Ovaj Emersonov citat je potpuno u skladu s mojim osnovnim osjećajem u kostima:
“Najveće postignuće je da budete ono što jeste u svijetu koji konstanto pokušava da od vas napravi ono što niste.” Ralph Waldo Emerson
Reći ćete to nekome, možda s oduševljenjem i s vlastitim autentičnim otkrićem, a taj ili ta će vas pokušati 'spustiti na zemlju', tj. točno tamo gdje se sami nalaze, jer nemaju pojma o nečem drugom, pa ćete čuti 'ne maštaj', 'ne budalasaj', 'nitko te ne pokušava napraviti nečim što nisi', itd... A vi ćete se tada, ukoliko vam vaš unutrašnji osjećaj još nije potpuno jasan, prikloniti takvom mišljenju (ali osjećaj je puno vrijedniji i viši od mišljenja), jer svuda oko vas su jaki dokazi za to. Naime, ne vidite oko sebe nikakvu potvrdu za vaš unutrašnji osjećaj. Ali, taj osjećaj ne nestaje. Možete ga zanemariti, možete ga prekriti nečijim objašnjenjima, možete ga prilično zatomiti, možete ovo ili ono, ali on je i dalje tu i ako ga ne dotučete baš potpuno, ako ga ne zanemarujete neprestano, ako ponekad obratite pažnju i zanemarite sve ono što vam govore i što vidite, taj osjećaj vam može postati najbolji vodič kojeg možete zamisliti. Jer on je ono najautentičnije što posjedujete. To je i logično, jer ono što ste najviše vi, mora da je zakopano duboko u vama, a ne negdje izvan vas. A ako je duboko, onda treba krenuti na to unutarnje istraživanje, pa otkrivati sam za sebe, odbacivati ono što nije u skladu s onim što osjećate u sebi, a prihvaćati ono što je. Vrlo je jednostavno i komplicirano, u isto vrijeme.
Nothing breaks like a heart
Post je objavljen 17.08.2019. u 10:49 sati.