Već duže vrijeme, vrlo često se nađem u iskustvima koja bih mogao opisati kao: uvidi i ekstaze, koji se događaju bez nekog vanjskog razloga ili uzroka.
Baš sam se ovih dana pitao kako bih to opisao, a onda sam "slučajno" naletio na jedan Kafkin odlomak (kojeg sam prvi puta pročitao davno; bio mi je i tada zanimljiv, ali sada mi je naprosto stvaran) u kojem govori točno o tome:
"Ne morate izaći iz sobe. Ostanite sjediti za stolom i slušajte. Ne morate čak ni slušati, samo čekajte. Ne morate čak ni čekati, samo naučite biti tihi, mirni i sami. Svijet će se dobrovoljno ponuditi da vam se razotkrije. On nema izbora; valjat će se u ekstazi pred vašim nogama."
I po tko zna koji put mi se potvrđuje kako slučajnosti nisu slučajne, kako se sinkroniciteti naprosto događaju, i to onda kada se čovjek uskladi u samome sebi sa samim sobom. Iako ja, razumije se, i dalje ne "vjerujem" u njih, tako da se svaki put kada se dogode, iskreno iznenadim kao da mi se događaju po prvi put.
To die by your side
Is such a heavenly way to die
The pleasure, the privilege is mine
Post je objavljen 30.09.2019. u 07:48 sati.