Što veća kuća, to više nepotrebne zajebancije na svim nivoima, takav je moj osjećaj, koji se sve više razvija u smjeru minimalizma. To je, svakako, stvar ukusa i razumijevanja, gledanja na stvari, gledanja na život. Ljudi misle kako je to velika stvar kada zgrnu što više toga. Ali nije. Velika stvar je kada si stvoriš uvjete da možeš u najvećoj mogućoj mjeri biti ono što jesi i istraživati sebe i okolinu kroz ono što jesi, na svoj specifičan način. To pruža određenu slobodu i jednu drugu vrstu odgovornosti i - TO je veliko. Sve drugo je suludi gubitak vremena i energije, gubljenje sebe u stvarima, aktivnostima i odnosima koji su površni i besmisleni. Nije slučajno da u ekonomski razvijenim zemljama sve više ljudi prodaje svoje velike kuće, rješavaju se hipoteka i dugova, velikih automobila i sele izvan grada, žive u mini-kućicama, traže i pronalaze novu vrijednost u životu, za koju nisu ni znali da bi mogla postojati, ostavljaju iza sebe štakorovu utrku i jebe im se živo za sve gluposti kojima su ih kljukali od najmanjih nogu.
Post je objavljen 23.09.2019. u 07:43 sati.