Komentari

theartofbeingyourself.blog.hr

Dodaj komentar (44)

Marketing

  • The Art Of Being Yourself

    .

    avatar

    01.04.2018. (14:09)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Život je nepredvidiv. I to je njegova ljepota. Pozdrav, L B G

    avatar

    01.04.2018. (14:45)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Ne smije(!) se ukalupiti, jer tada vene i stvara efekt zaglavljene igle na gramofonskoj ploči; vrti uvijek isti dijelić melodije, propuštajući tako cijelu simfoniju i djelujući nakaradno.
    Baš dobro rečeno :))

    avatar

    01.04.2018. (16:23)    -   -   -   -  

  • blablalica

    Sviđa mi se ovaj tekst. I sadržaj, ali i činjenica da pišeš o sebi bez da direktno kritiziraš npr. one koji nisu autentični.
    To je lijepo i, barem prema mojem mišljenju, daje težinu tvojoj autentičnosti.
    Pohvala i za izbor glazbe.

    avatar

    01.04.2018. (19:23)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    hm, da, sve kreće od nas samih i nama se vrača. nešto kao bumerang energije.

    avatar

    02.04.2018. (07:48)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Kada ne bih znala koliko si sklon osuđivati tuđe puteve, premjeravajući ih po svom "osjećaju", mogla bih reći da je ovo predivno napisan tekst. Međutim, ono što mi oduzima autentičnost napisanog jest tvoj antiprotivan stav te vrlo snažna doza kritizerstva svega što nije po tvojoj mjeri. I u jednom dijelu te razumijem, jer i meni samoj je ponekad krivo kada vidim koliko se ljudi da "navući" na razne ideologije i kolikima je "ispran" mozak, ali, tvoj "način" direktnog prozivanja mi nije prihvatljiv. Ne možemo kritiziranjem biti promjena koju ovaj svijet treba. Nemamo prava (zaista nemamo) nikoga osuđivati, jer tko smo mi da sudimo? Jedino što smatram ispravnim jest svojim primjerom, svojim načinom života suptilno ukazivati (drugima) na ono što smatramo ispravnim. Gandhi je rekao nešto zaista istinito: "Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu". Budi to svojim djelima, a ne osuđujućim riječima.

    avatar

    02.04.2018. (09:01)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Odličan tekst! Nadahnjujuć.

    avatar

    02.04.2018. (09:35)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Vezano uz prethodni post Kršćanstvo i čokoladni zec: dakako, slažem se sa svim što si napisao, a želim još nešto dodati: komentari poput ovih blogerice @Dnevnik JR zapravo su jako iritantni, ne zbog toga što nas možda pogađaju u slabo mjesto pa ne znamo što bismo odgovorili, već zato što su neiskreni, ja im ništa ne vjerujem, njezine riječi vazda čine neki miks tradicionalnog i tobože prosvijetljenog, a pritom stalno na tuđim blogovima mora svakom loncu biti poklopac, i ta kombinacija mi je naprosto fake, možda se varam, ali eto, takav mi je osjećaj. :))

    avatar

    02.04.2018. (09:54)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    @Mariano- ovo bih mogla doživjeti i kao svojevrsno blogersko ogovaranje, hahaha, ali neću. Meni je svako iznošenje mišljenja prihvatljivo pa čak i kad se isto ne slaže s mojim. Jedino što mi u komunikaciji nije baš blisko jest osuđivanje i etiketiranje. E, sad, tvoj osjećaj da su moji stavovi "fake" ( kaj god to značilo za tebe) su tvoji osjećaji i tvoj dojam o meni i na to ja zaista nemam kaj za reć, niti na to mogu/želim utjecati. Ali, očitovala bih se na onu "svakom loncu poklopac"..Ako iznošenje svojih stavova i pogleda (kroz komentare) u odnosu na tematiku koja me zanima znači biti "poklopac"- mea culpa .Pa zar je zaista tak teško prihvatiti drugačiji stav od onoga koji se kosi s našim? Ja radije volim kad mi netko argumentirano ukaže na možebitno pogrešan stav (iako tko je taj koji uopće može nečiji stav u odnosu na duhovnost proglasiti pogrešnim, osim Boga samoga?) nego me paušalno deklarira površnom, fejkom i sl. Ali, već smo ustvrdili i ispod tvojih postova koliko su ljudi (čak ono što mene posebno zapanjuje, ponajviše ljudi koji se bave duhovnom tematkom) skloni osuđivanju drugih, kada su ti drugi, drugačijih pogleda. Ali i toje znakovito.

