Duhovno putovanje i trnovit put vode prema centru naše dinamične biti. Put je prepun paradoksa. I putuje se i ne putuje. Može li ga se uopće nazvati putovanjem ako nije potrebno napraviti ni najmanji korak?
Naše ispunjenje, osjećaj sreće, zadovoljstva, smisla....ekstaza, sve to izvire iz tog centra. Ni riječi, ni putokazi, ništa ne vrijedi na tom neobičnom i najvažnijem putovanju. Svakako, radi se o putovanju, ali ono je drugačije od svih putovanja za koja znamo. Jedini ispravni putokazi su naši osjećaji. Oni u svakom trenutku odgovaraju na jednostavno pitanje: je li to to, ili to nije to? Oni - ne griješe. Nitko/ništa izvana ih ne može zamijeniti.
Post je objavljen 20.12.2017. u 19:12 sati.