Od ove godine počinjem slaviti bajke, tamo negdje pred kraj godine. Svake godine slavim drugu bajku, jer ne želim da bude uvijek isto, da ne postane dosadno. Zato, svake godine druga. Materijala je puno, uglavnom ću se držati klasika, a kad se oni potroše, krećem na suvremenije bajke. Samo da ne postane monotono. Počet ću sa Snjeguljicom, možda i s Crvenkapicom, možda i s Ivicom i Maricom. Svejedno, sve će doći na red. Princip proslave je jednostavan, odabarem klasičnu, svima poznatu bajku, a onda joj pridodam neke nove osobine kojih se braća Grimm nisu sjetila. Crvenkapica će, u mojoj priči, dok hoda kroz šumu, prehodati riječicu na koju naiđe. Ne pregaziti, već hodati po površini. To će joj dati dodatnu zanimljivost i postat će lik još vrijedniji pažnje. Snjeguljicu će majka roditi "bezgrješno", a ta bezgrješnost će se zrcaliti u njenoj kao snijeg bijeloj puti, tu će dobiti taj efekt čistoće, kojeg se kasnije može obrađivati i analizirati u recimo 500 knjiga, koje će napisati učeni i veleučeni ljudi, a milijoni čitatelja će kontemplirati nad idejom te čistoće i težiti da je otkriju i u sebi. Vuk iz crvenkapice će biti simbol sveg negativnog. Kraljica iz Snjeguljice će mu biti ljuta konkurencija. Izmaštat ću kako bi odprilike mogao izgledati princ koji je uspio postići da Snjeguljica oživi nakon samo jednog, ali vrijednog, njegovog poljupca, svoju maštariju ću prepričati vještom crtaču foto robota, jer želim da taj princ ima konkretan lik, taj njegov crtež ću staviti na zid i klanjat ću mu se, divit ću mu se. Samo jedan poljubac i Snjeguljica je uskrsnula. To je očiti i nedvosmisleni dokaz nezamislivo uzvišene ljubavi. Ne znam točno kako ću iskoristiti Vuka i sedam kozlića, ili Tri praščića (ok, nešto u vezi tri kralja bi se dalo ukomponirati; kao, ta tri praščića nisu obični praščići, nego su posebni, stavit ću im krune, ne znam, ima vremena, vidjet ću još, najprije Crvenkapica, Snjeguljica, dug je red). Uglavnom, bavit ću se bajkama, jer stvarnost mi se ne sviđa. Lijepo ću se uživjeti u jednu svoju iluziju, ako nađem neke da isto kao i ja ne vole stvarnost, probat ću im ponuditi svoju ideju o proslavi bajki. S vremenom to može postati i dobar posao, organizirat ćemo zimske sajmove, s puno štandova, ukrasa, šljokica, lampica, baš onako da bude sve lijepo, kao u bajci. Vidjet ću još, teško je predvidjeti budućnost, ali stvar je jako uzbudljiva, a tek potencijalno profitabilna. U bajkama ću tražiti rješenje, a bogme, i svoje spasenje.
Post je objavljen 09.12.2017. u 09:31 sati.