"Vaši su dani ispunjeni činjenjem stvari koje jedva podnosite - bilo da je posrijedi posao koji s mukom obavljate ili zadaci izvan posla koje jedva stignete obaviti. Sve to podnosite kako biste uhvatili malo besmislenog vremena ispred televizora."
John Parkin, "Jebe ti se, čini ono što voliš"
Stvarno volim Parkinov uvid. On ima neku neobičnu potrebu i sposobnost da ide u bit stvari, pa je vjerojatno tu ta neka sličnost i povezanost.
Da li se može izaći iz tog doslovno - začaranog kruga besmisla u koji je suvremeni čovjek uvučen? Sigurno da može. Ali nije tako jednostavno. Nije dovoljno pročitati jednu ili nekoliko inspirativnih rečenica, mahnuti čarobnim štapićem i - voila, novi život je tu. Novi život svakako već je tu, ali je zakopan duboko ispod naslaga lažnog života. Zbog količine naslaga i smeća, potrebno je zasukati rukave u puno većoj mjeri, nego što bi to bio slučaj u recimo nekom zdravijem društvu, sustavu i okolini, koja nije u tolikoj mjeri protiv čovjeka.
Kako god okrenuli, kakva god da je situacija, ako ne počnete tražiti izlaz, nećete ga ni naći. Naravno, okolina će vam reći da ste glupi i da je sve u redu, da je sustav dosta dobar. Od nekih ljudi sam znao čuti da je sustav zapravo "odličan"; jednostavno mu se treba prilagoditi i izvlačiti iz njega najbolje što možete. Ali sufijska izreka "ne kroji čovjeka po platnu" se ne slaže s tim i ide puno više u bit. Ni ja se ne slažem i isto idem puno više u bit.
Post je objavljen 25.09.2019. u 07:37 sati.