Vidim da me sve više zanima minimalizam. To dolazi sasvim prirodno, samo od sebe. Što manje stvari, što više iskustva, pri čemu mislim prvenstveno na unutrašnje iskustvo, ne nužno iskustva kao što je obilaženje piramida ili kineskog zida. Imam osjećaj kao da puno stvari i puno takve vrste iskustva ne može ići zajedno, već su obrnuto proporcionalni. Što je više stvari, to manje prostora ostaje za iskustva. Što je više iskustva, stvari postaju sve manje bitne i nepotrebne.
Minimalizam je usko povezan i s neodređenošću. Što znači neodređenost kao pristup životu? Znači: ne znam. Ne znam što će se događati i ne idem pod svaku cijenu ni u kojem smjeru. Znači: vidjet ću što će biti, gledam što se događa i po potrebi, ako osjetim potrebu, uključujem se, a ako ne, ništa, promatram i dalje. Ne pasivno, nego kao vrlo pažljivi promatrač, a to je samo naizgled pasivnost, a zapravo je potpuna budnost i prisutnost. Iz te prisutnosti dolaze prilike, a i ne moraju doći, naravno. Ako nismo prisutni, onda sigurnno ne dolazi ništa vrijedno, onda samo maštamo i namećemo svoju sitnu volju svojoj prirodi i onome što je u nama zapakirano u obliku potencijala. Da bi se potencijal razvio, poželjno je imati povjerenja u neodređenost. Religiozni bi to nazvali vjera, ali to nema nikakve veze s time, nego je upravo suprotno.
Post je objavljen 03.09.2019. u 10:07 sati.