"Tajna sretnoga života nije u tome da trčimo za boljim poslom, nego da naučimo uživati u onome koji imamo." Hyegwang Sunim
Ovakvu ideju promoviraju mnogi autori, tzv. učitelji, i usput, ona je milozvučna pjesma za uši - poslodavcima, kojima je potpuno svejedno da li ljudi koji rade za njih imaju ikakvu unutarnju poveznicu s poslom kojeg obavljaju.
Citirana rečenica je glupost!
Ispravnije bi bilo reći: Prvo upoznaj sebe, upoznaj se s tišinom koja je u tebi, sa specifičnim ritmom koji postoji samo u tebi na taj način na koji postoji. To je tvoj ritam, tvoja atmosfera. Iz tvoje tišine i specifične atmosfere koja postoji u tebi (u koju nema pristup nitko osim tebe, baš nitko!) počet se pojavljivati tvoje stvarne sklonosti, tvoje stvarne potrebe, tvoji jedinstveni talenti. Oni su zapisani u samoj tvojoj srži i oni tu nisu bez veze. Oni nisu nešto za čime "trčiš", nego nešto što prepoznaješ u sebi, nešto što je neodvojivo od tvoje biti, nešto što raste i razvija se iz tebe. Tvoj posao treba biti povezan s time, a ne s onim što ti netko izvana kaže, jer taj nema pojma o tvom unutarnjem prostoru, ni o tvojoj najdubljoj unutarnjoj čežnji. S tom čežnjom se moraš pozabaviti, ona je primarna, a ne slušati gluposti navodnih učitelja, koji ti poručuju: ma dobro je, pusti, zadovolji se s tim kako je, meni je u mom samostanu na vrhu brda dobro, a ti lijepo radi to što već radiš, makar ti bilo slabo od toga i sve u tebi vrišti da to nije to.
S druge strane, točno je i sljedeće: treba biti zadovoljan s onime što se ima, a ne luditi oko onoga što se nema. Ali u tu kategoriju ne ubrajam posao. Nema razloga da čovjek sebe laže. Ako je nezadovoljan negdje, neka slobodno odtrči negdje drugdje. Tu prije svega mislim na stvari u širem smislu. Uzaludno je žuditi za nečim što se nema, dobro je i oslobađajuće biti zadovoljan s onim što se ima (ako se išta ima:).
Post je objavljen 11.09.2019. u 08:26 sati.