utorak, 29.01.2019.

Vrlo čudno

Jučer sam imao vrlo neobično iskustvo, koje za većinu vas nije ni najmanje neobično, već svakodnevna stvar. Naime, dogodilo se, što se događa vrlo rijetko, da sam, došlo mi je, pred večer upalio tv. Išao sam nešto pogledati na teletekstu, a ispod teleteksta se čuo onaj kviz kojeg vodi Tarik Filipović. Odlučio sam ga malo pogledati, iako sam znao da neću moći puno izdržati. Dakle, kakve gluposti ljudi gledaju i u kakvim glupostima sudjeluju. Onda sam pod hitno morao prebaciti na bilo koji drugi program. Tamo je bio u tijeku tzv. dnevnik Rtl televizije. Vodili su ga Tomislav Jelinčić i njegova kolegica kojoj ne znam ime. Odlučio sam da ću odgledati nekoliko priloga, pa makar bilo bolno. I bilo je bolno, ali kad sam već odlučio...
Ako gledate te bedastoće svakodnevno, ako svakodnevno dozvoljavate da vas truju s tim glupostima, onda vam je gledanje jedne takve besmislene emisije naprosto dnevni ritual, to je nešto što se odgleda u to i to vrijeme, odprilike kao i što pavlovljevim psima poteknu sline kad čuju zvonce. Ako vam je to dio rutine, ne možete u tome vidjeti ništa sporno, već je to, dapače, normalna, potrebna stvar. Gledate i slušate, da bi znali "što se događa", "da budete u toku", "informirani". Ali u toku s čim? Informirani o čemu? Ako ste svakodnevno u tome, onda se ne možete odmaknuti od te slike i ovo što pišem vam mora zvučati kao svojevrsna blasfemija. Međutim, ja koji uopće ne pratim te stvari mogu puno bolje od vas sagledati o čemu se radi. Zašto? Zato jer ste vi toliko otupili, a neminovno je da ste otupili ako puštate da vas se hrani tim smećem, da ne možete imati potrebnu sposobnost rasuđivanja. Ako te gluposti gutate, bez da vidite išta sporno u nivou debilizma kojeg vam serviraju, onda to znači da ste postali toliko glupi i bezosjećajni, toliko tupi, dovedeni ste do takvog mentalnog stanja, srozani na tako bijedni nivo spoznaje, da se s vama može manipulirati praktički bezgranično. Ako ste u stanju slušati Tomislava Jelinčića, ili bilo kojeg drugog spikera na bilo kojoj drugoj televiziji s istim sadržajem, a da ne vidite kako vam ti ljudi naprosto pričaju krajnje bedastoće koje nemaju apsolutno ni najmanju vezu s vašim stvarnim bićem, koje vas, dapače, odvlače sve dalje i dalje od onoga što jeste, onda ste vi jedan tipičan primjerak modernog nazovi - čovjeka, čija je svjesnost o sebi svedena na nulu.
Da bi čovjek ostvario stvarni kontakt sa samim sobom, mora odbaciti sve te gluposti, inače za takav kontakt nema nade. Ja ne mogu istovremno i biti stvaran i smatrati da me Tomislav Jelinčić zaista informira o nečemu vrijednom. To ne može biti. Ili sam ja stvaran ili je ono što on blebeće stvarno, a to blebetanje su najobičnije gluposti koje veze nemaju s ničim, puka zabava kojom vas drže hipnotiziranima. U tim emisijama vam vole pričati o tzv. podjelama u društvu, o ovom i onom, bacaju vam kosti, a vi poput pravih psića - hvatate kost, zauzimate stranu, imate mišljenje, stvara se jedna navijačka atmosfera, vi ste nakon nekog priloga u dnevniku tužni, nakon nekog drugog - ljuti, nakon trećg čak i sretni itd. Ali ostaje ta tužna činjenica da ste vi zapravo podijeljeni u samima sebi, podjela nije vanjska nego nemate pojma tko ste iznutra. Ja ne osjećam nikakve podjele, osjećam samo cjelovitost.

