"Jednom, tijekom improvizacije priče neke djevojčice, bijah naveden da preuzmem ulogu glavnog junaka. Ona je zamislila da su me zatvorili u izvana zaključanu mračnu sobu. Upitala me: "Što ćeš poduzeti da se oslobodiš?", a ja odgovorih: "Vikat ću u pomoć." Ali, koliko god izbavljenje bilo poželjno, stigne li trenutno, ne bi pristajalo priči. Stoga je djevojčica u mašti očistila susjedstvo od svih vrsta pomoći koje bi moje zapomaganje moglo dosegnuti. Bijah prisiljen razmišljati o nekom nasilnom načinu probijanja kroz vrata; ali ova za spas priče bijahu izrađena od čelika. Pronašao sam ključ, ali nije bio pravi. Dijete bijaše oduševljeno takvim razvojem priče, neprestano prevladavajući prepreke.
Životna priča evolucije, čija je glavna tema otvaranje mračne tamnice, izgleda da se razvijala na sličan način. Stvorene su poteškoće, i na svaki pokušaj odgovora priča pronalazi sljedeće prepreke, težeći nastaviti pustolovinu. Stići do apsolutno zadovoljavajućeg zaključka značilo bi stići na kraj svih stvari, a u tom slučaju velikom djetetu ne bi preostalo ništa drugo doli navući zavjese i poći spavati." Tagore
The truth was obscure, too profound and too pure
To live it you have to explode
There’s a white diamond gloom on the dark side of this room
And a pathway that leads up to the stars
If you don’t believe there’s a price for this sweet paradise
Remind me to show you the scars
Post je objavljen 11.04.2018. u 10:20 sati.