ponedjeljak, 30.09.2019.

Osobna iskustva

Već duže vrijeme, vrlo često se nađem u iskustvima koja bih mogao opisati kao: uvidi i ekstaze, koji se događaju bez nekog vanjskog razloga ili uzroka.

Baš sam se ovih dana pitao kako bih to opisao, a onda sam "slučajno" naletio na jedan Kafkin odlomak (kojeg sam prvi puta pročitao davno; bio mi je i tada zanimljiv, ali sada mi je naprosto stvaran) u kojem govori točno o tome:

"Ne morate izaći iz sobe. Ostanite sjediti za stolom i slušajte. Ne morate čak ni slušati, samo čekajte. Ne morate čak ni čekati, samo naučite biti tihi, mirni i sami. Svijet će se dobrovoljno ponuditi da vam se razotkrije. On nema izbora; valjat će se u ekstazi pred vašim nogama."

I po tko zna koji put mi se potvrđuje kako slučajnosti nisu slučajne, kako se sinkroniciteti naprosto događaju, i to onda kada se čovjek uskladi u samome sebi sa samim sobom. Iako ja, razumije se, i dalje ne "vjerujem" u njih, tako da se svaki put kada se dogode, iskreno iznenadim kao da mi se događaju po prvi put.

To die by your side
Is such a heavenly way to die
The pleasure, the privilege is mine

- 07:48 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 28.09.2019.

Jutro

Ne znam kakva je stvar kod drugih ljudi, ali meni je jutro čaroban dio dana. Svako jutro, život se budi iznova. Svako jutro je ponovno rađanje. Svako jutro, nova prilika da se rodi neka nova ideja, da se bude još bliže sebi, i da se bude još više stopljen sa svime oko sebe, da se spontano krene u nekom smjeru i izađe u svijet sa idejom koja se pojavila. Kasnije kroz dan ta se atmosfera po malo gubi i blijedi, ali ujutro je potpuno intenzivna.


In the morning when the moon is at it's rest
You will find me at the time I love the best
Watching rainbows play on sunlight
Pools of water iced from cold night



Izvedba s 5 instrumenata (2 gitare i 3 savršeno harmonizirajuća glasa)

- 09:07 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 27.09.2019.

Nove vrste ljubavnih odnosa

U ljubavnim odnosima izgleda da nešto ne neštima. Ok, izgleda da ništa ne štima. Brak kao ideja je zastario valjda još prije parsto godina, ali još se drži kao forma, ne da se, no neće tako dovijeka, ako bude pameti u ljudima. Tzv. vanbračne veze i odnosi funkcioniraju na jednak načina, samo bez "papira". Kad čujem ovo "papira", odmah me asocira na pse s rodovnicom, ali dobro, toga su se isto ljudi sjetili, ne psi.
Sve više su na pomolu nove vrste odnosa. Barem se nadam da jesu, jer sazrijelo je vrijeme za njih. Sve ovo što znamo o odnosima, sve što je bilo do sada, tome je mjesto u povijesnim čitankama i muzejima slomljenih srca. Stari obrasci više ne služe svrsi, ako su ikad i služili. A ako su služili nekoj svrsi, onda ta svrha sigurno nije bila razvijanje i življenje ljubavi.
Novi oblici odnosa imaju sasvim nove karakteristike. Oni su revolucija, ne mali korak naprijed, već kvantni skok u novo, nepoznato i neistraženo. Novi odnosi ne moraju trajati cijeli život, to nije njihov ideal. U novim odnosima partneri ne moraju živjeti zajedno i planirati zajedničku budućnost, sigurnost i sl. Ne moraju ni imati djecu zajedno. U novim odnosima sve je - novo, a njihova osnovna karakteristika i kvaliteta je da se odvijaju na nivou duše (iako nisam lud za takvim terminima kao što je duša; ne pada mi na pamet bolji, pa neka bude ovaj za sada, samo za ilustraciju). U takve odnose će ulaziti zreli pojedinci koje će privući slična zrelost koju vide u drugoj osobi, i kroz takve odnose će se oboje dalje razvijati, na načine koji se ne mogu i ne trebaju predviđati unaprijed. U temelju takvih odnosa je kvalieta, ne dužina trajanja. Oni su nabijeni smislom i na neki način su izvan vremena. Kroz odnose čovjek puno brže i lakše upoznaje sebe, dok upoznaje drugu osobu.