    avatar

    02.04.2018. (10:50)    -   -   -   -  

  • iris

    tu izjavu bi trebalo ovjeriti..:))

    avatar

    02.04.2018. (13:23)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Dnevnik - baš super što si spomenula Gandhija. Čini mi se da sam baš tebi, možda i više puta, rekao kako mi je iritantno to tvoje izigravanje Gandhija. I, iznenadit ćeš se, Gandhi ja nezamislivo mutan tip, to je jako dobro poznato svakome tko malo bolje zagrebe u njegov život... brzo se jako lijepo vidi koliko je nasilja u njegovom nenasilju. Ali ti si veliki ljubitelj grebanja po površini, pa bi vjerojatno takve informacije o njemu s gnušanjem odbacila, prozivajući jako lošima one koji ih šire.. jer, nije lijepo kritizirati jel tako? Treba biti promjena i svjetlo, nikako ne kritizirati. Treba se strpiti da prođe još milijon godina da se loši momci nekako sami poprave, dok ti uživaš u veselom druženju na nedjeljnom ručku, ne osuđujući nikoga, bivajući promjenom.

    avatar

    02.04.2018. (16:08)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Mariano - što se tiče stavova Dnevnika... uglavnom bih se složio. To je neki nespojivi mix sklonosti tradiciji, pa otklonu od tradicije u smislu da se od nje uzima "samo ono pozitivno", pa red neke velike otvorenosti i poštovanja prema SVIM stavovima. Ja ne vidim zašto bih imao poštovanje prema svakoj gluposti koju čujem ili pročitam. Mislim da to ne znači biti tolerantan, nego glup.

    Dnevnik - nikako nisi u pravu kad kažeš da samo Bog može procjeniti da li je neki stav u odnosu na duhovnost pogrešan. To bi bila definicija duhovne anarhije... Stav svake budale tada postaje jednakovrijedan, jer je samo na Bogu da ga prosudi. To je glupost. Pogotovo je to glupost kad se radi o religijama, jer one jesu mrtve, samo ih ljudi pokušavaju oživjeti, ali to ne ide tako. Uzmimo Uskrs... čista izmišljotina. Ne mislim pri tome na ideju da li je Isus uskrsnuo ili ne. To je potpuno nebitno. Izmišljotina je proslava Uskrsa. Svake godine ista priča. Laprda se i lupeta s oltara, o nadi, o ovom o onom, a u stvarnosti, apsolutno, apsolutno se ništa ne događa. Čak ni nada se ne događa. Dan kao i svaki drugi. Čak je i datum proizvoljan. Vjerojtano i godišnje doba. Hrpa izmišljotina. Jedino stvarno je trpeza i druženje, a to je jedino i potrebno. Ja nemam ništa protiv svečanog ručka, svečanog druženja, bogatog sadržaja stola, gozbe, proslave i sl... naprotiv. Ali ja sam imun na religijski sadržaj, a ti ga papaš s guštom, sline ti cure. I onda iz svega toga ispadne tvoja filozofija koja nema ni glavu ni rep.

    avatar

    02.04.2018. (16:24)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    @The Art- a tko su po tebi "dobri momci"? Ovakvi poput tebe? Ili Marijana?Oni koji druge ljude koji svoju duhovnost razvijaju na drugačiji način (njima nerazumljiv ili nedokučiv) nazivaju nazadnima, zatucanima, fejk, površnima i oholima? Je..moja filozofija možda jest drugačija i pomalo nerazumljiva, ali znaš zašto? Zato što ne podržava krajnosti. A nemilo kritiziranje drugačijega je po meni čista krajnost. Zapravo u ravnini s onime što kritiziraš. Osobu koja ima drugačije stavove etiketirati raznim pogrdnim nazivima, nIje li to pomalo površno? Može li se na takvim isključivostima stvarati temelji za bolje društvo? Ili bi možda put prema boljem društvu trebalo graditi na međusobnom uvažavanju i razumijevanju, pa čak i kada nam nešto nije shvatljivo (niti meni nije shvatljivo puno toga što drugi ljudi čine, ali ne osuđujem olako). U konačnici, svatko od nas bira svoj put i koliko god se mi svojski trudili (graktanjem) drugima ukazivati kako je njihov put krivi ili nevaljao, teško da ćemo nešto s time postići (i u tom smislu sam navela Gandhijevu izreku, a ne zato što sam štovalac njegovog lika i djela). Ali, ako ti misliš da nekoga možeš svojim kritikama preobratiti,,,tko sam ja da ti tvrdim suprotno:-)) Good luck:-)

