subota, 31.08.2019.

Palačinke

Danas su, nakon trčanja, pale i moje prve palačinke s isključivo biljnim sastojcima. Kćerka je bila skeptična i rekla je da joj ne pada na pamet da jede palačinke s onim mojim rižinim napitkom kućne izrade. Uvažio sam tu primjedbu i rekao joj kako ću koristiti kupovno, još neotvoreno i pokazao joj kutiju. Nisam spomenuo da je kupovno na bazi soje. Pretpostavio sam da će pomisliti da se radio o "uobičajenom" mlijeku. Nije dalje komentirala, a ni ja. Uglavnom, u mom receptu je navedeno 8 vrsta brašna. Za probu mi se to činilo pretjerano, pa sam koristio samo polubijelo i integralno. Mljevene sjemenke lana služe za povezivanje sastojaka. Ide i nekoliko žlica maslinovog ulja, sve sastojci koji vrište "zdravlje". Ispalo je da je ona moj pokusni kunić, jer ne može izdržati da se ispeku sve, već je svoju najavljenu jednu poželjela što prije. Malo sam se pribojavao da joj se neće svidjeti, jer baš sam htio da joj se svidi (unutra sam ubacio pekmez od jagode), ali za divno čudo rekla je kako uopće nisu loše i odmah naručila još jednu. Za sojino mlijeko se pokazalo da joj je odmah bilo jasno da je sojino, ali bilo joj je važno da je kupovno, jer oni to valjda bolje rade tamo u nekom pogonu od mene.
Nakon pokusnog kunića i ja sam došao na red i stvarno sam zadovoljan. U jednu sam ubacio agavin nektar umjesto pekmeza. Sljedeći put ću u više njih.

Neki dan me mala dobro nasmijala, čak i više nego obično. Redovito nam se događa da joj tete na blagajni u Lidlu ubace po nekoliko stikiza, iako za jednog treba potrošiti 90 kn, a mi poslije mora potrošimo daleko ispod toga. Mama ju pita jel to dobije stikize jer je tako slatka ili toliko potrošimo? Ja kažem da objašnjenje uglavnom leži u mom šarmu, a slatkoća male također nije na odmet. A mala, kad je čula što sam rekao, ispali kao iz topa: Ma koji šarm! Ti si LUD!!!

Uglavnom, moj je stav i osjećaj da se s klincima treba biti što više svoj i opušten, kao i sa svima drugima uostalom. Takav pristup je osvježavajući i poticajan na više nivoa.


Sastojci za smjesu (po sjećanju, možda nešto i zaboravim, iako sumnjam):

- 2 šalice brašna
- 1/2 žličice soli
- 1/4 šalice mljevenog lana
- 2 žličice praška za pecivo
- 2 žličice vanilin šećera ili nešto ekstrakta vanilije
- 2 šalice biljnog mlijeka
- 3 žlice maslinovog ulja




“No reason to get excited,” the thief, he kindly spoke

- 13:19 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.08.2019.

Ruled by T.V.

Jim je prije, pa, bome je prošlo već 50-ak godina, a kada se kaže pola stoljeća, to zvuči još i duže, napisao proročanski stih: Do you know we are ruled by T.V.? Danas ta ideja vladanja tv-a nad čovjekom, ali još više i drugih ekrana, doživljava svoje nove i nove perverzne vrhunce. Pametan čovjek će se riješiti tv-a, odnjeti ga na odlagalište elektroničkog otpada. Ne ga pokloniti, jer zašto nekome pokloniti bolest? Moja ideja je sljedeća: riješi se tv-a i postat ćeš zdraviji čovjek, vrijeme ispuniti pametnije, jer nemoguće je ispunjavati ga gluplje. Život je prekratak da bi se gledalo bedastoće koje vam ni na koji način ne služe da živite svoj maksimum radosti, na koji ste dobili pravo rođenjem.




citati od oko sredine videa su odlični. prvi put ih čitam. zaista odlični.

"...They love their chains
They forget all about who
they really are. And if you try
to remind them, they hate
you for it, they feel like
you're trying to steal their
most precious possession."

- 14:37 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Svrha izazova i prepreka

Baš sam naletio na rečenicu pregledavajući nešto u bespućima neta, koja ide ovako: "The challenge isn't the act of overcoming obstacles—it's in becoming the kind of person."
Izazov nije (tek) čin savladavanja prepreka, već je poanta u tome kakva osoba postaješ dok ih savladavaš. Kroz savladavanje, pa i kroz nesavladavanje, kroz pokušaje i pogreške, ako je u čovjeku prisutna odgovarajuća vrsta pozornosti, on prolazi kroz transformaciju, otkriva nešto u sebi, nešto što je bilo uspavano i duboko zakopano, prolaženjem kroz izazov to izlazi na površinu i svjetlo svijesti. On otkriva nešto o sebi što prije nije znao, a to može samo kroz izazov i tome izazov zapravo služi.