- 18:06 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

- 09:02 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.09.2019.

Zašto živjeti u laži?

Kada čovjek ne poznaje sebe, što je i najčešći slučaj, on funkcionira na površini. Površina, npr. površina mora, a isto je i s našom površinom, ponekad je uzburkana, ponekad jako valovita, ponekad urnebesno, a nekad se čak desi i da je mirna, ali to nije nešto u što se može pouzdati ili o čemu bi bilo pametno ovisiti. Što dublje idemo, nailazimo na veću tišinu. Nema veze ako na površini divlja, ako smo dolje, to je jedna druga atmosfera, i ako smo dolje, doživljaj nam je jasniji, mi smo u sebi mirniji, tada smo na jednoj distanci od događanja na površini. Oni nas mogu i uznemiriti, ali nismo uronjeni u njih, uvijek ih vidimo i sa strane.
Funkcioniranje na površini je bijedno. To nije način. Čovjek ima određenu sliku o sebi, netko ima određenu sliku o njemu, taj netko ima i određenu sliku o sebi. To je hrpa slika koje dolaze u odnos jedna s drugom i tu dolazi do općeg cirukusa u nazovi-odnosima. Nigdje nema stvarne osobe, ona je duboko zakopana i nevidljiva, akteri čak i ne znaju da u njima postoji nešto zaista stvarno i autentično. Oni gube vrijeme i energiju na dotjerivanje i uljepšavanje svoje slike, koju će ponuditi drugima da je procijene, prihvate, odbiju, štogod. Suprotno od toga, kada komuniciraju ljudi koji su otišli malo dalje, malo dublje, onda je to jedna nova situacija. Onda se takoreći otvara nebo u njima i nad njima i u komunikaciji se koriste riječi, ali puno su dragocjenije tišine između njih, i puno rječitije, one su pune nekog smisla, jedne drukčije atmosfere.
Nikako ne želim da me površni uvlače u svoju površinu. Meni je dobro gdje jesam.

Well it's all right, riding around in the breeze
if you live the life you please
doing the best you can
as long as you lend a hand

You can sit around and wait for the phone to ring
Waiting for someone to tell you everything
Sit around and wonder what tomorrow will bring
Maybe a diamond ring

Well it's all right, even if they say you're wrong
sometimes you gotta be strong
As long as you got somewhere to lay
everyday is Judgment Day

Maybe somewhere down the road aways
You'll think of me, wonder where I am these days
Maybe somewhere down the road when somebody plays
Purple haze

Well it's all right, even when push comes to shove
if you got someone to love
everything'll work out fine
we're going to the end of the line

Don't have to be ashamed of the car I drive
I'm just glad to be here, happy to be alive
It don't matter if you're by my side
I'm satisfied

Well it's all right, even if you're old and gray
you still got something to say
remember to live and let live
the best you can do is forgive

Well it's all right, riding around in the breeze
if you live the life you please
even if the sun don't shine
we're going to the end of the line


- 08:11 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 25.09.2019.

Bit je zatrpana smećem

"Vaši su dani ispunjeni činjenjem stvari koje jedva podnosite - bilo da je posrijedi posao koji s mukom obavljate ili zadaci izvan posla koje jedva stignete obaviti. Sve to podnosite kako biste uhvatili malo besmislenog vremena ispred televizora."

John Parkin, "Jebe ti se, čini ono što voliš"

Stvarno volim Parkinov uvid. On ima neku neobičnu potrebu i sposobnost da ide u bit stvari, pa je vjerojatno tu ta neka sličnost i povezanost.