    avatar

    02.04.2018. (17:19)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    ne radi se o preobraćivanju, nego o progledavanju. Kada netko o nekoj tematici zna tek ponešto, površno, onda se taj ili ta, na jako puno načina, ako je otvoren/a, može detaljnije i detaljnije upoznavati s nečim. Sa novim spoznajama dolazi do promjena. Tvoj je problem što se uglavnom vozaš u čamcu, po površini, i ne pada ti na pamet malo zaroniti u dubinu. I još gore, dok si na površini, ti čak imaš dojam da je ona istovremeno i dubina.... a nije. Kada se ode dublje, onda razne stvari o kojima ti pričaš kao o "različitim pristupima", jednostavno otpadaju. Spontano otpadaju. Jednostavno više nije i ne može biti opcija da se nekog biskupa doživljava ozbiljno. Jer oni nemaju ni trunke veze s time što se nalazi tamo dublje. Ni trunke. Naravno da ja nemam recepte za druge ljude, ali bilo bi jako lijepo kada bi više drugih ljudi krenulo na vlastito istraživanje. Sve staro na tom putu pomalo otpada. Nema oko toga nikakvog ali, ni možda. To je kao kada ti netko priča o nekom neobičnom mjestu koje je posjetio. Priča i priča, a onda odeš tamo i vidiš da ono zaista i je neobično, ali je potpuno, potpuno drugačije nego što ti je ovaj o tome pričao. A što tek ako ti o tom mjestu priča netko tko ga nije ni vidio. To onda postaje zaista nakaradno. Ti vjerojatno nećeš uzeti ništa za ozbiljno od ovoga, ali nema veze, možda netko drugi tko čita bude inspiriran. To bi bilo lijepo. Onda ova prepiska ne bi bila tek mlaćenje prazne slame.

    avatar

    02.04.2018. (17:41)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    @Art- ne znam zašto u ovu našu malu raspravu o temi koju si otvorio uplićeš neke biskupe. Jesam li se ja u bilo kojem svom argumentu pozvala na ono što oni govore? Ili Crkvu uopće? Vidiš za mene isključivo povezivanje osnovnih religijskih ideja s institucijama kao što je npr.crkva graniči s površnošću. Kada ja kažem da volim Isusa, pritom zaista mislim na Isusa, onog dobrog lika koji je živio tamo nekad davno i govorio ljudima o pravoj ljubavi prema čovjeku i Bogu...i za mene on uopće nema (pre)velike veze s onime što je kao Crkva izraslo naslonjeno na njegovu čistu ideju dobrote. Isus i sve ono što njegovo ime nosi (a to je ljubav, dobrota, čovječnost, uvažavanje, prihvaćanje, suosjećanje) za mene je suština o kojoj pričam kada govorim o kršćanstvu kao religiji. I za mene ta ideja nema veze s Crkvom. Isus je za mene iznad svih ljudskih poimanja pa kako da ga onda poistovjećujem s institucijom kao što je Crkva (koja je po meni daleko, od onoga što bi zaista trebala biti kada bi pratila Isusov nauk). Ali, kako me vjerojatno teško mogu razumijeti oni koji slijepo vjeruju da je crkva put, tako teško da i ti, koji smatraš da su religije apsolutno zlo teško da možeš shvatiti moj stav....pa ga je lakše prozvat površnim. Kada nešto ne razumijemo, najlakše je tome zalijepit etiketu. Meni je to skroz prihvatljivo. Ljudski je:-)))

