petak, 23.08.2019.

Sreo sam mladu curu...

Na povratku s moje poduže rute, bio sam umoran, pa sam hodao, cestom usred ničega, šuma oko ceste. Iz jednog auta koji mi je išao ususret, mlada vozačica mi veselo maše i smije se, kao da me zna i veseli se što me vidi tu usred ničega. Pomislim, vjerojatno se znamo. Ali ne, nije mi poznata. Ni auto mi nije poznat. A registracija je negdje iz kontinenta. Uglavnom, mahnem i ja njoj usput, a onda shvatim da se, naravno, ne poznajemo i koliko je to uopće nebitno da li se poznajemo ili ne. I tako mi se to malo vrti po glavi, odmah mi se pojavio scenarij: Vozačica i njena prijateljica su uzele rent-a-car, došle su na more iz tko zna koje zemlje. Uglavnom, sada su tu, u nepoznatoj zemlji, očito jako lijepoj, možda su već duže željele doći, možda su po malo štedjele, možda nisu, nije važno, ali sada su tu, u tom autu iz rent-a-cara, pune su života, pršte od energije i naprosto uživaju u svakom trenutku. One su potpuno u trenutku i ne zanima ih ništa osim njega. Slušaju muziku, pjevaju, smiju se, najednom prolaze pored nekog tipa, i gle on hoda tuda, a svi drugi idu autima i curi u tom trenutku, spontano, dođe da veselo zamaše i nasmije se. Ta spontanost mi se svidjela. Potpuno je drukčija od ukočenosti i proračunatosti i manira i zadanog načina ophođenja koji su dominantni. Ljudi za sve imaju proceduru, a ta procedura ubija spontanost, a život je glup ako nije spontan.
Onda mi je sto metara dalje pao na pamet stih kojeg volim: "I met a young girl, she gave me a rainbow".
Onda sam nakon jednog kilometra primijetio kupine kraj ceste. Ne sjećam se kad sam zadnji put jeo kupine, ali mislim da su bile iz trgovine i prilično bljutave, ali ne kao spomenuti maniri. Ove su bile kraj ceste, znači auti prolaze kraj njih, malo sam ustuknuo, ali onda me nije bilo briga; Stao sam kraj njih i dosta ih pobrao, bile su slatke i odlične.


Onda sam napravio humus, drugi put, i ovaj put mi je ispao puno bolje nego prošli. Dakle, sad znam i to. Onda sam napravio svoj prvi napitak od riže. Iz prve je ispao odlično i nevjerojatno ga je lako napraviti, a neusporedivo je jeftiniji od kupovnog, pa i bolji. Svaki dan namjeravam napraviti nešto novo, biljno. Promjene u prehrani koje uvodim vrlo su mi zanimljive i uzbudljive.

- 14:05 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Internetska bilježnica za zapisati što mi dođe.

Jedna vrsta modernog dnevnika, kojeg pišem prvenstveno zbog sebe (da se razumijemo) kako bih produbio i sebi pojasnio ideje koje mi dolaze, a oni koji nekim putem dođu ovdje, ako su im moje teme bliske, postoji dobra vjerojatnost da će u njima pronaći neku vrstu inspiracije i poticaja.


"Bez napora ne možemo ništa postići - s naporom upropaštavamo sve.

I upravo zato što je to tako jednostavno, zato je i tako teško. Događa se samo od sebe - no mora se na tome raditi.

Istinsko prosvjetljenje doživljava samo vrlo malo ljudi, jer ih je i veoma malo koji to istinski žele."

De Mello (iz knjige Carlosa Vallesa, "Neopterećen prtljagom", koja se bavi De Mellovom duhovnom ostavštinom)



Ako se kojim slučajem poželite javiti, to znači da se svakako i trebate javiti:
alen1zoric@gmail.com



"You think you know me, but you haven't got a clue"











Free Web Hit Counter












. . .