Da li se može izaći iz tog doslovno - začaranog kruga besmisla u koji je suvremeni čovjek uvučen? Sigurno da može. Ali nije tako jednostavno. Nije dovoljno pročitati jednu ili nekoliko inspirativnih rečenica, mahnuti čarobnim štapićem i - voila, novi život je tu. Novi život svakako već je tu, ali je zakopan duboko ispod naslaga lažnog života. Zbog količine naslaga i smeća, potrebno je zasukati rukave u puno većoj mjeri, nego što bi to bio slučaj u recimo nekom zdravijem društvu, sustavu i okolini, koja nije u tolikoj mjeri protiv čovjeka.
Kako god okrenuli, kakva god da je situacija, ako ne počnete tražiti izlaz, nećete ga ni naći. Naravno, okolina će vam reći da ste glupi i da je sve u redu, da je sustav dosta dobar. Od nekih ljudi sam znao čuti da je sustav zapravo "odličan"; jednostavno mu se treba prilagoditi i izvlačiti iz njega najbolje što možete. Ali sufijska izreka "ne kroji čovjeka po platnu" se ne slaže s tim i ide puno više u bit. Ni ja se ne slažem i isto idem puno više u bit.

- 07:37 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 24.09.2019.

Odvlačenje pažnje

Kad sam se krajem prošle godine preselio u novu kuću, ili bolje reći kad smo uredili jednu etažu tako da bi se mogli što prije useliti i riješiti se suludih plaćanja najma stanova, nisam u kući imao nikakvav internet i pustio sam da tako bude sljedećih mjeseci. Zanimalo me kako je to biti bez interneta. Iako to ima svojih očitih mana i ograničenja, bome ima i nevjerojatnih prednosti i dobrobiti za čovjekov mentalni, psihički, duhovni život. Velika je (ogromna je) razlika kad odmah ujutro upalite internet, u odnosu kad ga ne upalite i npr. pročitate nekoliko stranica iz knjige koja vam potpuno paše i treba (a ja sam tada, kao i sada, birao fantastične knjige, i ne samo to, one su često birale mene, što je još bolji pokazatelj da se radi o pravoj stvari). Razlika između ovo dvoje je nevjerojatna, potpuno je druga atmosfera u vama kada sjednete, stavite si kavu pokraj sebe i uzmete knjigu, ili kad upalite laptop, kao krenete pogledati možda neku stvar koja vas zanima, a onda se najednom nađete u potpuno idiotskom i nepotrebnom pregledavanju sadržaja koji vam samo iskaču, nude se i otvaraju, skačete s jedne stvari na drugu, pregledavate nešto što nema ama baš nikakve veze ni s vama, ni sa zdravom pameću uostalom. U tom smislu, internet je danas sredstvo broj jedan za odvlačenje pažnje s bitnog na banalno i potpuno nebitno. Većina ljudi je i na nekim potpuno-anti-društvenim mrežama, e to je tek ludost za sebe. Psihologija iza toga je jasna, čovjek je društveno biće i voli na bilo koji način biti u toku s nečim, voli biti povezan s drugima. Ali postoji kvalitetan način za to i postoji aspsurdan, kao i za sve drugo u životu. Možete imati kvalitetan sex, a možete i usputni, "internetski". Možete dati sve od sebe da pronađete i radite posao koji volite, ili možete tovariti na poslu kojeg nikad ne biste sami odabrali, ali radite ga da ne umrete od gladi. Možete s nekim kvalitetno komunicirati (ok, ne možete baš sa svakim, ali možete s ponekim) ili možete ostavljati takoreći retardirane objave vaših "statusa" po fitkivnim mrežama, na kojima se skupljaju isti takvi luzeri kakvi ste i vi, koji ne znaju tko im glavu nosi, iako se možda, radeći posao koji ne vole, oblače u najnovije brendove i skupljaju sve vrste supstituta za pravi život kojeg ne žive, za pravu ekstazu koju nikada ne osjećaju i pravu ljubav koja im je apstraktna i izmišljena poput bogova kojima se deklarativno klanjaju, dok nesvjesno bauljaju životom, bacajući ga u svakom trenutku u smeće, živeći potpunu banalnost i laž.
Internet je neprocjenjivo blago kada ga se koristi pametno, umjereno i ciljano, i potpuni gubitak vremena kada ga se koristi onako kako ga ljudi već koriste.




- 07:28 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.09.2019.