- 14:18 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 23.08.2019.

Sreo sam mladu curu...

Na povratku s moje poduže rute, bio sam umoran, pa sam hodao, cestom usred ničega, šuma oko ceste. Iz jednog auta koji mi je išao ususret, mlada vozačica mi veselo maše i smije se, kao da me zna i veseli se što me vidi tu usred ničega. Pomislim, vjerojatno se znamo. Ali ne, nije mi poznata. Ni auto mi nije poznat. A registracija je negdje iz kontinenta. Uglavnom, mahnem i ja njoj usput, a onda shvatim da se, naravno, ne poznajemo i koliko je to uopće nebitno da li se poznajemo ili ne. I tako mi se to malo vrti po glavi, odmah mi se pojavio scenarij: Vozačica i njena prijateljica su uzele rent-a-car, došle su na more iz tko zna koje zemlje. Uglavnom, sada su tu, u nepoznatoj zemlji, očito jako lijepoj, možda su već duže željele doći, možda su po malo štedjele, možda nisu, nije važno, ali sada su tu, u tom autu iz rent-a-cara, pune su života, pršte od energije i naprosto uživaju u svakom trenutku. One su potpuno u trenutku i ne zanima ih ništa osim njega. Slušaju muziku, pjevaju, smiju se, najednom prolaze pored nekog tipa, i gle on hoda tuda, a svi drugi idu autima i curi u tom trenutku, spontano, dođe da veselo zamaše i nasmije se. Ta spontanost mi se svidjela. Potpuno je drukčija od ukočenosti i proračunatosti i manira i zadanog načina ophođenja koji su dominantni. Ljudi za sve imaju proceduru, a ta procedura ubija spontanost, a život je glup ako nije spontan.
Onda mi je sto metara dalje pao na pamet stih kojeg volim: "I met a young girl, she gave me a rainbow".
Onda sam nakon jednog kilometra primijetio kupine kraj ceste. Ne sjećam se kad sam zadnji put jeo kupine, ali mislim da su bile iz trgovine i prilično bljutave, ali ne kao spomenuti maniri. Ove su bile kraj ceste, znači auti prolaze kraj njih, malo sam ustuknuo, ali onda me nije bilo briga; Stao sam kraj njih i dosta ih pobrao, bile su slatke i odlične.


Onda sam napravio humus, drugi put, i ovaj put mi je ispao puno bolje nego prošli. Dakle, sad znam i to. Onda sam napravio svoj prvi napitak od riže. Iz prve je ispao odlično i nevjerojatno ga je lako napraviti, a neusporedivo je jeftiniji od kupovnog, pa i bolji. Svaki dan namjeravam napraviti nešto novo, biljno. Promjene u prehrani koje uvodim vrlo su mi zanimljive i uzbudljive.

- 14:05 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.08.2019.

Limunada s dosta šećera

Neki dan sam si, u žurbi i nabrzake, odabrao neke knjige za mene, nešto za čitanje pomladkici. Zadnjih ohoho mjeseci sve što sam si pronalazio, ili što je pronalazilo mene (što je i češći slučaj) bilo je vrhunsko, upravo po mom guštu i točno ono što mi treba. Sada sam recimo uzeo, zbog spomenute žurbe, ono što vjerojatno ne bih da sam se mogao malo više uživjeti i baciti bolji pogled. Svidio mi se naslov: Ljubav prema nesavršenom. Autor je Haemin Sunim, južnokorejski zen-budistički redovnik, čije knjige se navodno prodaju u više milijona primjeraka. Ti milijoni me naprosto ne zanimaju, jer ne moraju značiti kvalitetu, zapravo često je suprotno. Pa onda 'zen budistički-redovnik', nisam nešto lud ni za redovnicima, iako mi je zen zanimljiv. Više volim otpadnike. Malo sam počeo jučer-prekjučer i brzo mi je jasno da mi ne pada na pamet gubiti vrijeme na ovo: limunadica, početnica. No, Haemin piše rečenice u obliku stihova, pa se to može brzo preletiti, ako treba. Tako da ga nisam htio odmah i potpuno odbaciti, već ću ga preletiti, jer vidim da ima i pametnih, pa i inspirativnih dijelova, iako to općenito nije nešto što mi treba, a ni paše. Kroz te rečenice, po malo se upoznaje njegova osobnost, koja je toliko blaga, nevina ponekad i na blesast način, i više od svega, potpuno dobronamjerna. Taj tip je dobronamjeran, to svakako. Ali, uvid mu sve u svemu nije bogznašto.

