subota, 30.12.2017.
Čuda
Kraj jedne i početak druge godine prilika su, ne da se nepotrebno troši na sulude dočeke "najluđe noći", nego da se stane i razmisli, rekapitulira, kontemplira, u tišini, odpostoji. Za razliku od Božića koji je za mene potpuno besmislen, gdje se svake godine čeka nešto što se nikad ne pojavljuje, zaključivanje jednog godišnjeg ciklusa i početak novog, ima u sebi značenje. To značenje je krajnje osobno. Svaki dan ima isti takav potencijal, i tjedan, i mjesec, i godina. Svaki trenutak.
Kako god okrenuli, okruženi smo čudom. Pravim čudom. Ne treba mi netko pričati priče o čudima. Ona su tu neprestano, ne mogu ih se riješiti ni da hoću. Najveće čudo od svih je kada nam postane stvarno jasno da su čuda u najobičnijim, svakodnevnim stvarima. U svijetu i okolini koja se svim silama trudi odvući vas od vas samih, čudo je biti i ostati svoj.
- 20:19 -
četvrtak, 28.12.2017.
ZATVOR BEZ REŠETKI
Kako to, zatvor, a nema rešetki? Noge se teško vuku, a nema negvi? Kako to? Nije rat, a nema mira? Kako?
Nisam nikad čitao Gurdijieffa, ali očito će morati doći na red. G. kaže:
"U zatvoru ste. Želite li izići iz zatvora, prvo morate shvatiti da ste u zatvoru. Ako svo vrijeme mislite da ste slobodni, ne možete pobjeći." Kako zanimljivo. Točno tako i sam gledam na stvari.
Želim li ja mijenjati ljude? Ne želim. A sebe? Ne vidim razloga. Zašto mijenjati nešto što je samo po sebi savršeno? Nedavno sam čuo jednu izreku, meni je nova, a ispalo je da je to (nekima) stara fora: Prije sam bio umišljen. Sada sam savršen.
Ili jednu drugu, podjednako zanimljiva, samo suprotna: Nekad sam bio vrlo neodlučan, a možda i nisam.
Želim li ja mijenjati ljude? Ne želim.
Koja je razlika između spoznaje i promjene? Spoznaja dolazi izvana, promjena dolazi iznutra. Nikoga ne možete promijeniti bez njegovog dopuštenja. Ni sebe bez svog.
U ljudima postoje određeni potencijali. Oni većinom spavaju. Šta se može, spavaju. To je nama naša kultura dala. Potiče nas da budemo što nismo, kako bi još više uspavala ono što možemo biti. Ono što ja mogu i što želim je sljedeće: ponuditi spoznaju koja će upaliti lampice. Na čovjeku je da se sam mijenja ako hoće. Ne zanima me da netko postane kao ja, da misli kao ja i ima stavove kao ja. Zanima me da, kada se lampice počnu paliti, postane kao on, da zagrabi u svoj potencijal. Što će tada otkriti, to samo on može znati, ali ne može znati unaprijed, nego tek kada proba. Kada počne, neće moći stati.
- 12:27 -
srijeda, 27.12.2017.
SVE JE U REDU
De Mello je Svjesnost započeo famoznom rečenicom: Sve je u redu. Prije više godina, 10-ak, kada sam ju sa zanimanjem čitao, skoro da me i uvjerio. Pomislio sam, Tony, moguće da si u pravu. S nekog specifičnog gledišta, s nekog posebnog duhovnog nivoa, možda je zaista sve u redu. Tko sam ja da mislim da to nije tako, ako ti kažeš da je tako, a ti si autoritet za te stvari.
Sada bi mu, mirno, rekao, Tony, nisi u pravu. Nije sve u redu. Jedva da je nešto u redu. Sve je... u neredu. Stavi se u cipele milijona i milijardi ljudi koji u svakom atomu sebe, na svojoj koži, osjećaju i iz prve ruke jako dobro znaju, da ništa nije u redu. Ali bez obzira na nered i kaos, život je lijep i ima smisla. A možda si nešto tako i mislio s tom rečenicom, tko zna.
- 18:56 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
utorak, 26.12.2017.
Palanački mentalitet
Zemljaci, rođaci, palanački mentalitet. Stado. Blejanje. Svoj svoga. Čudi me to. Još postoji? O, da. U stadu je toplo, ono grije. Ali ti mirisi. Ne, hvala. Svi misle isto, dakle nitko ne misli puno. Ima li netko originalan? Nema. Oni mogu biti veliki intelektualci, liječnici, odvjetnici, sveučilišni profesori. Palanački mentalitet ne gleda stupanja obrazovanja. Ako je prisutan, prisutan je.