    avatar

    02.04.2018. (18:13)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Nikako ti neće proći ta zamjena teza, da sam zapravo ja taj koji je površan, jer nisam u stanju razumjeti tvoj doživljaj. Nije meni sad cilj da tebe diskreditiram, dokazujući dalje tvoju površnost u pristupu. Ali ti samu sebe diskreditiraš. Potpuno je besmisleno kada se ljudi, i ti i mnogi drugi, navodno ograđuju od Crkvekao institucije, praktički se braneći i opravdavajući na način da vole Isusovu dobrotu i ljubav prema čovjeku. Nemoguće se ograditi od Crkve i slaviti razne blagdane onako kako Crkva to nalaže, na datume na koje nalaže itd. Jako neobično izgleda, ali tebi očito nije jasno kako si jučer slavila dan za koji isključivo pravo polaže Crkva. Zato imam svako pravo uključiti biskupe ili bilo koga iz njihovih redova u raspravu. Radi se o njihovom danu. Oni su glavni i odgovorni za svoje blagdane. Oni ih smišljaju, dorađuju, mijenjaju kako požele, dodaju nova značenja, miču značenja koja im se ne uklapaju u koncept. Dakle, ne možeš odvojiti te blagdane od Crkve, ne možeš. Oni su ih smislili, njihovi su, polažu pravu njih, i to je njihova stvar, neka polažu. Ali svi oni koji slave neki blagdan točno onda kada Crkva određuje da ga se slavi, slave sa Crkvom, i to se nikako ne može poreći. Ti možeš tvrditi kako ti slaviš misleći na neke Isusove karakteristike koje vjeruješ da je imao, ali tim gore, onda to znači da si još manje svjesna cijelog tog procesa. Ne možeš se pri tome ni opravdavati idejom kako ti "uzimaš ono pozitivno" iz cijele priče. Ti očito vjeruješ kako uzimaš pozitvno, ali činjenica je da sudjeluješ u njihovoj igri; nije ti jasno da sudjeluješ, ali sudjeluješ. Onda korak dalje: ti si navela određene plemenite karakteristike o Isusu, način na koji ga ti vidiš. Od kuda si došla do tih karakteristika, koji su ti izvori? Očito da ga nisi poznavala osobno, dakle bojim se da ti je izvor ista ta Crkva s kojom misliš da nemaš ništa. Možda si se u nekom periodu života upustila u vlastito istraživanje o Isusovom životu, možda si konzultirala jako puno literature koja dolazi iz drugih, pametnijih izvora, o njegovom životu, jer takva literatura zaista postoji, i to u velikim količinama. Možda si dala sve od sebe da na što bolji način istražiš njegov život. Tada bi donekle imalo nekog smisla ovo što pričaš. U tom slučaju bi ti i Božić i Uskrs na vrlo stvarni način bili praktički svaki dan.
    Ti imaš određenu sliku o čovjeku koji je živio prije 2000 godina, o kojem se jako malo zna. Izvori su općenito toliko skromni da je to nevjerojatno. A ako se o nekome toliko malo zna, onda je otvoreno jako puno prostora za izmišljanja. Puno se izmišljalo. Mi jednostavno možemo skrušeno konstatirati kako jedva da imamo neki pojam o životu tog čovjeka. Znamo tek obrise. A ti si se uhvatila za obris ko pijana plota. U stvarnosti, očito je da se tebi sviđaju te kvalitete za koje smatraš da ih je on imao. Čak i da ih nije imao, svejedno ti se sviđaju, i u tome je cijela poanta. Bilo je i drugih ljudi, ima ih i danas, i uvijek, koji imaju i njeguju u sebi te kvalitete. Zar nije dovoljno da postoje te kvalitete? Jer činjenica je da postoje. Zar treba nositi u glavi ideju kako ih je imao netko od prije par tisuća godina, pa će se tek tada aktivirati i u meni ili tebi? Ja sam potpuno siguran da bi svi mi zinuli kad bi imali uvid u njegov stvarni život, kad bi imali neki vremeplov, pa da direktno pogledamo. Umjesto silnih kljukanja s holivudskim spektaklima iz 50-ih i 60-ih god. 20-og stoljeća, koji su snimani striktno se držeći Biblije. Problem je što su većini ljudi, tako i tebi, izvorii ideje o Isusu satovi vjeronauka i filmovi koje su gledali od malih nogu za vrijeme blagdana. Od tuda tvoje slike i ideali. Ali ja ne vidim razloga da mora postojati stara priča da bi postojali ti ideali. Njih se može pronaći posvuda. Nitko ne bi trebao, a i ne može, imati ekskluzivno pravu na njih. Dakle, cijela stvar s religijom se svodi na to da čovjek uzima štaku pored zdravih nogu. Efekt placeba naprosto divlja kroz religije. Ja tebi ne lijepim etikete, ja dobro vidim o čemu se tu radi.