Prostor i stvari

Što veća kuća, to više nepotrebne zajebancije na svim nivoima, takav je moj osjećaj, koji se sve više razvija u smjeru minimalizma. To je, svakako, stvar ukusa i razumijevanja, gledanja na stvari, gledanja na život. Ljudi misle kako je to velika stvar kada zgrnu što više toga. Ali nije. Velika stvar je kada si stvoriš uvjete da možeš u najvećoj mogućoj mjeri biti ono što jesi i istraživati sebe i okolinu kroz ono što jesi, na svoj specifičan način. To pruža određenu slobodu i jednu drugu vrstu odgovornosti i - TO je veliko. Sve drugo je suludi gubitak vremena i energije, gubljenje sebe u stvarima, aktivnostima i odnosima koji su površni i besmisleni. Nije slučajno da u ekonomski razvijenim zemljama sve više ljudi prodaje svoje velike kuće, rješavaju se hipoteka i dugova, velikih automobila i sele izvan grada, žive u mini-kućicama, traže i pronalaze novu vrijednost u životu, za koju nisu ni znali da bi mogla postojati, ostavljaju iza sebe štakorovu utrku i jebe im se živo za sve gluposti kojima su ih kljukali od najmanjih nogu.

- 07:43 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.09.2019.

Drugo rađanje

Čovjek se rađa dva puta. Prvi put fizički, kad vas mama rodi, tada ste mala beba i s tim nemate puno veze. Ni mama nema puno veze s tim, ona je samo kanal, iako joj nije drago da ju se gleda kao na "samo kanal", ali tako je. A o tati da i ne govorimo.
Prvi put je, dakle, fizički i nesvjesno, s tim nemate veze. Drugo rađanje je ono pravo, za njega ste sami odgovorni i ono ima jako puno veze s vama, javlja se s razvojem svijesti. Većina ljudi se rodi samo taj prvi put, koji je nesvjestan i zato i žive život nesvjesno. Bez drugog rađanja, ono prvo je promašaj, neuspjeli pokušaj. I drugo rađanje ima svoje porođajne muke, kao i prvo, koje je zbog vas imala vaša mama. Tih se muka vjerojatno ne sjećate (mama ih se sjeća), ali ove druge ćete itekako osjetiti. Njih se, između ostalog, zove "mračnom noći duše". To je svojevrsni međuprostor u kojem se nalazite kada napustite ono što niste, a još niste postali ono što možete biti i što u sebi već jeste.

"Do you know the warm progress under the stars?
Do you know we exist?
Have you forgotten the keys to the kingdom?
Have you been born yet, and are you alive?"

("That he not busy being born is busy dying")

- 08:11 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 21.09.2019.

Sloboda nije tek lijepa, nedostižna maštarija o kojoj pjesnici pjevaju, a ostali čitaju ili slušaju. Ona je stvarna mogućnost koja se može i treba - živjeti.

- 10:08 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 20.09.2019.

Otkrivanje vlastite vrijednosti

"Svoju vrijednost u vašim očima mogu stvoriti na razne načine: mogu biti autoritet u nečemu, mogu nuditi nešto što nitko drugi ne nudi, mogu nuditi nešto vrijedno za manju novčanu vrijednost od drugih.
Ali najsigurniji način da razumijete moju vrijednost jest da ja uistinu volim ono što radim. Da, u svakom sam pogledu uvjerljiviji ako to volim. Ali, stvari idu i dublje - posrijedi je element "istine". Kada činim ono što volim, sve što činim proizlazi iz istine i prožeto je istinom. To znači da sam u svakom pogledu autentičan. Ne radi se o lažnoj autentičnosti, nego o autentičnoj autentičnosti. Suprotno onome što bi vam rekao neki trgovac, ljude je veoma teško prevariti: većina nas može prepoznati, još bolje, osjetiti - razliku između autentične osobe/ponude i lažne osobe/ponude."

Parkin (Fuck it, Do what you love)


Ne kroji čovjeka prema platnu. (sufijska izreka)


There will never be
Another one like you
There will never be
Another one who can
Do the things you do


- 07:49 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Djeca i vjero"nauk"

