Kolotečina je svojevrsna smrt. Biti u kolotečini je kao umrijeti prije fizičke smrti. Nije lijep prizor vidjeti ljude kako masovno pristaju na kolotečinu. Oni je čak i žele, teže joj, jer im obećaje navodnu sigurnost.
Kreativnost, svjesnost, prisutnost, nesigurnost, one su hrana za dušu, i za tijelo, za sve što vrijedi.
Ne postoje dva ista trenutka, a ljudi se svim silama trude zadržati stvari istima, svoje živote istima. Nitko se ne bi mijenjao. Ona fraza "cjeloživotno učenje", nema nikakve veze sa stvarnom promjenom. Ona se odnosi na puko gomilanje informacija i vještina. One mogu biti korisne, ali nisu stvarna promjena, i još važnije, nisu spoznaja. A od spoznaje sve kreće. Sve se kreće, kretanje ne prestaje. Priroda ne miruje, čak ni kad se čini da miruje. Podzemno kretanje je uvijek prisutno. Čovjek je dio prirode, i on se mora kretati, kretanje mu osigurava vitalnost, radost. Ali, spoznaja je prva, središnja točka nepomičnosti je prva, bez nje prirodno kretanje nije moguće.
Post je objavljen 12.01.2019. u 10:06 sati.