The cloud of unknowing je djelo anonimnog mistika iz 14.-og stoljeća. Čitao sam ga prije 10-ak godina, slabo se sjećam sadržaja; sjećam se da me nije nešto oduševio. Ono što mi je ostalo intrigantno je - naslov. U njemu je cijela bit duhovnog doživljaja. Sviđa mi se što implicira neznanje. Vrlo sokratovski, jedino što pouzdano možemo znati je da ne znamo puno. Oblak..., oblak je tajna. Mi..., mi imamo tajnu i oblak na raspolaganju, na dohvat ruke su, a neuhvatljivi. Koliko god se trudili, oni ostaju tajna. Sadržaj je tajna. I to je nekako i u redu. Zašto bismo morali znati Sve? Nestala bi čarolija. Ali dobro je znati da - tajna postoji. Čarolija postoji. Na neki čudan način, oblak i njegov sadržaj su nam veoma bliski. Znamo se od ranije. Ako pokažemo interes za nju, čarolija se otkriva, uglavnom na neobične načine; obične, ali neobične. Mi smo, prije svega, tajna sami sebi.
Post je objavljen 17.12.2017. u 18:41 sati.