Biti svoj, slušati sebe, živjeti po svome, ako treba protiv struje, onda protiv struje. Da, molim. Stado tapka na mjestu, mrzi promjenu iz dna duše, klanja se tradicijama, ma bile one i najbesmislenije i najbudalastije na svijetu, nema veze. Sve može proći, kriteriji ne postoje.
Ali, ne može se i jedno i drugo. Na nekoj točki osobnog puta, mora se odabrati.
- 13:15 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 25.12.2017.
SHIP OF FOOLS
Grafit: Svi smo u istom čamcu, samo jedni pecaju, dok drugi veslaju.
Da, svi u istom čamcu, ali i svi podjednako blesasto - naivni, i oni što pecaju, i oni što veslaju. Malo je žita u kukolju, vrlo, vrlo malo. I šta sad, kada to znamo? Pa ništa, vrijedno je i oslabađajuće znati.
- 11:32 -
nedjelja, 24.12.2017.
RELIGIJA = ŠIZOFRENIJA
Napokon imam jasnu dijagnozu za religije. Uz dužno poštovanje, ne mogu prešutjeti, religija je duhovna retardacija i duhovna šizofrenija. Ovih dana sam se potrudio, pa na raznim radijima poslušao takozvane religijske znalce, dakle one koji se u pitanja religije najviše razumiju. Ti ljudi klepeću gluposti. Jasno mi je da mnogima zvuče uvjerljivo. U osnovi, oni ne znaju tko im glave nosi i klepeću najobičnije gluposti. Papige su pametnije i mudrije od njih.
Iz religije se može izvući nešto korisno i pametno ISKLJUČIVO ako ih se shvaća simbolično. Svi koji ih shvaćaju doslovno, ne razlikuju se od šizofreničara. Oni će vas silovito uvjeravati da postoji nešto što ne postoji, da ima nečega čega nema, i to bez i najmanjeg osobnog iskustva o stvari u koju se kunu. Religija je smiješna duhovna štaka, koju koriste oni potpuno zdravih krila, pa umjesto da lete, oni šepaju. Nakaradno. Hvala lijepo.
- 09:21 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
subota, 23.12.2017.
ONE DAY BABY, ONE DAY
Djeluj, SADA! Ništa ne može zamijeniti djelovanje. Djeluj, pa kasnije nećeš morati ni za čim žaliti. Ako ne djeluješ, žalit ćeš.
One day baby, we'll be old Oh baby, we'll be old And think of all the stories that we could have told One day baby, we'll be old Oh baby, we'll be old And think of all the stories that we could have told One day baby, we'll be
- 07:35 -
četvrtak, 21.12.2017.
Lakoća
Nema ništa teže, nego biti svoj. I ništa lakše, kada nam to postane prirodno. Između teškog i lakog postoji procjep. Čini se velik, ali razdaljina je samo u glavi.
- 21:27 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
srijeda, 20.12.2017.
PUTOVANJE U SREDIŠTE
Duhovno putovanje i trnovit put vode prema centru naše dinamične biti. Put je prepun paradoksa. I putuje se i ne putuje. Može li ga se uopće nazvati putovanjem ako nije potrebno napraviti ni najmanji korak?
Naše ispunjenje, osjećaj sreće, zadovoljstva, smisla....ekstaza, sve to izvire iz tog centra. Ni riječi, ni putokazi, ništa ne vrijedi na tom neobičnom i najvažnijem putovanju. Svakako, radi se o putovanju, ali ono je drugačije od svih putovanja za koja znamo. Jedini ispravni putokazi su naši osjećaji. Oni u svakom trenutku odgovaraju na jednostavno pitanje: je li to to, ili to nije to? Oni - ne griješe. Nitko/ništa izvana ih ne može zamijeniti.
- 19:12 -
nedjelja, 17.12.2017.
OBLAK NESPOZNATLJIVOG
The cloud of unknowing je djelo anonimnog mistika iz 14.-og stoljeća. Čitao sam ga prije 10-ak godina, slabo se sjećam sadržaja; sjećam se da me nije nešto oduševio. Ono što mi je ostalo intrigantno je - naslov. U njemu je cijela bit duhovnog doživljaja. Sviđa mi se što implicira neznanje. Vrlo sokratovski, jedino što pouzdano možemo znati je da ne znamo puno. Oblak..., oblak je tajna. Mi..., mi imamo tajnu i oblak na raspolaganju, na dohvat ruke su, a neuhvatljivi. Koliko god se trudili, oni ostaju tajna. Sadržaj je tajna. I to je nekako i u redu. Zašto bismo morali znati Sve? Nestala bi čarolija. Ali dobro je znati da - tajna postoji. Čarolija postoji. Na neki čudan način, oblak i njegov sadržaj su nam veoma bliski. Znamo se od ranije. Ako pokažemo interes za nju, čarolija se otkriva, uglavnom na neobične načine; obične, ali neobične. Mi smo, prije svega, tajna sami sebi.