Dijete se ove godine upisalo na vjeronauk. S moje strane šok i nevjerica! Prošle godine, kada je bila prvi razred, uspio sam odbiti takve ideje, nagovaranja i nesuvisla uvjeravanja od strane njene majke. Ove godine sam, naizgled, poražen. Ne ja, nego ona (dijete, ne majka). Ali što je, tu je. Nakon prvog šoka i još nekoliko uzastopnih šokova, zapravo nakon nepreglednog niza šokova, uz sve ono što sam obrazlagao, na ovaj ili onaj način, pokušavajući prilagoditi retoriku dječjem nivou, isprobavajući razne načine, pristupe, galameći, mirno pričajući, sve je palo u vodu.
Osobno, gadi mi se ideja što uopće postoji takva stvar kao što je tzv. vjeronauk - u školi. Ok, meni se gadi i što postoji ovakav školski sustav u školi, tako da se tzv. vjeronauk u sve to odlično uklapa, kako bi indoktrinacija dosegla svoje najuzvišenije vrhunce.
Ali u redu, zabrane s moje strane bi donjele samo kontraefekt, pa sam odlučio ne zabranjivati. Da odem u školu i napravim show, čemu kad majka i ja nismo na istoj poziciji (kao ni na sličnom nivou shvaćanja). Dakle, moja logika je sljedeća: idi, dušo, ako već želiš, zbog društva, zbog crtanja, zbog slatkiša za svetog Nikolu. Ako si inteligentna, kao što jesi, onda ćeš sama, iz prve ruke, iz vlastitog iskustva prokužiti o čemu se tu radi (iako je takav način ništa drugo, nego nužno zlo i potpuni gubitak vremena i energije; u normalnom svijetu, djeca ne bi ni u snu bila izložena ni jednoj vrsti indoktrinacije i zatupljivanja, pa ne bi bilo ni potrebe da se pokušavaju iskoprcati iz nečega u što ih guraju navodno odrasle budale). Ako s vremenom ne budeš vidjela ništa problematično u svemu tome, onda, što da kažem, žao mi je, što ja tu mogu. Ja ću dobro pratiti što se događa po tom pitanju i bez daljnjeg biti ne samo blagi korektiv, nego i brutalni izvor informacija i zagovaratelj širine u pogledima. Vidjet ćemo, ne namjeravam se sikirati u vezi toga, ni u vezi bilo čega.

Poklopilo se da sam letimično prešao tekstove na portalu Novog lista i primijetio jedan upravo o ovome. Ovaj. Ta mama je sve dobro rekla i ima zdravu logiku, za razliku od one mase roditelja koji svoju djecu guraju u nešto po tradicijskom ključu, potpuno neopterećeni zdravim razumom i potpuno podinformirani, s bijednim nivoom pronicljivosti. Razlika između mene i nje je jedino u tome što ja nisam ateist, iako sam još i manje "vjernik" (kako samo jadno zvuči taj termin u ovom stoljeću i tisućljeću i nakon svih sranja koja su tzv. vjernici svih raznih religija prouzrokavali kroz povijest; ljudi se još i ponose kad sebe svedu na "vjernike", pih!).

- 07:48 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.09.2019.

Svrha i cilj

Čovjekov prvenstveni cilj i svrha nisu da postigne nešto vanjsko, već da otkrije nešto unutarnje.

- 10:31 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 18.09.2019.

Mihaly Csikszentmihalyi


“Most enjoyable activities are not natural; they demand an effort that initially one is reluctant to make. But once the interaction starts to provide feedback to the person's skills, it usually begins to be intrinsically rewarding.”

“It is by being fully involved with every detail of our lives, whether good or bad, that we find happiness, not by trying to look for it directly.”

“A joyful life is an individual creation that cannot be copied from a recipe.”

- 11:39 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.09.2019.

Ova pjesma je za mene remek djelo. Ne doživljavam ju ni najmanje kao neku lijepu ljubavnu priču između dvije osobe. Takvo gledanje me uopće ne zanima.

"O' great creator of being, grant us one more hour to perform our art and perfect our lives"




- 16:55 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.09.2019.

Od očaja do smisla

"Većina ljudi živi u tihom očaju i umire dok je pjesma još u njima."

