Kraj jedne i početak druge godine prilika su, ne da se nepotrebno troši na sulude dočeke "najluđe noći", nego da se stane i razmisli, rekapitulira, kontemplira, u tišini, odpostoji. Za razliku od Božića koji je za mene potpuno besmislen, gdje se svake godine čeka nešto što se nikad ne pojavljuje, zaključivanje jednog godišnjeg ciklusa i početak novog, ima u sebi značenje. To značenje je krajnje osobno. Svaki dan ima isti takav potencijal, i tjedan, i mjesec, i godina. Svaki trenutak.
Kako god okrenuli, okruženi smo čudom. Pravim čudom. Ne treba mi netko pričati priče o čudima. Ona su tu neprestano, ne mogu ih se riješiti ni da hoću. Najveće čudo od svih je kada nam postane stvarno jasno da su čuda u najobičnijim, svakodnevnim stvarima. U svijetu i okolini koja se svim silama trudi odvući vas od vas samih, čudo je biti i ostati svoj.
Post je objavljen 30.12.2017. u 20:19 sati.