Evo par rečenica iz poglavlja 'Slušanje je čin ljubavi': "Mnogo je trenutaka u životu kada se pojavi uistinu teška situacija, a mi želimo s nekim porazgovarati o njoj. Kakvu ćete osobu na kraju potražiti u takvim trenucima? Prijatelja koji je pametniji i bolji govornik? Ili pak onoga koji se doima da će biti na vašoj strani i koji će toplo slušati ono što morate izgovoriti? Ja biram ovog drugog. Vjerojatno čeznem za toplom i brižnom osobom koja će suosjećajno slušati moje rastrzano srce.
To mi se dogodilo dok sam podučavo u Massachusettsu. Bilo je mnogo trenutaka kad mi je podučavanje donijelo veliku sreću i ispunjenje. Ali bilo je i trenutaka kada sam mislio samo: 'Nisam ja za fakultetskog profesora'. Ponajprije, bile su tu kulturne razlike..."

Da sada ne prepisujem, radilo se o tome da su studenti na Zapadu skloni proturiječiti profesorima, što i sam Haseim podržava, ali trebalo mu se naviknuti na takve stvari. Pa bi bio depresivan što neki studenti nisu bili zainteresirani za predavanja, pa se nisu ni pripremali. Pa ga je to znalo po malo i izluđivati, pa je odlučio porazgovarati s nekim starijim kolegom, ali to ne bi bili oni koji su poznati kao bistre glave, racionalni i izravni, već oni koji su blaga srca i dobri slušači. 'Ako razmislim zašto', nastavlja on, ' rekao bih da je to zato što u dobrom slušaču ima nešto više od običnog slušača. Iz nečijeg izraza lica, tona glasa i jezika tijela osjetimo da je drugomu stalo do nas, da nas prihvaća i shvaća.'

Sve u svemu, Haenim kroz knjigu daje dosta savjeta i podastire svoje uvide, koje sam već prije opisao kao limunadicu i početnicu, jer nekome tko je malo više i malo duže u svemu tome, sve je to više manje bez veze i razumljivo samo po sebi. Kao da Haekim dođe u srednju školu na sat matematike i objavi kako je taj sat na redu zbrajanje i oduzimanje do pet. Ali, ako se takvi sadržaji prodaju u tolikoj količini, to govori da su mnogi ljudi na tom nivou da im je i obična limunada pravo otkriće. Uostalom, limunda je zdrava i zašto ne. Meni ne bi palo na pamet pričati nekome na taj način. Ja bih ponudio nešto što je sličnije jako dobrom craft pivu: podešena gorčina, ni prejaka, ni preslaba, 4 posto alkohola je dovoljno, bez alkohola nema smisla, s nekim aromama i okusima (cimet, grožđe, okus kave, čokolade, punog tijela i sl., kako to već kreativno navode na craft etiketama), dakle novo iskustvo, novi pristup, a ne poznato, prežvakano, prepakirano i redizajnirano.

Update 8.9.2019.: U zadnjem dijelu knjige sam shvatio da sam bio malo prestrog prema Haeminu. On sam je došao do određenih spoznaja. Nije plitak. A knjiga ipak većim dijelom je površna. takva joj je valjda namjena, ne znam.

- 15:42 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

Jednostavnost, jednostavnost...

"Simplicity, simplicity, simplicity!"

Henry David Thoreau


Ovaj video mi se ponudio na youtubeu. Pogledao sam nekoliko minuta, možda ću drugi put i ostatak, ali ono što sam čuo dovoljno mi je. Mladi čovjek je kroz svoje iskustvo došao do važnih spoznaja, koje i primjenjuje u vlastitom životu. Jednostavnost je prekrasna i nije neuhvatljiva. Svatko može krenuti putem jednostavnosti, ali samo ako njen zov osjeća duboko u sebi. Malo inspiracije od drugih može biti od velike pomoći. Ali ne da bi krenuli nečijim putem, nego da bi pronašli svoj.

- 13:00 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.08.2019.

Strah i odgađanje

Najbolji način suočavanja sa strahom je napraviti ono čega se bojimo. To ne znači da bi bilo najbolje postati padobranac ukoliko se bojimo visine, već kod onih svakodnevnih, akutnih ili kroničnih strahova, dobro je napraviti ono čega nas je strah i to što prije. Kada 'pogledamo strah u oči', kao što to izreka kaže, vidjet ćemo da nije ni blizu toliko strašan kako se činio. Događa se da on u trenutku nestane i možemo se s pravom pitati čega smo se to uopće bojali i zašto? Strah je najčešće napuhan i postoji samo u glavi. Djelovanje je divan lijek. Ista stvar je i s odgađanjem. I strah i odgađanje su velike prepreke koje se mogu i moraju preći i kako ih počinjemo prelaziti vidimo da i nisu nešto posebno, već naprotiv, njihovo nadilaženje donosi veliko zadovoljstvo, navalu adrenalina i svježu energiju u naš sustav.