- 18:41 -
petak, 15.12.2017.
"NEVEZIVANJE"
Duhovna literatura glorificira "nevezivanje". Vezivanje nije loše samo po sebi. U redu se vezati za ljude; Problem je u ljepljenju i ovisnosti. Granica je tanka. Ako imamo čvrst temelj u sebi, vezivanje nije problem.
Patka pliva po površini vode, ali voda se ne lijepi za nju. Zbog određene masnoće koju ima po tijelu, perju, ona s lakoćom klizi po površini. Na isti način i čovjek treba kliziti kroz život, lako i neopterećeno. Stvari dolaze, odlaze. Ljudi dolaze, odlaze, sve se neprestano mijenja. Tijek život je takav.
- 09:34 -
utorak, 12.12.2017.
Stvarne potrebe
Što mi stvarno treba, od stvari? Ne puno. Ako uživam u jednostavnosti, a uživam, gomilanje mi je kao svrab, smeta me.
- 06:48 -
ponedjeljak, 11.12.2017.
Stres test
Već sam vidio ovaj instant test o razini stresa kojeg je osmislio neki Japanac. Pogledate optičku iluziju na nekoliko sekundi i vidite svoj rezultat. Izgleda banalno, ali u osnovi ima smisla. I prvi put kad sam ga pogledao, kao i sada, rezultat je isti, kod mene nema stresa i točka. Ne želim se opterećivati zbog apsolutno ničega na svijetu i tako to treba biti.
Sometimes
- 06:51 -
nedjelja, 10.12.2017.
Izvan okova iluzije
Sve ovo oko mene, to je iluzija. Može li se izaći iz iluzije? Da. Što je izvan? Izvan sam Ja.
- 09:36 -
subota, 09.12.2017.
U bajkama vidim spas
Od ove godine počinjem slaviti bajke, tamo negdje pred kraj godine. Svake godine slavim drugu bajku, jer ne želim da bude uvijek isto, da ne postane dosadno. Zato, svake godine druga. Materijala je puno, uglavnom ću se držati klasika, a kad se oni potroše, krećem na suvremenije bajke. Samo da ne postane monotono. Počet ću sa Snjeguljicom, možda i s Crvenkapicom, možda i s Ivicom i Maricom. Svejedno, sve će doći na red. Princip proslave je jednostavan, odabarem klasičnu, svima poznatu bajku, a onda joj pridodam neke nove osobine kojih se braća Grimm nisu sjetila. Crvenkapica će, u mojoj priči, dok hoda kroz šumu, prehodati riječicu na koju naiđe. Ne pregaziti, već hodati po površini. To će joj dati dodatnu zanimljivost i postat će lik još vrijedniji pažnje. Snjeguljicu će majka roditi "bezgrješno", a ta bezgrješnost će se zrcaliti u njenoj kao snijeg bijeloj puti, tu će dobiti taj efekt čistoće, kojeg se kasnije može obrađivati i analizirati u recimo 500 knjiga, koje će napisati učeni i veleučeni ljudi, a milijoni čitatelja će kontemplirati nad idejom te čistoće i težiti da je otkriju i u sebi. Vuk iz crvenkapice će biti simbol sveg negativnog. Kraljica iz Snjeguljice će mu biti ljuta konkurencija. Izmaštat ću kako bi odprilike mogao izgledati princ koji je uspio postići da Snjeguljica oživi nakon samo jednog, ali vrijednog, njegovog poljupca, svoju maštariju ću prepričati vještom crtaču foto robota, jer želim da taj princ ima konkretan lik, taj njegov crtež ću staviti na zid i klanjat ću mu se, divit ću mu se. Samo jedan poljubac i Snjeguljica je uskrsnula. To je očiti i nedvosmisleni dokaz nezamislivo uzvišene ljubavi. Ne znam točno kako ću iskoristiti Vuka i sedam kozlića, ili Tri praščića (ok, nešto u vezi tri kralja bi se dalo ukomponirati; kao, ta tri praščića nisu obični praščići, nego su posebni, stavit ću im krune, ne znam, ima vremena, vidjet ću još, najprije Crvenkapica, Snjeguljica, dug je red). Uglavnom, bavit ću se bajkama, jer stvarnost mi se ne sviđa. Lijepo ću se uživjeti u jednu svoju iluziju, ako nađem neke da isto kao i ja ne vole stvarnost, probat ću im ponuditi svoju ideju o proslavi bajki. S vremenom to može postati i dobar posao, organizirat ćemo zimske sajmove, s puno štandova, ukrasa, šljokica, lampica, baš onako da bude sve lijepo, kao u bajci. Vidjet ću još, teško je predvidjeti budućnost, ali stvar je jako uzbudljiva, a tek potencijalno profitabilna. U bajkama ću tražiti rješenje, a bogme, i svoje spasenje.