Autor ovog citata, Thoreau, očito je bio vrlo pronicljiv promatrač ljudske duše. Morao je otići u samu bit, da bi došao do ovakvog uvida, koji je potpuno točan.
Svatko, više-manje, živi život tihog očaja. I bogati, i siromašni, i uspješni (samo, po kojem kriteriju "uspješni", to je pitanje; najčešće po čudnim i suludim kriterijima "svijeta"), i neuspješni, svi su tu. Tko god prođe kroz život, a da ne otpjeva svoju pjesmu, taj je promašio i potpuno je neuspješan. Tko god uspije pjevati svoju pjesmu, on je uspješan, bez obzira na sve.
Osloboditi se svake vrste glume, svake vrste unutranje represije, svake vrste ograničenja, kako bi si stvorio prostor da razvijaš ono što jesi, to je put. Zbogom maskama, zbogom svakoj vrsti laži.

- 09:35 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.09.2019.

- 14:31 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Drugi način

Stari maheri iz Drugog Načina redovito prolaze ispod radara šire slušateljske publike. Oni rade za svoj gušt i za vjernu publiku, koje ipak imaju, jer nisu od jučer, i ne odustaju od kvalitete izvornog rocka.

Ali istina sve bi nas iscjelila
u svijetu poremećenih mjerila
svakodnevni život je po žici hod
pa je podvig biti čovjek a ne proizvod

I čuvaj svoje pravo kao sveti hram
da budeš slobodan kao zgubidan
biti slobodan


- 10:53 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 11.09.2019.

Budi sretan s onim što ne voliš (?!)

"Tajna sretnoga života nije u tome da trčimo za boljim poslom, nego da naučimo uživati u onome koji imamo." Hyegwang Sunim

Ovakvu ideju promoviraju mnogi autori, tzv. učitelji, i usput, ona je milozvučna pjesma za uši - poslodavcima, kojima je potpuno svejedno da li ljudi koji rade za njih imaju ikakvu unutarnju poveznicu s poslom kojeg obavljaju.
Citirana rečenica je glupost!

Ispravnije bi bilo reći: Prvo upoznaj sebe, upoznaj se s tišinom koja je u tebi, sa specifičnim ritmom koji postoji samo u tebi na taj način na koji postoji. To je tvoj ritam, tvoja atmosfera. Iz tvoje tišine i specifične atmosfere koja postoji u tebi (u koju nema pristup nitko osim tebe, baš nitko!) počet se pojavljivati tvoje stvarne sklonosti, tvoje stvarne potrebe, tvoji jedinstveni talenti. Oni su zapisani u samoj tvojoj srži i oni tu nisu bez veze. Oni nisu nešto za čime "trčiš", nego nešto što prepoznaješ u sebi, nešto što je neodvojivo od tvoje biti, nešto što raste i razvija se iz tebe. Tvoj posao treba biti povezan s time, a ne s onim što ti netko izvana kaže, jer taj nema pojma o tvom unutarnjem prostoru, ni o tvojoj najdubljoj unutarnjoj čežnji. S tom čežnjom se moraš pozabaviti, ona je primarna, a ne slušati gluposti navodnih učitelja, koji ti poručuju: ma dobro je, pusti, zadovolji se s tim kako je, meni je u mom samostanu na vrhu brda dobro, a ti lijepo radi to što već radiš, makar ti bilo slabo od toga i sve u tebi vrišti da to nije to.

S druge strane, točno je i sljedeće: treba biti zadovoljan s onime što se ima, a ne luditi oko onoga što se nema. Ali u tu kategoriju ne ubrajam posao. Nema razloga da čovjek sebe laže. Ako je nezadovoljan negdje, neka slobodno odtrči negdje drugdje. Tu prije svega mislim na stvari u širem smislu. Uzaludno je žuditi za nečim što se nema, dobro je i oslobađajuće biti zadovoljan s onim što se ima (ako se išta ima:).

- 08:26 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 10.09.2019.

"Don't cry when the sun is gone, because the tears won't let you see the stars." Violeta Parra

- 09:27 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.09.2019.

Tišina, govor, sloboda itd...

Ključne riječi: tišina, govor, istinska sloboda, mir, najdublja razina, prošlost, rijeka sjećanja, promatranje toka

"Tišina je duboka kao vječnost, govor je plitak kao vrijeme."

"Istinska sloboda je sloboda od poznatog."

"Mir ne pronalazimo mijenjajući okolnosti svoga života, nego shvaćajući tko smo mi na najdubljoj razini."