    avatar

    02.04.2018. (20:44)    -   -   -   -  

  • blablalica

    I onda pročitam komentare i sva autentičnost pada u vodu...

    avatar

    02.04.2018. (20:58)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    @Art- Isus za mene i jest ideja..ziva ideja koju ja vidim/osjećam u svakom čovjeku. Totalno je nevažno kako mi tu "ideju dobroga" nazivali. Ja ju zovem Isusom jer sam rođena u dijelu zemlje u kojem se ta ideja dobroga u ljudima, onog dobrog kojim smo povezani s Bogom štuje njegovim imenom. U nekim drugim dijelovima zemlje ljudi ideju tog božanskog dobra imenuju drugačije...I ti ga imenuješ svojim nazivom "centar" ak sam dobro zapamtila. Mi ljudi, oblikovani ovim fizičkim tijelom i omeđeni umom jednostavno tako funkcioniramo. Imamo predodžbe ideja. Valjda nam to olakšava spoznaju. I u tome ne vidim nista lošega dokle god je ta ideja u suglasju s moralnim zakonom u nama:-) Sad tu stajem i lijepo te pozdravljam:-) Čak mi je i drago da mi je dio ovog Uskrsnog ponedjeljka prošao u razgovoru o duhovnim temama, neovisno o našim razmimoilaženjima:-) Pozdrav ti ostavljam.

    avatar

    02.04.2018. (21:22)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    blablalia - baš si simpatična. :)) Što je to palo u vodu? Moja autentičnost ili tvoje razočarenje što ona nije u skladu s tvojim zadanim modelom o tome što to je autentičnost? Za tebe, pretpostavljam, biti autentičan znači ni pod razno se ne dotaknuti bilo čega izvan sebe, ni pod razno, jer tako se postaje neautentičan. Ali, to bi bilo negiranje i zanemarivanje svega što se događa oko nas. Kad bi se oko nas događao raj na zemlji, pa tko bi to išao kritizirati? Nikom ne bi palo na pamet, ne bi bilo potrebe. Ali ne smeta mene ovakav tvoj komentar. On ništa ne govori o meni, to se samo tvoje predodžbe mijenjaju.

    Dnevik - ja nemam naziv za To, i imam ih puno. Razni termini mogu privremeno poslužiti, ali to su samo termini. Kad se čovjek ko pijan plota priveže za jedan od termina, tu po malo počinje ograničenje.

    avatar

    03.04.2018. (10:50)    -   -   -   -  

  • y

    DRJ

    Ono što ne razumiješ, a već smo o tome raspravljali jest da to što jest - činjenice su činjenice. Povukla sam paralelu sa ženom koja voli zlostavljača ( u prošloj raspravi) jer je on u srcu dobar. :)))) Argumente tog tipa iznosiš i ti.
    Sad ću izvući drugi primjer iz iste branše: Bila sam u doticaju s jednom slatkom tinejđericom. Krasna duga kosa, tinejđerske priče, ali djetešce je psihopatologija. Dakle koliko god ona bila simpatična, draga i nedužna ( a jest jer nije birala svoju patologiju) ona je i dalje osoba bez empatije itd. itd. Doduše, za sada nedovoljno razvijenog intelekta kako bi prikrila svoje nedostatke, ali njezine postupke već sad trebamo i moramo osuditi! Zamisliti je kao zlelu ženu nije ugodno. Mi se jednostavno ne možemo s takvim situacijama nositi na način da ustvrdimo kako ćemo promatrati stranu koja nam se sviđa i interpretirati je na način koji odgovara našoj subjektivnoj percepciji. Takve stvari koštaju nedužne!!!! Mi ne možemo osloboditi serijskog ubojicu jer je on u srcu Isus. :)
    Ti si obojala ovaj svijet, a tako i religijske priče u neku svoju interpretaciju koja činjenično ne odgovara stvarnosti To činiš jer imaš luksuz to činiti, međutim trebala bi biti tamo neka žena iz hrvatske pripizdine, nezaposlena pa kad bi ti muž stisnuo tri šljage, a ti rađala kad se njemu digne priča bi ti se promijenila.

