U ljubavnim odnosima izgleda da nešto ne neštima. Ok, izgleda da ništa ne štima. Brak kao ideja je zastario valjda još prije parsto godina, ali još se drži kao forma, ne da se, no neće tako dovijeka, ako bude pameti u ljudima. Tzv. vanbračne veze i odnosi funkcioniraju na jednak načina, samo bez "papira". Kad čujem ovo "papira", odmah me asocira na pse s rodovnicom, ali dobro, toga su se isto ljudi sjetili, ne psi.
Sve više su na pomolu nove vrste odnosa. Barem se nadam da jesu, jer sazrijelo je vrijeme za njih. Sve ovo što znamo o odnosima, sve što je bilo do sada, tome je mjesto u povijesnim čitankama i muzejima slomljenih srca. Stari obrasci više ne služe svrsi, ako su ikad i služili. A ako su služili nekoj svrsi, onda ta svrha sigurno nije bila razvijanje i življenje ljubavi.
Novi oblici odnosa imaju sasvim nove karakteristike. Oni su revolucija, ne mali korak naprijed, već kvantni skok u novo, nepoznato i neistraženo. Novi odnosi ne moraju trajati cijeli život, to nije njihov ideal. U novim odnosima partneri ne moraju živjeti zajedno i planirati zajedničku budućnost, sigurnost i sl. Ne moraju ni imati djecu zajedno. U novim odnosima sve je - novo, a njihova osnovna karakteristika i kvaliteta je da se odvijaju na nivou duše (iako nisam lud za takvim terminima kao što je duša; ne pada mi na pamet bolji, pa neka bude ovaj za sada, samo za ilustraciju). U takve odnose će ulaziti zreli pojedinci koje će privući slična zrelost koju vide u drugoj osobi, i kroz takve odnose će se oboje dalje razvijati, na načine koji se ne mogu i ne trebaju predviđati unaprijed. U temelju takvih odnosa je kvalieta, ne dužina trajanja. Oni su nabijeni smislom i na neki način su izvan vremena. Kroz odnose čovjek puno brže i lakše upoznaje sebe, dok upoznaje drugu osobu.
Post je objavljen 27.09.2019. u 18:06 sati.