"Život vam je težak ne zato što vas sputava prošlost, nego zato što o prošlosti neprekidno razmišljate i zadržavate se u njoj. Umjesto da se cjenkate sa svojom prošlošću, pustite je, tako da može teći kao rijeka. Vaše istinsko ja nije rijeka sjećanja, nego ono ja koje stoji uz rijeku tiho promatrajući njezin tok."

- 10:20 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 06.09.2019.

Smislenost je primarna

“It’s better to have a short life that is full of what you like doing, than a long life spent in a miserable way.”

- 20:03 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.09.2019.

Slobodoumnost

Mogu se lako pronaći razne definicije slobodoumnosti, koje se na razne načine vrte oko toga, kao što i sama riječ kaže, da se radi o umu koji je neopterećen nečim nametnutim izvana. Moja definicija je da se radi ne o slobodnom umu, već o slobodi od uma. Ako je um neka vrsta unutarnje autoceste po kojoj neprestano juri gomila misli, ako je to prostor u kojem se neprestano mašta, žali, u kojem se prisjeća, planira, koji bez prestanka provodi sve te silne, silno iscrpljujuće i najčešće nepotrebne radnje, onda biti slobodan od uma zaista je postignuće i poželjna stvar. Ta sloboda se događa kada um, barem na kratko, na koji trenutak, napravi pauzu, kad promet stane i nastane mir. Tišina. Taj mir je zaista nešto.


You think you know me, but you haven't got a clue

- 16:55 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Đoletov nivo

Ovih dana mi se, kada otvaram youtube, nude i neki videi s Đoletom, kao: "preporuka za mene". To mi je malo čudno, jer sam ga tamo utipkao samo nekoliko puta za potrebe kratkog istraživanja za pisanje teksta "Balašević - poetika ili patetika", a od tada je već prošlo neko vrijeme i u međuvremenu se nije nudilo ništa na tu temu automatski. Nije da me nešto zanimalo, ali kad su već navalili, kliknem jedan intervju od prije 7-8 godina i pogledam nekoliko minuta. Novinar je bio Slovenac, naslov videa: "Zašto je potonuo Titanik", što, naravno, nema blage veze sa samim intervjuom, nego više onako, kao zajebancija. Taman što sam mislio prekinuti, Slovenac pita: Cohen ili Dylan? Na trenutak kao da sam malo zadržao dah i pobojao se da ne kaže: Dylan, ali nije me razočarao, bez razmišljanja je rekao: "Cohen, naravno". Da nije, iznenadio bi me, iako ni to ne bi puno značilo. I odmah je otpjevušio par riječi iz Suzanne, jer to je, kao, prava poezija, koja je utjecala na njega. I to je potpuno logično, jer to je prava poezija isto kao što je i Đoletova poezija prava poezija, tj. nije nikakva poezija. Ali sklonost Cohenu je logična i zbog određene sličnosti ove dvojice. Sličnost je u tome što i Cohen i Đole imaju odlične melodije i posebne vokale, svaki na svoj način. Dok su tekstovi u pravilu blesasti, bez nekog značenja, osim nekog njihovog subjektivnog, s kojim se, razumije se, može identificirati hrpetina prosječnih ljudi, koje ti pjesmuljci "pogađaju u srce", što u osnovi ne govori ništa o kvaliteti. Cohen se cijeli život borio s depresijom i bio je općenito depresivan tip, to je nedvosmisleno jasno iz atmosfere njegovih pjesama, kao i iz njegovih biografija. Što se tiče Dylana, Đole je objasnio da je u neka prijašnja vremena mislio kako je Dylan poetska veličina, ali onda mu je neki tip dao prijevode (!) njegovih pjesama (tko zna kako bi Đoletovi pjesmuljci tek zvučali u prijevodima, ali dobro sad:) , Đole ih je pročitao i tako se "uvjerio" da to sve skupa i nije bogznašto, već je više na nivou da se otiskuje na kuhinjske krpe u maniri u kojoj se otiskuju i recepti na iste. Za Đoleta je takav zaključak logičan, iznenadio bi se da je otišao dalje od toga, jer s obzirom na svoje očito ograničenje u razumijevanju, on ne može dalje. Tu je gdje je i to je to. Tome se nema što prigovarati. Ali ako netko misli kako je Đoletova riječ i njegov skučeni pogled imaju neku vrijednost, taj je još i gluplji od njega. One pozitivne stvari koje sam primijetio u tom intervjuu su: opušten je, povremeno je vrlo originalno duhovit, što smatram da je i njegova najveća kvaliteta, uz kvalitetne melodije i vokal, koje volim.

