Mogu se lako pronaći razne definicije slobodoumnosti, koje se na razne načine vrte oko toga, kao što i sama riječ kaže, da se radi o umu koji je neopterećen nečim nametnutim izvana. Moja definicija je da se radi ne o slobodnom umu, već o slobodi od uma. Ako je um neka vrsta unutarnje autoceste po kojoj neprestano juri gomila misli, ako je to prostor u kojem se neprestano mašta, žali, u kojem se prisjeća, planira, koji bez prestanka provodi sve te silne, silno iscrpljujuće i najčešće nepotrebne radnje, onda biti slobodan od uma zaista je postignuće i poželjna stvar. Ta sloboda se događa kada um, barem na kratko, na koji trenutak, napravi pauzu, kad promet stane i nastane mir. Tišina. Taj mir je zaista nešto.
You think you know me, but you haven't got a clue
Post je objavljen 05.09.2019. u 16:55 sati.