četvrtak, 28.12.2017.
ZATVOR BEZ REŠETKI
Kako to, zatvor, a nema rešetki? Noge se teško vuku, a nema negvi? Kako to? Nije rat, a nema mira? Kako?
Nisam nikad čitao Gurdijieffa, ali očito će morati doći na red. G. kaže:
"U zatvoru ste. Želite li izići iz zatvora, prvo morate shvatiti da ste u zatvoru. Ako svo vrijeme mislite da ste slobodni, ne možete pobjeći." Kako zanimljivo. Točno tako i sam gledam na stvari.
Želim li ja mijenjati ljude? Ne želim. A sebe? Ne vidim razloga. Zašto mijenjati nešto što je samo po sebi savršeno? Nedavno sam čuo jednu izreku, meni je nova, a ispalo je da je to (nekima) stara fora: Prije sam bio umišljen. Sada sam savršen.
Ili jednu drugu, podjednako zanimljiva, samo suprotna: Nekad sam bio vrlo neodlučan, a možda i nisam.
Želim li ja mijenjati ljude? Ne želim.
Koja je razlika između spoznaje i promjene? Spoznaja dolazi izvana, promjena dolazi iznutra. Nikoga ne možete promijeniti bez njegovog dopuštenja. Ni sebe bez svog.
U ljudima postoje određeni potencijali. Oni većinom spavaju. Šta se može, spavaju. To je nama naša kultura dala. Potiče nas da budemo što nismo, kako bi još više uspavala ono što možemo biti. Ono što ja mogu i što želim je sljedeće: ponuditi spoznaju koja će upaliti lampice. Na čovjeku je da se sam mijenja ako hoće. Ne zanima me da netko postane kao ja, da misli kao ja i ima stavove kao ja. Zanima me da, kada se lampice počnu paliti, postane kao on, da zagrabi u svoj potencijal. Što će tada otkriti, to samo on može znati, ali ne može znati unaprijed, nego tek kada proba. Kada počne, neće moći stati.
- 12:27 -
