Čovjek se rađa dva puta. Prvi put fizički, kad vas mama rodi, tada ste mala beba i s tim nemate puno veze. Ni mama nema puno veze s tim, ona je samo kanal, iako joj nije drago da ju se gleda kao na "samo kanal", ali tako je. A o tati da i ne govorimo.
Prvi put je, dakle, fizički i nesvjesno, s tim nemate veze. Drugo rađanje je ono pravo, za njega ste sami odgovorni i ono ima jako puno veze s vama, javlja se s razvojem svijesti. Većina ljudi se rodi samo taj prvi put, koji je nesvjestan i zato i žive život nesvjesno. Bez drugog rađanja, ono prvo je promašaj, neuspjeli pokušaj. I drugo rađanje ima svoje porođajne muke, kao i prvo, koje je zbog vas imala vaša mama. Tih se muka vjerojatno ne sjećate (mama ih se sjeća), ali ove druge ćete itekako osjetiti. Njih se, između ostalog, zove "mračnom noći duše". To je svojevrsni međuprostor u kojem se nalazite kada napustite ono što niste, a još niste postali ono što možete biti i što u sebi već jeste.
"Do you know the warm progress under the stars?
Do you know we exist?
Have you forgotten the keys to the kingdom?
Have you been born yet, and are you alive?"
("That he not busy being born is busy dying")
Post je objavljen 22.09.2019. u 08:11 sati.