Još par redaka na temu ove knjige i U.G.-jeve privlačne mi osebujnosti. Prevoditelj Domagoj Orlić, očito je, nije tek obavio suhi prevoditeljski posao. Njega to sve "malo" više zanima, pa je knjizi napisao i 60-ak stranica vrlo zanimljivog pogovora, koji daje i dodatno razumijevanje U.G.-a. Izdvajam nekoliko odlomaka sa zadnjih strana pogovora koji nekako idu u srž:
"Pitanje je samo što možemo učiniti ili što konkretno činimo da svijet bude drugačiji. Ili je to sasvim pogrešno, kulturom uvjetovano pitanje koje nam može donijeti samo još jedan novi/stari destruktivni odgovor? Jer, sjetimo se: komunikacija je nemoguća, ljubav je laž, um je mit, prosvjetljenje je izmišljotina, istina je puka ideologija smišljena u cilju održanja političke moći vladajuće elite i provjereno učinkovit mehanizam porobljavanja (a proizvodnja, nametanje i održavanje ideologije glavne su djelatnosti državnog aparata kojima on sebi prisvaja, a drugima oduzima slobodu pristupa prirodnim resursima i njihovog nepravednog trošenja), nema izlaza iz kaosa koji smo sami stvorili , misao je naš najveći neprijatelj, nedostaje nam hrabrosti i čestitosti da stojimo dostojanstveno sami, religija je najveća obmana proizašla prvenstveno zbog straha od smrti, kultura je kukavički bijeg od vlastite prirodnosti i životinjstva, a ljudski život sveo se na oponašanje perverznog ludila ispraznog konzumerizma i bezgraničnog licemjerja. To je naša stvarnost! Što možemo učiniti da bismo to promijenili? Baš ništa, kaže U.G.! Ako smo glupi, možemo se nadati "boljem životu" negdje u budućnosti (koja vjerojatno nikada neće doći) ili pak na "onom svijetu" (koji sigurno nikada neće doći). A ako smo još gluplji, onda ćemo protavoriti svoj život u uzaludnim pokušajima da promijenimo sebe i/ili svijet, umjesto da se "pobrinemo" za sebe i uzmemo "ono što nam pripada"...
Na samom kraju još nekoliko tipičnih U.G.-jevih misli o čovjeku, društvu...:
Kupus je životniji od ljudskih bića.
Smrt straha je jedina smrt.
Očevidno je da naši odnosi nisu baš tako puni ljubavi. Pa ih mi želimo nekako pretvoriti u ljubavne događaje, ljubavne odnose. Koliku samo količinu energije ulažemo u to da svoj odnos pretvorimo u događanje ljubavi! To je borba, to je rat. To je kao da se cijelo vrijeme pripremate za rat nadajući se da će biti mir, vječni mir, ovo ili ono. Umorite se od te borbe pa čak i pristanete na ovaj užasan ne-ljubavni odnos... Kada ljubav jednom podbaci u uspostavi tog savršenog idealnog odnosa između dvije jedinke, ono što preostaje jest mržnja. Ako ne mržnja, onda je to antipatija."
Itd...itd...
U.G. je godine i godine, na razne načine, iz mnogih kuteva, pokušavao ljudima približiti ideju da ne moraju biti ništa drugo, nego ono što jesu. Godine i godine da bi se pokušalo prenijeti nešto jednostavno? Da, tako to ide, godine su potrebne, i nisu dovoljne. Jer ta jednostavnost, ta prirodnost, koji jesu u nama (u to nema ni trunke sumnje), izgleda da su toliko teško uhvaljivi. Ali, zašto su teško uhvatljivi i zašto je toliko malo prirodnih ljudi? Moj odgovor, kao i U.G.-jev je: tzv. kultura je sve sjebala i sve oko vas svim vas silama, od trenutka kada slijepoj i nesvjesnoj okolini padnete u ruke, vuče daleko od vaše/naše prirodnosti. U tome je cijeli problem i zbog toga ono što je zaista jednostavno, postaje nevjerojatno teško i komplicirano. Ali može se izvući iz tih kandži, odustajanjem od kulture i upoznavanjem sa svojom prirodnošću.
Post je objavljen 03.08.2019. u 19:17 sati.