako sretan i s vrlo malo.


Ja sam najbogatiji na svijetu

U mojoj glavi sve je sada prazno

- 13:52 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.04.2018.

Izjava o autentičnosti

Živjeti autentično i biti potpuno svoj, u okruženju u kojem većina pojedinaca nije autentična i živi po naputcima drugih, zanimljiv je i vrlo uzbudljiv izazov. Moja izjava o autentičnosti mogla bi izgledati ovako:
Živim potpuno iznutra prema van, neprestano osluškujući i uvažavajući ono što dolazi iz mene, djelujući u skladu s time, jer imam jak osjećaj da je tako ispravno, i ne samo da je ispravno, nego mi takav pristup stvara zadovoljstvo koje se ne može usporediti ni sa čim drugim, i koje ne treba nikakvu potvrdu, ni odobrenje bilo kojeg vanjskog autoriteta. Imam jak osjećaj da je moj centar dio šireg i općeg centra. Na tom nivou, na neki čudan način je, nemam nikakve sumnje u to, sve povezano, dok je na površini sve rascjepkano i odvojeno. Živjeti s nivoa tog centra, dovodeći njegove plodove i okus na površinu, povezujući centar i površinu na taj način, znači stvarati raj na zemlji. Sve ono važno i najslađe što postoji obavijeno je tajnom, i neka je obavijeno tajnom, tako i treba biti. Kada živim u kontaktu s temeljnim nivoom, tajna počinje po malo ludovati, postaje vrckasta i stalno daje do znanja da je tu negdje. I dalje se ne otkriva direktno, ali ne prestaje se pokazivati na bezbroj načina. Put do tajne je tišina. Rezultat tišine je unutarnji mir. Rezultat unutarnjeg mira je povećana radost, a rezultat povećane radosti je želja za dijeljenjem tog osjećaja s drugima, pri čemu mi je jasno kako riječ "osjećaj" ne opisuje dovoljno dobro stvarnost na koju se odnosi.
Moj put je moj put. Ne pada mi na pamet slijediti nekoga, niti hodati nečijm stopama. Ne znam koji je sljedeći korak i uživam u tom neznanju, ne trebam ga znati. Puštam sljedećem koraku da mi se sam pokaže. Tamo kamo noga spontano krene, tamo idem. Poznato je mrtvo. Život je nepredvidiv, ne može se ukalupiti. Ne smije(!) se ukalupiti, jer tada vene i stvara efekt zaglavljene igle na gramofonskoj ploči; vrti uvijek isti dijelić melodije, propuštajući tako cijelu simfoniju i djelujući nakaradno. Otvorenost stvara neočekivane prilike, događaje, rasplete, nove zaplete, nove rasplete. Sve je igra. Ništa ne uzimam preozbiljno.


Love is a shield

U mojoj ulici ne prodaje se trava

- 14:08 -

Komentari (44) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Javni papirić za privatne žvrljotine



Pitanja, ideje za suradnju..
Ako imate potrebu, slobodno se javite
alen1zoric@gmail.com











Free Web Hit Counter












. . .