- 14:02 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 22.01.2019.

Miris ruže

Putovanje do sebe prepuno je apsurda. Jedino je na koje vrijedi poći, a čak se i ne radi o putovanju, nije potrebno napraviti ni najmanji korak. Iako ne treba napraviti ni koračić, najteže je i najtrnovitije koje postoji.
Neophodno je, neminovno, napraviti u sebi proboj. Taj proboj je posebno težak, radi se o svojevrsnom porađanju samog sebe, a za to gotovo nitko nije zainteresiran, nikome gotovo da i ne pada na pamet. Čemu se mučiti?
Mučiti se treba, jer tamo gdje je trnje, tamo je i ostatak ruže. Dakle zbog ruže je potrebno, a trnje nije moguće izbjeći, i nema veze, tako je, kako je.

- 15:14 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.01.2019.

Nitko kao ti

Maloprije sam u autu uživao u pjesmi Detoura, Snijeg. Prekrasna pjesma, aranžmani, vokali, pa čak i tekst je u redu. Refren me privukao:
"Kao mi bio je ovdje, bio je ovdje
netko kao mi, bio je ovdje prije nas
netko kao mi bio je ovdje, bio je ovdje
netko kao mi, bit će ovdje poslije nas"

Nešto se ovdje mora naglasiti. Razumijem da je Borgudana inspirirala scena snijega, pahulje koje padaju, postoje kratko i nestanu, pa ga je takva sudbina snijega podsjetila i na sudbinu čovjeka. Pojavi se, bljesne, pa nestane. Gledano iz tog kuta i poštujući njegov doživljaj, refren prenosi određenu poruku, pa i upozorava, u šimićevskoj maniri: pazi da ne ideš malen ispod zvijezda! Ti si sada tu, nisi prvi koji si bio tu, nisi zadnji koji ćeš biti tu. Postojali su i mnogi drugi, postojat će i mnogi drugi. Što ćeš ti sada s tim što si tu? Bili su i drugi, bit će i drugi. Što ćeš ti s tim? Bolje ti je da imaš neku pametnu ideju i da napraviš nešto s njom.
Refren je u redu, u smislu da je i netko drugi bio tu koji je isto tako kao i ti imao svu silu želja, mogućnosti, svega i svačega u sebi, i netko će biti i poslije tebe, netko će biti za vrijeme tebe. Postoji poveznica između tebe i svih tih drugih. Postoji sličnost, zajednička veza i nit.
Nedavno sam čuo i to me prilično iznenadilo, kako ne postoje dvije identične pahulje snijega. Sve su različite. Izgledaju sve slično, kao nama Kinezi, i možda mi njima, ali svaka je različita i jedinstvena. Zato dio "netko kao mi" nije do kraja točan. Malo je točan, ali još više je netočan. Treba naglasiti, nitko kao ti, nitko nikada prije i nitko nikada poslije, nije bio i neće biti ovdje! Nitko prije, nitko poslije. Potpuno si jedinstven, kao što je i svaka pahulja snijega jedinstvena. Nevjerojatno si jedinstven!
Kada si u masi, kada misliš da si tek jedna jedinka bezlične mase, to onda ne postavlja ni preveliku odgovornost pred tebe, a ni preveliku ljepotu. Ali kada si potpuno jedinstven, odgovornost je ogromna, a i mogućnost ljepote i ispunjenja je ogromna. Jer ti imaš određene potencijale koji su samo tvoji. Što ćeš s njima, odgovornost je na tebi. To je velika odgovornost. Lakše je biti bezlični dio bezlične mase. Ali kada znaš da si jedinstven, to mijenja cijelu perspektivu. Kada zaista osjetiš svoju jedinstvenost, to je početak, mogućnost tvoje osobne revolucije.