"Pećina u koju se bojiš ući, sadrži blago koje tražiš."
"Privilegija života je da budeš svoj."
"Slijedite svoju blaženost i ne bojte se, i otvorit će se vrata gdje niste ni znali da mogu biti." Joseph Campbell

- 12:15 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 17.08.2019.

Najveće postignuće

Ovaj Emersonov citat je potpuno u skladu s mojim osnovnim osjećajem u kostima:

“Najveće postignuće je da budete ono što jeste u svijetu koji konstanto pokušava da od vas napravi ono što niste.” Ralph Waldo Emerson

Reći ćete to nekome, možda s oduševljenjem i s vlastitim autentičnim otkrićem, a taj ili ta će vas pokušati 'spustiti na zemlju', tj. točno tamo gdje se sami nalaze, jer nemaju pojma o nečem drugom, pa ćete čuti 'ne maštaj', 'ne budalasaj', 'nitko te ne pokušava napraviti nečim što nisi', itd... A vi ćete se tada, ukoliko vam vaš unutrašnji osjećaj još nije potpuno jasan, prikloniti takvom mišljenju (ali osjećaj je puno vrijedniji i viši od mišljenja), jer svuda oko vas su jaki dokazi za to. Naime, ne vidite oko sebe nikakvu potvrdu za vaš unutrašnji osjećaj. Ali, taj osjećaj ne nestaje. Možete ga zanemariti, možete ga prekriti nečijim objašnjenjima, možete ga prilično zatomiti, možete ovo ili ono, ali on je i dalje tu i ako ga ne dotučete baš potpuno, ako ga ne zanemarujete neprestano, ako ponekad obratite pažnju i zanemarite sve ono što vam govore i što vidite, taj osjećaj vam može postati najbolji vodič kojeg možete zamisliti. Jer on je ono najautentičnije što posjedujete. To je i logično, jer ono što ste najviše vi, mora da je zakopano duboko u vama, a ne negdje izvan vas. A ako je duboko, onda treba krenuti na to unutarnje istraživanje, pa otkrivati sam za sebe, odbacivati ono što nije u skladu s onim što osjećate u sebi, a prihvaćati ono što je. Vrlo je jednostavno i komplicirano, u isto vrijeme.


Nothing breaks like a heart

- 10:49 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.08.2019.

Pizza s povrćem i uzdizanje u nebo

Napravio sam svoju prvu potpuno biljnu pizzu, bogatu povrćem (tikvice, pomidori, maslinovo ulje, luk, češnjak...uglavnom ono što sam imao u frižideru, drugi put ću si ciljano nabaviti još poneki sastojak), umjerena količina sira na bazi kokosovog ulja, manja hrpa origana i ni jedna žlica vegete. Za tijesto sam majstor od ranije, tako da je ispalo jako dobro. Nitko od ukućana ne pokazuje ni blagi interes za moje novotarije, što zaista nije moj problem, tako da na drugu pizzu s drvenom pincetom slažem nekakavu narezanu šunku u ovitku i što već ide, dok na svoju s guštom slažem povrće. Nije da se hvalim s izvedbom, već se jednostavno uzdižem u nebo (ne kao što je Marija 'uzašla', razumije se... ideju da je netko toliko blesav da može uopće progutati takvu vrstu bedastoće u ovom tisućljeću, to zaista ne mogu razumjeti. Ali ima jedno dobro objašnjenje za takvu lakovjernost oko očite gluposti: objašnjenje je da se to dogodilo davno, prije koju tisuću godina. U tom slučaju, ljudi mogu progutati gotovo svašta, a neki i doslovno sve. Ali, da se za nekoga tvrdi da je jučer, ili danas prije podne, uzašao na nebo ili prošeteo po površini mora ili kakvog jezerca, taj koji to tvrdi brzo bi bio hospitaliziran u odgovarajuću ustanovu koja se bavi ljudskom psihom. Ali kada su svi ludi, onda je u redu, nema problema).

- 14:49 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 14.08.2019.

