Dijete se ove godine upisalo na vjeronauk. S moje strane šok i nevjerica! Prošle godine, kada je bila prvi razred, uspio sam odbiti takve ideje, nagovaranja i nesuvisla uvjeravanja od strane njene majke. Ove godine sam, naizgled, poražen. Ne ja, nego ona (dijete, ne majka). Ali što je, tu je. Nakon prvog šoka i još nekoliko uzastopnih šokova, zapravo nakon nepreglednog niza šokova, uz sve ono što sam obrazlagao, na ovaj ili onaj način, pokušavajući prilagoditi retoriku dječjem nivou, isprobavajući razne načine, pristupe, galameći, mirno pričajući, sve je palo u vodu.
Osobno, gadi mi se ideja što uopće postoji takva stvar kao što je tzv. vjeronauk - u školi. Ok, meni se gadi i što postoji ovakav školski sustav u školi, tako da se tzv. vjeronauk u sve to odlično uklapa, kako bi indoktrinacija dosegla svoje najuzvišenije vrhunce.
Ali u redu, zabrane s moje strane bi donjele samo kontraefekt, pa sam odlučio ne zabranjivati. Da odem u školu i napravim show, čemu kad majka i ja nismo na istoj poziciji (kao ni na sličnom nivou shvaćanja). Dakle, moja logika je sljedeća: idi, dušo, ako već želiš, zbog društva, zbog crtanja, zbog slatkiša za svetog Nikolu. Ako si inteligentna, kao što jesi, onda ćeš sama, iz prve ruke, iz vlastitog iskustva prokužiti o čemu se tu radi (iako je takav način ništa drugo, nego nužno zlo i potpuni gubitak vremena i energije; u normalnom svijetu, djeca ne bi ni u snu bila izložena ni jednoj vrsti indoktrinacije i zatupljivanja, pa ne bi bilo ni potrebe da se pokušavaju iskoprcati iz nečega u što ih guraju navodno odrasle budale). Ako s vremenom ne budeš vidjela ništa problematično u svemu tome, onda, što da kažem, žao mi je, što ja tu mogu. Ja ću dobro pratiti što se događa po tom pitanju i bez daljnjeg biti ne samo blagi korektiv, nego i brutalni izvor informacija i zagovaratelj širine u pogledima. Vidjet ćemo, ne namjeravam se sikirati u vezi toga, ni u vezi bilo čega.
Poklopilo se da sam letimično prešao tekstove na portalu Novog lista i primijetio jedan upravo o ovome. Ovaj. Ta mama je sve dobro rekla i ima zdravu logiku, za razliku od one mase roditelja koji svoju djecu guraju u nešto po tradicijskom ključu, potpuno neopterećeni zdravim razumom i potpuno podinformirani, s bijednim nivoom pronicljivosti. Razlika između mene i nje je jedino u tome što ja nisam ateist, iako sam još i manje "vjernik" (kako samo jadno zvuči taj termin u ovom stoljeću i tisućljeću i nakon svih sranja koja su tzv. vjernici svih raznih religija prouzrokavali kroz povijest; ljudi se još i ponose kad sebe svedu na "vjernike", pih!).
Post je objavljen 20.09.2019. u 07:48 sati.