Živjeti autentično i biti potpuno svoj, u okruženju u kojem većina pojedinaca nije autentična i živi po naputcima drugih, zanimljiv je i vrlo uzbudljiv izazov. Moja izjava o autentičnosti mogla bi izgledati ovako:
Živim potpuno iznutra prema van, neprestano osluškujući i uvažavajući ono što dolazi iz mene, djelujući u skladu s time, jer imam jak osjećaj da je tako ispravno, i ne samo da je ispravno, nego mi takav pristup stvara zadovoljstvo koje se ne može usporediti ni sa čim drugim, i koje ne treba nikakvu potvrdu, ni odobrenje bilo kojeg vanjskog autoriteta. Imam jak osjećaj da je moj centar dio šireg i općeg centra. Na tom nivou, na neki čudan način je, nemam nikakve sumnje u to, sve povezano, dok je na površini sve rascjepkano i odvojeno. Živjeti s nivoa tog centra, dovodeći njegove plodove i okus na površinu, povezujući centar i površinu na taj način, znači stvarati raj na zemlji. Sve ono važno i najslađe što postoji obavijeno je tajnom, i neka je obavijeno tajnom, tako i treba biti. Kada živim u kontaktu s temeljnim nivoom, tajna počinje po malo ludovati, postaje vrckasta i stalno daje do znanja da je tu negdje. I dalje se ne otkriva direktno, ali ne prestaje se pokazivati na bezbroj načina. Put do tajne je tišina. Rezultat tišine je unutarnji mir. Rezultat unutarnjeg mira je povećana radost, a rezultat povećane radosti je želja za dijeljenjem tog osjećaja s drugima, pri čemu mi je jasno kako riječ "osjećaj" ne opisuje dovoljno dobro stvarnost na koju se odnosi.
Moj put je moj put. Ne pada mi na pamet slijediti nekoga, niti hodati nečijm stopama. Ne znam koji je sljedeći korak i uživam u tom neznanju, ne trebam ga znati. Puštam sljedećem koraku da mi se sam pokaže. Tamo kamo noga spontano krene, tamo idem. Poznato je mrtvo. Život je nepredvidiv, ne može se ukalupiti. Ne smije(!) se ukalupiti, jer tada vene i stvara efekt zaglavljene igle na gramofonskoj ploči; vrti uvijek isti dijelić melodije, propuštajući tako cijelu simfoniju i djelujući nakaradno. Otvorenost stvara neočekivane prilike, događaje, rasplete, nove zaplete, nove rasplete. Sve je igra. Ništa ne uzimam preozbiljno.
Love is a shield
U mojoj ulici ne prodaje se trava
Post je objavljen 01.04.2018. u 14:08 sati.