Zubi poklonjenog konja

Sada i iz prve ruke i vlastitog iskustva vidim da je izreka kako se poklonjenom konju ne gleda u zube najobičnija glupost. Dakle, kao i kod brojnih drugih izreka, i ovoj treba temeljita preinaka. Na primjer: ako ti netko želi pokloniti konja, dobro mu pregledaj i zube i sve ostale vitalne funkcije i štogod, a tek onda vidi hoćeš li ga ili ne. Uostalom, kog ću vraga s konjem?
Nazove me žena ugodnog i finog glasa, točno onakvog kakvog i treba imati za ovakve vrste poziva i pita me jesam ja a.z., a kad je potvrđeno da jesam, izrazila je zadovoljstvo što me (iz drugog pokušaja) ipak dobila i obavijestila me kako sam sretni dobitnik besplatne pretplate na Večernji list sljedeća dva mjeseca, koji će mi stizati na kućnu adresu.
Kao što ne znam što da radim s poklonjenim konjem, isto tako ne znam što bi i s dnevnom dozom novinskih gluposti.
- Čekajte, čekajte.. - kažem ja. - Ali što da radim ja s tim novinama? Pitajte me prvo da li ja čitam Večernji?
- Da li čitate?
- Ne. A i ne namjeravam početi. Dakle, to vam je kao da vegetarijanca obavijestite kako je dobio pakovanje bifteka na poklon.
- Ma, to vam je meni sve premoderno. - kaže gospođa.
- Kako mislite premoderno?
- Pa to, vegetarijanstvo i šta ti ja znam.
- Ma dobro, pustimo vegetarijanstvo, ali što se tiče tih novina, ne hvala. Da barem imate što pametnije za ponuditi, ali ovako...ništa. Bit će zainteresiranih, to je barem sigurno. A jel čitate vi dnevne novine?
- Da. - kaže gospođa. - Volim se opustiti tako, malo prolistati.
- Ali kako se možete opustiti uz novine? To je kao da se idete opustiti kraj autoceste u vrijeme najvećih gužvi.
- Kako mislite?
- Pa tako. Prelistavajući informacije o tome tko je koga ubio, koliko je poginulih ovdje, koliko tamo, što je rekao neki političar... Ne vidim kako se opustiti uz to. Čini mi se da bi bilo najbolje da prestanete s čitanjem novina, pa ćete vidjeti kakvo je tek to opuštanje.
- Ma ja si odaberem teme koje me zanimaju. - kaže gospođa.

Evo, upravo u tome i je zamka. Ljudi misle kako će oni kroz svoju navodnu slobodnu volju izabrati što ih zanima, a odbaciti što ih ne zanima. Ali ništa od toga. Ako prolistate novine, gotovi ste, jer većina sadržaja je sranje i nema šanse da ćete to sranje izbjeći. Ako upalite vijesti i dnevnike, još je gora stvar. U tome nema ni trunke opuštanja. Zato, odličan je korak u vlastitom razvoju skinuti se sa svih tih gluposti, koliko god je to moguće naravno, jer nekad i nije moguće, toliko su ti mediji posvuda.


- 14:35 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 13.08.2019.

Svojatanje nije ljubav

"Moj muž", "moja žena"... Kad ljudi upotrebljavaju te pojmove, a upotrebljavaju ih redovito, sa moj i moja, iako nesvjesno, oni misle doslovno. Ta osoba je na jedan, po njima pravednički, ali u osnovi jadan način, njihova. Ona je njihovo vlasništvo. I sigurno je da ako im servirate takav prigovor, oni će se pobuniti i krenuti u beskrajne racionalizacije i razna pojašnjenja, od kojih ni jedno ne vrijedi ništa, jer iza njega ne stoji nikakvo razumijevanje, već samo puka uvjetovanost i patologija. Zbog tih svojatanja, ljudi polako i sigurno umiru, oni ne rastu i ne razvijaju se, oni ne cvatu, već venu, suše se. Jer svojatanje dovodi do propadanja, ono nije ljubav, ono je pitanje vlasništva, koje nije ljubav, već vrsta (samo)ubilačkog dogovora. Ne znam ni jedan par za koji mogu reći: oni žive u ljubavi. A znam i vidim hrpetine parova i njihovi odnosi su najobičnija patologija. U tim odnosima ljubav ne stanuje, jer ili postoji ljubav, ili postoji svojatanje i polaganje prava na osobu. Ako postoji svojatanje, nema govora o slobodi. Ako nema slobode, nema govora o ljubavi. Ljubav je, dakle, vrlo rijedak fenomen. I ne, nije povezan sa zajedničkim izletima, planiranjima odmora, zajedničke kupnje ovoga ili onoga, zajedničko ulaganja u ne znam kakvu budućnost.

- 07:29 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.08.2019.

Ne sunčanju, da hladu

Zašto se ljudi dobrovoljno legnu pod najveće sunce i roštiljaju svoje tijelo, to nikako ne mogu shvatiti. Što se mene tiče, glupi su. Ne pada mi na pamet. Volim biti blizu mora, ali jedino ako nađem hlad. Ali koliko sam tek ja glup, vjerojatno mnogima, što ću vrlo brzo otići, ne ležati pod suncem, nego još gore, trčati pod suncem. Čovjek kojeg znam sresti kako sjedi u hladu kraj ceste, s nevjericom me i zabrinutošću ovih dana pita: - Nije ti vruće? Treba se čuvat. - Pa vruće mi je, je, ali neka je. :)
No, nakon možda i ne baš tako pametnog trčkaranja po dosta velikoj vrućini, neopisivo je zadovoljstvo, onako znojan, takoreći otopljen, ubaciti se u more i predati mu sol znoja, a zauzvrat dobiti ugodno osvježenje.

