subota, 10.08.2019.
Parovi
Ljudi misle kako se moraju kretati, živjeti i biti u parovima. Takoreći onoga tko je "solo" se sažalijeva, a svi ti parovi su ono što je vrijedno žaljenja, jer u tim odnosima (muževi, žene, supruge, supruzi, svi ti debilni izrazi su mi skoro pa oduvijek bili i ostali iritantni, glupi i neprihvatljivi) ljudi se sakrivaju od samih sebe, najčešće ostaju glupi kakvi su bili i prije tog odnosa, a odnos je puka banalnost i bizarna forma, u kojoj se sudjeluje, ne znaju ni učesnici zašto točno i zbog čega, najčešće zbog navike, sela, okoline, da se bude onakav kakvi su ostali, da se bude s nekim, da se ne bude sam, u svakom slučaju - da se ne odstupa od zadanog, nametnutog obrasca, zbog navodne ljubavi, ali nje nije bilo ni u početku, a kamoli kasnije, to je bilo nešto sasvim drugo što se brka s ljubavlju. A čovjek ne poznaje ni sebe, još manje svog partnera. Promatram pažljivo, gdje god, kad god, prilika je puno, i nevjerojatna je ta banalnost tih tzv. odnosa. Tu i tamo, vrlo, vrlo rijetko, može se pronaći nekog tko donekle odstupa od takve ocjene, ali to je gotovo zanemarivo rijetko. Stvar se svede na naviku i patološku ovisnost i kao da to malo kome smeta, jer tako je kako je, nije ni drugima bolje...ah, velikih li opravdanja. Čemu onda sve to? Pa, ničemu.
- 23:14 -