- 09:31 -
Komentari (26) - Isprintaj - #
petak, 08.12.2017.
Marioneta si
Ako si marioneta, prestani to biti. Ako si marioneta, to si nesvjesno. Ako si svoj, svjesno si svoj. Ne moraš biti ničija budala. Ako netko upravlja tobom, možeš taj konac prerezati u svakom trenutku. Škare u ruke, jedan rez, više rezova, koliko je potrebno. Nije ni potrebno rezati, jer konac je samo u tvojoj glavi, i u glavi onoga tko upravlja tobom. U stvarnosti, on ne postoji. Vi ste se tek dogovorili da postoji. Kao kad se djeca igraju, pa se dogovore da je netko čudovište, netko nešto drugo, sve je to stvar dogovora, sve je to tek igra. Ali djeca su pametnija, kada završe igru, nastavljaju sa životom, igra je tek igra, već sutra će igrati neku novu.
- 10:48 -
ponedjeljak, 04.12.2017.
Religijski konformizam
Ako želite biti čovjek u punom smislu riječi, individualac, zaboravite na konformizam. To za vas ne postoji. Utabane staze, nema ih. Svi odgovori su u vama. Vi ste potpuno novo biće, imate svoja pitanja. Stari odgovori ne vrijede, prastari još manje. Vi, kao potpuno novi čovjek, krećete potpuno svojim putem. Odgovori mogu doći samo kroz vašu svijest, vaše iskustvo, vašu originalnu potragu. Tamo gdje su horde prošle, vi nemate što raditi, neka horde samo idu svojim putem, vi imate pametnijeg posla. Mačetu u ruke i na posao. Religija je jedno, ona je konformizam, ne treba puno misliti, ni puno raditi, samo preuzeti postojeću i priču i - povjerovati u nju, duhovnost je nešto sasvim drugo, poveznice nema. Može se činiti da ipak ima, da je to skoro pa ista stvar, da religija ipak može pripomoći, ali ne može.
- 09:55 -
Komentari (35) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.12.2017.
Religijski slatkiši
Religija i sve povezano s religijom, nemam ni trunke veze s tim, ulje i voda. Ljudima je zgodan vanjski sjaj i navodna simbolika. Ne hvala. U mom gnijezdu nema mjesta za kukavičja jaja, nikakve lijepo upakirane podvale ne mogu proći. Nema mi pomoći, mogu vidjeti samo cijelu sliku, a kad se gleda cijela, puno je truleži ispod sjaja. Super što je 12.-i mjesec svjetlucav, ali ne želim slušati i priče za malu djecu u sklopu tog paketa.
- 20:14 -
subota, 02.12.2017.
Pješčani sat
Čim se pojavite na ovom svijetu, to je početak vašeg kraja. Zajedno s vama, kao dio paketa, dolazi i vaš pješčani sat. Taj sat je potpuno neprecizan, samo jedna stvar je kod njega nepogrešivo sigurna, vrijeme vam je ograničeno, pijesak iz njega curi. Nije to običan pijesak, to je vaš život, vi pomalo nestajete, sa svakim zrncem. Čudno, ponašate se kao da to nije tako, kao da ste vječni. Po čemu se to vidi? Po tome što najmanje svoje energije koristite za bitno, pijesak vam curi kroz prste. Kada uđem u sebe, događa se čudo, pijesak više ne curi.
- 20:23 -
Kucajte
Kucaj i otvorit će ti se.
Plan B: Razvali vrata!
- 09:13 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
petak, 01.12.2017.
Čovjek Magarac
"Glava može biti prepuna beznačajnih svjetovnih stvari, i čovjek može poznavati sve znanosti ovoga svijeta, a da ipak ne zna vlastitu dušu. Čovjek poznaje naročita svojstva svake tvari, ali je u pogledu poznavanja vlastite suštine jednaka neznalica kao i magarac. On zna točnu vrijednost svake stvari koju kupuje i prodaje, ali u svojoj ludosti nema pojma o vlastitoj vrijednosti. Poznavati sebe i živjeti svoj život predviđajući Sudnji dan, znači ovladati najvišom znanošću."
Džalal Al-Din Rumi (1207.-73.)
Nema neke promjene po ovom pitanju od 13.-og stoljeća do danas.
- 12:03 -