Sigurnosno pitanje: Neće grom u...?
Ne znam za grom, ali sunce ne bira.

- 16:13 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.08.2019.

Prozaičnost i maniri

Ljudi se jako drže manira, jer tako su ih učili. Dobar dan, kako ste, ja sam taj i taj, drago mi je što sam vas upoznao itd, itd... Isprazne, šuplje, forme, fraze. Ja to sve skupa ne volim. Volim sve izokrenuti, tako da se s ljudima u pravilu zezam, bez obzira što će oni o tome misliti ili kako će reagirati. Kažem što god mi u nekom trenutku padne na pamet i uopće me ne zanimaju posljedice, nego samo taj bezvremeni trenutak u kojem se nešto događa i što će iz njega nastati. A ono što nastaje je uvijek rezultat onoga što oni koji su u njega uključeni u njega unose, a što unose ovisi o onome što oni jesu. Ako su uštogljeni i formalni, onda će stvoriti još više uštogljenosti i dosadne forme, tada se unaprijed može točno odrediti što će dalje biti. Ako su spontani, onda je samo nebo granica i nitko ne može znati kako će se neka interakcija razvijati.

- 16:00 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

Unutrašnja pitanja i djelovanje

"Zakoračio sam na stazu i potonuo do gležnjeva. Dobro. Poteškoće su korisne. Uvijek pomognu. Sva moja zašto nisu mi donijela mir niti su me dovela do odgovora. Ali postavljanje pitanja - i djelovanje - u meni je izazivalo nešto, nešto snažno."

Scott Jurek, "Jedi i trči"

U nama je pitanje, sigurno je. Ali mi nemamo odgovor, ne jasan odgovor koji možemo tek tako zapisati na papir ili kojim možemo sebi jasno odgovoriti na to pitanje. Ne drugima, nego sebi. Ne možemo si jasno odgovoriti. Ali pitanje je tu i mi sami smo na neki način odgovor na to pitanje, a odgovor se odgovara djelovanjem i to spontanim djelovanjem. To znači, u istom tom trenutku kad se pojavi pitanje u obliku mutnog ili nejasnog osjećaja, možda i nelagode, mi spontano i odmah krećemo u akciju koja je možda jedina prava vrsta odgovora. Nema odgovora kao u školi, odgovori se ne mogu naučiti, ne znaju se unaprijed, jer ni pitanje se ne zna unaprijed. Naše pitanje je u nama i mi smo odgovor, i sve smo mu bliže što smo prirodniji, kada smo jednostavno ono što jesmo.

- 09:08 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 10.08.2019.

Parovi

Ljudi misle kako se moraju kretati, živjeti i biti u parovima. Takoreći onoga tko je "solo" se sažalijeva, a svi ti parovi su ono što je vrijedno žaljenja, jer u tim odnosima (muževi, žene, supruge, supruzi, svi ti debilni izrazi su mi skoro pa oduvijek bili i ostali iritantni, glupi i neprihvatljivi) ljudi se sakrivaju od samih sebe, najčešće ostaju glupi kakvi su bili i prije tog odnosa, a odnos je puka banalnost i bizarna forma, u kojoj se sudjeluje, ne znaju ni učesnici zašto točno i zbog čega, najčešće zbog navike, sela, okoline, da se bude onakav kakvi su ostali, da se bude s nekim, da se ne bude sam, u svakom slučaju - da se ne odstupa od zadanog, nametnutog obrasca, zbog navodne ljubavi, ali nje nije bilo ni u početku, a kamoli kasnije, to je bilo nešto sasvim drugo što se brka s ljubavlju. A čovjek ne poznaje ni sebe, još manje svog partnera. Promatram pažljivo, gdje god, kad god, prilika je puno, i nevjerojatna je ta banalnost tih tzv. odnosa. Tu i tamo, vrlo, vrlo rijetko, može se pronaći nekog tko donekle odstupa od takve ocjene, ali to je gotovo zanemarivo rijetko. Stvar se svede na naviku i patološku ovisnost i kao da to malo kome smeta, jer tako je kako je, nije ni drugima bolje...ah, velikih li opravdanja. Čemu onda sve to? Pa, ničemu.

- 23:14 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 09.08.2019.

Sadhguru

Svako malo mi iskače kada svratim na youtube. Malo sam pogledao. Sve je u redu s onim o čemu priča, ali ne mogu se oteti dojmu da mi, taj očito vrlo popularni tip, djeluje kao spretni kopipejster i gigantska gramofonska ploča. Djeluje mi kao da sve o čemu priča nije njegovo osobno iskustvo, već iz druge, treće ruke, a on samo melje i melje.