    Misliš kako je ljubav ne kritizirati? Ne suprotstaviti se? Ne, to ljubav nije, to je nevoljkost da se suočimo sa stvarnošću. Ljudi koji iz najbolje namjere promatraju svijet tvojim očima štete ovom svijetu jer onome što je pogrešno ne kažu kako je pogrešno.

    avatar

    03.04.2018. (13:13)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    y - naprosto su mi osvježavajući komentari(stavovi-pogledi) kao ovaj tvoj. Kao da nekoliko dana lutam po pustinji, žedan, u potrazi za oazom, i onda najednom, ispred mene se stvori boca hladne vode. Od kud sad ta boca? Briga me, važno da je tu.

    avatar

    03.04.2018. (13:29)    -   -   -   -  

  • blablalica

    U pravu si. Ponovno sam pročitala tekst. Moja predodžba o autentičnosti. Nije mi problem priznati kad pogriješim. :))
    Voljela bih te i više čitati, ali uzrujavaju me tvoji tekstovi. Ne zato jer se ne slažem s tobom. (Nekad se slažem, nekad ne.) Nego zbog nacina na koji pišeš. Napisala sam ti na svom blogu, a ponovit cu i ovdje. Navijam za vise konstruktivnih kritika, a manje pljuvačine.

    avatar

    03.04.2018. (14:47)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    @y- ne kužim zaista kakve veze imaju zlostavljači i ljudi s psihičkim poremećajima s mojim stavom da u gotovo svim religijama koje danas poznajemo, u suštini živi dobro? Ako netko nešto loše napravi naravno da ćemo mu pokušat ukazati da je nešto krivo napravio, a ako svojim postupcima jos k tome povrijeđuje druge, morat će biti isključen iz društva pa to je jasno, jer sve ostalo bi bilo zabijanje glave u pjesak ili suučesništvo. ALI, kad je u pitanju DUHOVNOST, tko je taj koji može reći da je neki od puteva pravi,a neki krivi? A mi ovdje razgovaramo o duhovnosti. Zato eto, ne razumijem te tvoje relacije. I što si s njima željela reći, jer se u njima ne pronalazim, niti je bilo koji moj argument išao u tom smjeru.

    avatar

    03.04.2018. (15:40)    -   -   -   -  

  • y

    Ako je dobro naučavati kako je žena stvorena od rebra ( i to poticati) pa nadalje (da ne nabrajam jer mi se već muči od toga), onda je sve dobro u religijama.

    U samoj srži društva (politika, Crkva itd., opet mi se muči) živi psihopatologija. Oprosti na ovome, ali ona preživljava jer joj raja to omogućuju. Hrani ih se pričama o domoljublju, ljubavi i duhovosti (koja to nije). Dok pametniji pune džepove raja se sladi pričicama. Svakom po zasluzi.

    avatar

    03.04.2018. (18:47)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    @y-kužim ja o čemu ti i Art pričate, ali to je u potpunosti promašena poanta onoga o čemu ja pišem. Vi pričate o zlouopotrebi religija od strane nekih ljudi i institucija (čitaj: crkva i raznih vjerskih zajednica) koje religije koriste za razne manipulacije. I ja se slažem s vama da je to koma, ali to i dalje ne znači da su religije u svojoj suštini loše. I da ih treba zatrti. Uostalom i da zatreš religije, ljudi zlih namjera će uvijek pronaći put za manipulacijom masa. I da. Slažem se. Najpodlije i najgadnije je kada ljudi iskorištavaju duhovnost za ostvarenje nekih svojih probitaka. No, to opet ne znači da su svi ljudi koji vjeruju u Isusa na krivom tragu kada kroz kršćanstvo prakticiraju svoju vjeru. Na krivom tragu su oni koji podržavaju Crkvu kao ovakvu instituciju u koju je izrasla, iskorištavajući zaista jednu dobru ideju...Isusa koji je svoj život dao za ljude. Kada bi barem na svijetu bilo više ljudi koji bi bili spremni svoj život dati za druge. A sad..kako je ovaj svijet nastao..ipak, na kraju priče, možemo samo nagađati..i svatko vjerovati u nešto što je njemu blisko. To ćemo možda saznati tek kad napustimo ovaj svijet, a ako je iza samo ništavilo, nećemo saznati nikad. Nema u tom vjerovanju pravijeg puta...Svatko u tome ima svoj put i to je ono u čemu se @Art i ja razilazimo...jer po meni, kritiziranje i omalovažavanje tuđeg puta po pitanju duhovnosti, za osobu koja sebe smatra "budnom" i "osvještenom" nije autentičnost, nego samo još jedna krajnost.

    avatar

    03.04.2018. (20:19)    -   -   -   -  

učitavam...