- 10:55 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 12.01.2019.

Kolotečina ili kreativnost

Kolotečina je svojevrsna smrt. Biti u kolotečini je kao umrijeti prije fizičke smrti. Nije lijep prizor vidjeti ljude kako masovno pristaju na kolotečinu. Oni je čak i žele, teže joj, jer im obećaje navodnu sigurnost.
Kreativnost, svjesnost, prisutnost, nesigurnost, one su hrana za dušu, i za tijelo, za sve što vrijedi.
Ne postoje dva ista trenutka, a ljudi se svim silama trude zadržati stvari istima, svoje živote istima. Nitko se ne bi mijenjao. Ona fraza "cjeloživotno učenje", nema nikakve veze sa stvarnom promjenom. Ona se odnosi na puko gomilanje informacija i vještina. One mogu biti korisne, ali nisu stvarna promjena, i još važnije, nisu spoznaja. A od spoznaje sve kreće. Sve se kreće, kretanje ne prestaje. Priroda ne miruje, čak ni kad se čini da miruje. Podzemno kretanje je uvijek prisutno. Čovjek je dio prirode, i on se mora kretati, kretanje mu osigurava vitalnost, radost. Ali, spoznaja je prva, središnja točka nepomičnosti je prva, bez nje prirodno kretanje nije moguće.

- 10:06 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 08.01.2019.

Prijelomna točka

Kada, točnije ako, pojedinac nakon pokušaja, promašaja i pogrešaka, povremenih sitnih bljeskova uvida, dođe do točke kada otkači sve kočnice, to je prijelomna točka. Ono što je naučeno, samo otpada. Ustaljenost sama otpada. Život se neprestano rađa i obnavlja u ovom trenutku. Stalnost ne postoji. Sigurnost ne postoji. Sve je otvoreno, nepoznato, uzbudljivo i novo. Kalupi ne postoje. Kalupi ne dolaze u obzir, tijesni su, besmisleni i neprihvatljivi.

- 10:25 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.01.2019.

Više oduševljenja, molim

Malo više neozbiljnosti, nepredvidljivosti, otvorenosti, spontanosti, ludosti, petlje, spremnosti da se ispadne glup. Život je ovaj jedan, koga je briga što netko misli o vama. Mene nije briga što netko misli o meni. Potpuno mi je svejedno. Nije mi bitno ni što ja mislim. U sljedećem trenutku, bit će već neka druga misao. Who cares!? Više zaigranosti, i oduševljenja, molim.

- 16:33 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.01.2019.

Biti ti

Mnogi koji te okružuju imaju neki plan za tebe. Žele da budeš nešto što im se sviđa da budeš. Nema načina da oni mogu znati tajnu koja leži u tebi, u kojoj je zapisana tvoja svrha i ispunjenje. Tu tajnu, samo ti sam, kroz svoje unutarnje putovanje možeš doseći. Samo uronom unutra, kroz čisto bivanje. Tvoji odgovori su unutra, čekaju na tebe i tvoju pažnju. Poklon za tebe je unutra. Zapakiran, spreman, s mašnom, čeka na tebe. Tajni ključ je unutra. Tek kada ga pronađeš, možeš početi biti ti.

- 10:08 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Internetska bilježnica za zapisati što mi dođe.

Jedan pažljivi čitatelj ovdje je dragocjen. Horde slučajnih prolaznika su bezvrijedne.



"Bez napora ne možemo ništa postići - s naporom upropaštavamo sve.

I upravo zato što je to tako jednostavno, zato je i tako teško. Događa se samo od sebe - no mora se na tome raditi.

Istinsko prosvjetljenje doživljava samo vrlo malo ljudi, jer ih je i veoma malo koji to istinski žele."



Pitanja, ideje za suradnju..
Ako imate potrebu, slobodno se javite
alen1zoric@gmail.com



"You think you know me, but you haven't got a clue"











Free Web Hit Counter












. . .