- 12:31 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.08.2019.

Izazovi

Dvije stvari ( odnosno barem četiri bitne i svaka na svoj način uzbudljiva, ali za potrebe ovog napisa navodim ove dvije) mi se motaju po glavi u zadnje vrijeme. Kako bi bilo otrčkarati maraton? I kako bi bilo krenuti prema veganstvu? Interesantno mi je i jedno i drugo (a i treće i četvrto, no dobro sad).
Što se tiče prve, bilo bi zgodno potruditi se i doći na nivo da umjerenim tempom uspijem živ, stojeći na nogama, a ne na nosilima, završiti tih 42 km i kusur metara. Bez ikakve ambicije za postizanjem bilo kakvih vremenskih ili neznamkakvih rezultata. Čini mi se zahtjevno, ali tko zna, vidjet ću.
Što se tiče druge, imam neku potrebu po malo se rješavati mlijeka, mliječnih proizvoda, jaja, povremene tune iz konzerve i paniranog oslića iz konzuma, jer mi se čini da je sve to najobičnije sranje. A umjesto toga treba ubacivati razne biljne varijante i kombinacije. Nemam za sada pojma o svemu tome, što, kako i slične nedoumice, ali sviđa mi se ideja. Vidjet ću i oko toga.

(sigurnosno pitanje.. Kokoš daje? Meni ništa, hvala! (to bi mogao biti moj odgovor uskoro).

- 21:46 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 07.08.2019.

Zavodljivost U.G.-ja

Moram napomenuti da, iako U.G.-ja, doživljavam kao originalnog i na neki zenovski način poticajnog, njegovi stavovi, pogledi i sve u vezi njega može se vrlo lako potpuno krivo protumačiti i daleko od toga da bi bilo pametno "lijepiti" se za njega (kao i za bilo koga drugoga, uostalom). Tumačenje samo po sebi je već problem, pogotovo kad se radi o njemu. On je u svojoj 49-oj godini doživio neka vrlo intenzivna iskustva koja su uzrok njegovih radikalnih, ali i privlačnih (zavodljivih) ideja. To su bila njegova iskustva, ne moja ili vaša i on je živio u skladu s njima, iz njih. I to je u redu za njega. Ja se pouzdajem u svoje iskustvo, kakvo god ono bilo. Moja osnovna kritika U.G.-ja je ideja kako se ništa ne može učiniti, kako je meditacija potpuno nepotrebna, kako su baš svi učitelji najobičniji prevaranti. Većina svakako i je, ali nisu baš svi, a od one nekolicine koji su potpuno iskreni i daju sve od sebe da prenesu nešto do čega su sami došli, može se nešto naučiti. Za tim njegovim svojevrsnim pesimizmom, koji možda i nije pesimizam, već tko zna što, nisam posebno lud. U konačnici, učitelji mogu dobro doći, ali samo dio puta, i to samo kako bi ih se na kraju sve skupa odbacilo i živjelo svoj život kroz svoje autentično individualno specifično iskustvo u čiju dubinu ne može zaviriti ni jedan učitelj ni bilo tko osim nas samih.

- 13:51 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.08.2019.

Jednostavnost uklanja izmišljene potrebe

Po iskustvu mogu reći sljedeće: što više čovjek otkriva specifičnost bogatstva koje se nalazi unutar njega, to mu manje stvari treba, tj. stvari ga manje zanimaju i to se događa spontano, jednostavno potrebe za mnogim stvarima otpadaju kao lišće s drveća u jesen, s tom razlikom što se (novi) listovi ne vraćaju ponovo u proljeće. Osnovne potrebe su: hrana, odjeća, sklonište, pri čemu u hranu spada, naravno, i voda, i pivo (ne u pretjeranim količinama, jer tada već ulazimo u područje razvijanja stanovitih ovisnosti; jedno dnevno, možda dva, ali nikako više od tri, osim u iznimnim situacijama, koje se u mom slučaju ne događaju, tako da se radi o jednom, iznimno dva, ali najgora opcija je ni jedno, a i to se može nekako preživjeti) i to je u osnovi to. Potrebe su zaista jednostavne. Mislim na stvarne potrebe. A izmišljenih potreba ima more i sve su, kao što naziv i kaže, čista izmišljotina.


- 16:17 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 03.08.2019.