- 10:21 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 04.09.2019.

Hrabrost da se stoji sam

Ponekad, možda i jako često, a poznati su i oni koji su tako (sretni i zadovoljni, svoji) živjeli čitav svoj život, čovjek mora stajati sam i to je u redu.

“Don’t be afraid of being alone; a lion does not rule the jungle with sheep at its side.”
Matshona Dhliwayo

“You can have the courage to climb the mountain, swim the lakes, go on a raft to the other side of the Atlantic or Pacific. That any fool can do, but the courage to be on your own, to stand on your two solid feet, is something which cannot be given by somebody.”
U.G. Krishnamurti, The Courage to Stand Alone

"When I open my mouth, I'm so brutally honest" Morcheeba

Mislim da je bolje reći "samopouzdanje da se stoji sam", nego "hrabrost", jer samopouzdanje se temelji na jasnoj spoznaji koja dolazi iznutra i zbog koje pojedinac nema nikakav problem da stoji sam. Normalno mu je i prirodno da stoji sam, ako je to potrebno, jer u sebi osjeća kako stvari stoje i nema dileme oko toga. Ako i cijeli svijet funkcionira druačije, to nije njegov problem.

- 13:44 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 03.09.2019.

Minimalizam i neodređenost

Vidim da me sve više zanima minimalizam. To dolazi sasvim prirodno, samo od sebe. Što manje stvari, što više iskustva, pri čemu mislim prvenstveno na unutrašnje iskustvo, ne nužno iskustva kao što je obilaženje piramida ili kineskog zida. Imam osjećaj kao da puno stvari i puno takve vrste iskustva ne može ići zajedno, već su obrnuto proporcionalni. Što je više stvari, to manje prostora ostaje za iskustva. Što je više iskustva, stvari postaju sve manje bitne i nepotrebne.

Minimalizam je usko povezan i s neodređenošću. Što znači neodređenost kao pristup životu? Znači: ne znam. Ne znam što će se događati i ne idem pod svaku cijenu ni u kojem smjeru. Znači: vidjet ću što će biti, gledam što se događa i po potrebi, ako osjetim potrebu, uključujem se, a ako ne, ništa, promatram i dalje. Ne pasivno, nego kao vrlo pažljivi promatrač, a to je samo naizgled pasivnost, a zapravo je potpuna budnost i prisutnost. Iz te prisutnosti dolaze prilike, a i ne moraju doći, naravno. Ako nismo prisutni, onda sigurnno ne dolazi ništa vrijedno, onda samo maštamo i namećemo svoju sitnu volju svojoj prirodi i onome što je u nama zapakirano u obliku potencijala. Da bi se potencijal razvio, poželjno je imati povjerenja u neodređenost. Religiozni bi to nazvali vjera, ali to nema nikakve veze s time, nego je upravo suprotno.

- 10:07 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Internetska bilježnica za zapisati što mi dođe.

Jedna vrsta modernog dnevnika, kojeg pišem prvenstveno zbog sebe (da se razumijemo) kako bih produbio i sebi pojasnio ideje koje mi dolaze, a oni koji nekim putem dođu ovdje, ako su im moje teme bliske, postoji dobra vjerojatnost da će u njima pronaći neku vrstu inspiracije i poticaja.


"Bez napora ne možemo ništa postići - s naporom upropaštavamo sve.

I upravo zato što je to tako jednostavno, zato je i tako teško. Događa se samo od sebe - no mora se na tome raditi.

Istinsko prosvjetljenje doživljava samo vrlo malo ljudi, jer ih je i veoma malo koji to istinski žele."

De Mello (iz knjige Carlosa Vallesa, "Neopterećen prtljagom", koja se bavi De Mellovom duhovnom ostavštinom)



Ako se kojim slučajem poželite javiti, to znači da se svakako i trebate javiti:
alen1zoric@gmail.com



"You think you know me, but you haven't got a clue"











Free Web Hit Counter












. . .