"Zavodljivost prosvjetljenja"

Još par redaka na temu ove knjige i U.G.-jeve privlačne mi osebujnosti. Prevoditelj Domagoj Orlić, očito je, nije tek obavio suhi prevoditeljski posao. Njega to sve "malo" više zanima, pa je knjizi napisao i 60-ak stranica vrlo zanimljivog pogovora, koji daje i dodatno razumijevanje U.G.-a. Izdvajam nekoliko odlomaka sa zadnjih strana pogovora koji nekako idu u srž:

"Pitanje je samo što možemo učiniti ili što konkretno činimo da svijet bude drugačiji. Ili je to sasvim pogrešno, kulturom uvjetovano pitanje koje nam može donijeti samo još jedan novi/stari destruktivni odgovor? Jer, sjetimo se: komunikacija je nemoguća, ljubav je laž, um je mit, prosvjetljenje je izmišljotina, istina je puka ideologija smišljena u cilju održanja političke moći vladajuće elite i provjereno učinkovit mehanizam porobljavanja (a proizvodnja, nametanje i održavanje ideologije glavne su djelatnosti državnog aparata kojima on sebi prisvaja, a drugima oduzima slobodu pristupa prirodnim resursima i njihovog nepravednog trošenja), nema izlaza iz kaosa koji smo sami stvorili , misao je naš najveći neprijatelj, nedostaje nam hrabrosti i čestitosti da stojimo dostojanstveno sami, religija je najveća obmana proizašla prvenstveno zbog straha od smrti, kultura je kukavički bijeg od vlastite prirodnosti i životinjstva, a ljudski život sveo se na oponašanje perverznog ludila ispraznog konzumerizma i bezgraničnog licemjerja. To je naša stvarnost! Što možemo učiniti da bismo to promijenili? Baš ništa, kaže U.G.! Ako smo glupi, možemo se nadati "boljem životu" negdje u budućnosti (koja vjerojatno nikada neće doći) ili pak na "onom svijetu" (koji sigurno nikada neće doći). A ako smo još gluplji, onda ćemo protavoriti svoj život u uzaludnim pokušajima da promijenimo sebe i/ili svijet, umjesto da se "pobrinemo" za sebe i uzmemo "ono što nam pripada"...
Na samom kraju još nekoliko tipičnih U.G.-jevih misli o čovjeku, društvu...:
Kupus je životniji od ljudskih bića.
Smrt straha je jedina smrt.
Očevidno je da naši odnosi nisu baš tako puni ljubavi. Pa ih mi želimo nekako pretvoriti u ljubavne događaje, ljubavne odnose. Koliku samo količinu energije ulažemo u to da svoj odnos pretvorimo u događanje ljubavi! To je borba, to je rat. To je kao da se cijelo vrijeme pripremate za rat nadajući se da će biti mir, vječni mir, ovo ili ono. Umorite se od te borbe pa čak i pristanete na ovaj užasan ne-ljubavni odnos... Kada ljubav jednom podbaci u uspostavi tog savršenog idealnog odnosa između dvije jedinke, ono što preostaje jest mržnja. Ako ne mržnja, onda je to antipatija."

Itd...itd...

U.G. je godine i godine, na razne načine, iz mnogih kuteva, pokušavao ljudima približiti ideju da ne moraju biti ništa drugo, nego ono što jesu. Godine i godine da bi se pokušalo prenijeti nešto jednostavno? Da, tako to ide, godine su potrebne, i nisu dovoljne. Jer ta jednostavnost, ta prirodnost, koji jesu u nama (u to nema ni trunke sumnje), izgleda da su toliko teško uhvaljivi. Ali, zašto su teško uhvatljivi i zašto je toliko malo prirodnih ljudi? Moj odgovor, kao i U.G.-jev je: tzv. kultura je sve sjebala i sve oko vas svim vas silama, od trenutka kada slijepoj i nesvjesnoj okolini padnete u ruke, vuče daleko od vaše/naše prirodnosti. U tome je cijeli problem i zbog toga ono što je zaista jednostavno, postaje nevjerojatno teško i komplicirano. Ali može se izvući iz tih kandži, odustajanjem od kulture i upoznavanjem sa svojom prirodnošću.

- 19:17 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Internetski dnevnik, uglavnom o spoznaji, samospoznaji, istraživanju, ekperimentiranju...
Ovaj blog ide ispod radara, što znači da nije vidljiv na listama. Kada sazrije vrijeme, otvorit ću si neovisnu stranicu, za što će mi trebati pomoć nekoga tko se razumije u to više od mene.

"Bez napora ne možemo ništa postići - s naporom upropaštavamo sve.

I upravo zato što je to tako jednostavno, zato je i tako teško. Događa se samo od sebe - no mora se na tome raditi.

Istinsko prosvjetljenje doživljava samo vrlo malo ljudi, jer ih je i veoma malo koji to istinski žele."

De Mello (iz knjige Carlosa Vallesa, "Neopterećen prtljagom", koja se bavi De Mellovom duhovnom ostavštinom)



Ako se kojim slučajem poželite javiti, to znači da se svakako i trebate javiti:
alen1zoric@gmail.com



"You think you know me, but you haven't got a clue"











Free Web Hit Counter












. . .