Komentari

theartofbeingyourself.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • The Art Of Being Yourself

    .

    avatar

    23.04.2018. (20:53)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Klinci su zakon:-)))

    avatar

    23.04.2018. (21:13)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    Upravo je i to problem što se djecu skreće sa onog što ih zanima.Ali nije tako od danas tako je od kad je ljudi na ovom usranom svijetu.I mene je kao klinca sve i svašta zanimalo.Evo sad sa svojih skoro 30 mogu reči da mi se živo jebe za savjete jer ih u principu nikad niti nisam podnosio.Da mi je netko savjetovao o čemu da pišem blog ili dali ću ga uopče pisati.Ne pišem o onome u čemu sam najbolji i onome što me zanima.

    avatar

    23.04.2018. (21:52)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Kako je to slatko, i kako su klinci pametni, ako im se pusti da budu i hrabri u tome.

    avatar

    23.04.2018. (23:03)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Predivno! Uživaj sa klincima - čiste i lijepem duše! Pusa, vole Te L+B+G

    avatar

    24.04.2018. (00:53)    -   -   -   -  

  • blablalica

    Pametna djevojčica. :)))

    avatar

    24.04.2018. (06:26)    -   -   -   -  

  • y

    Znači i kod tebe vlada sloboda govora. :)))
    Moja iz rukava sipa hrpu obrazloženja zašto joj je soba razbacana, boravak neprestano pun neoblikovanog materijala, škara, cecki - recki itd.
    Međutim drugačije ću ja to riješiti! Njoj žuta traka na usta i usisavač u ruke! ;) :)

    avatar

    25.04.2018. (13:27)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @y - Nisam ni sumnjao u tebe (ovo glede usisavača i žute trake). ;-)))
    @The Art Of Being Yourself - Vas troje, ti, Lilianke i Ypsilonka, mogli biste u tandemu napisati knjigu o dogodovštinama svojih kćeri. Knjiga bi se mogla zvati Tri kćeri. :)) Lilianke na svom blogu la-bruja ima podosta vrlo zanimljivih pričica o svom Detetu. :) Raditi u životu samo ono što voliš - to ovisi o više faktora, ne samo o tome kako nas društvo u širem i užem smislu formira i usmjerava. Prvi je faktor naš evolutivni stupanj - nije svatko u poziciji da radi ono što voli zato što evolucija znači napredak kroz krv i suze, frustraciju i različite tipove doživljaja nemoći, razapetosti. Na koncu, nerijetko upravo vrlo razvijeni pojedinci imaju vrlo teške sudbine, jer prolaze kroz završne stupnjeve učenja umjetnosti življenja. Drugi je faktor, dakle, sudbina, karma. Ona u jako velikoj mjeri određuje što će biti s nama, u kojem će smjeru naš život teći, hoćemo li biti profesor filozofije, liječnik, fizički radnik, vojnik itd. Katkad neka budala bude profesor, a neki genijalac fizički radnik - to je tada posve jasno igra sudbine. Malo tu igraju ulogu naše željice. :)) Političari su iznimka - oni su svi na jako niskom evolutivnom stupnju pa zato mogu biti i ratni zločinci, najgori kriminalci, lopovi i hohštapleri,... :)) Stupanj evolucije i karma/sudbina, koji zapravo čine jedinstvenu i nerazdvojivu cjelinu, kao treći faktor iz sebe izvlače nešto što bismo mogli nazvati snagom volje. Na nas jako utječu okolnosti, obitelj, društvo, hereditet, karma itd, međutim imamo li jaku volju, većinu prepreka ili čak sve prepreke možemo savladati i nadići. Helen Keller i Stephen Hawking dobri su primjeri upotrebe volje. Kako čovjek sazrijeva na svojemu Putu, tako je sve više svjestan osnovne kozmičke činjenice: da ne možemo ni na kog i ni na što prebaciti odgovornost za ono što se s nama događa. Mi smo mikrokozmička inačica makrokozmosa, stoga nema nikoga pored nas koji bi bio odgovoran za nas. Ja vjerujem da je duša tvoje kćeri jedna napredna duša koja će upravo tako postupiti u životu: uzet će svoj život u potpunosti u svoje ruke. :) Tarantela Fiumana - odlična stvar! :)

    avatar

    26.04.2018. (08:03)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Mariano - slažem se s tvojim komentarom. Ništa nije tako jednostrano, ni crno-bijelo u životu. Neke stvari, koje zoveš karma, na neki način postoje u čovjeku i izgleda da mu postavljaju određena ograničenja. To je ono što se kaže kako se ne može iz svoje kože, to se misli na određene zadanosti. Kako se one stvaraju, kroz koje periode, kako nastaju kroz mnoge živote, to ne znam, ali siguran sam da postoji određena zadanost. Ono što me smeta je što se praktički nikoga ne potiče da bude ono što je, tj. ne pušta ga se da bude ono što je i da se razvija u sferi svog potencijala, već se ljude potiče da budu ono što nisu. Doslovno ih se dresira i poglupljuje. Potiče ih se da budu "uspješni", ali taj uspjeh se svodi isključivo na materijalnu korist. Materijalna korist je u redu i dobrodošla je, ali kada se samo taj segment stavlja kao cilj, onda se dolazi do toga da se osvaja svijet, a izgubi duša. Tada osvojeni svijet postaje besmislen, makar ga se osvojilo i gotovo cijelog. Ja mislim da ljude treba poticati da budu maksimalno svoji, nenametljivo ih poticati na to da istražuju područja u kojima im duša cvate, a tada mogu, čak i usprkos zadanostima i ograničenjima, živjeti potpunije i zadovoljnije. Tada su im motivacije sasvim drugačije. Mene motivira samo ono što mi ima smisla i to mi još uvijek stvara razne probleme. Još uvijek si nisam uspio posložiti mnoge stvari. Ali imam dobar osjećaj, bez obzira na sve neuspjele pokušaje, kako se klupko polako raspliće i stvari dolaze na svoje mjesto. I mislim da, ako čovjek ima jaku potrebu da živi autentično, onda će se lako i odreći raznih stvari, ali neće odustati od svog puta, jer to više i nije opcija, on više nema izbora.

    avatar

    26.04.2018. (21:17)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Bilo bi idealno kad bi čovjek mogao UVIJEK raditi samo ono što voli, no to je u praksi neizvedivo. Kad tad će morati raditi i ono što ne želi ako želi opstati u društvu. Ima naravno i iziuzetaka, Diogen primjerice, no to su izuzetci koji potvrđuju pravilo.

    avatar

    28.04.2018. (13:48)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Semper - ja se i ne zanosim tim idealom da se mora uvijek raditi ono što se voli. Ja u trenutnom razdoblju dosta radim sa zidarskom žlicom, miješam razne materijale, znojim se na gradilištu. Ok, to je moje gradilište, pa se može reći da to nije kao raditi kao radnik za nekog drugog za plaću. Ali nije to nešto u čemu uživam. Ja uživam u tome da nešto napišem ili ispričam. To je ono s čim se želim baviti, pa ću se potruditi da u tom smjeru i idem. To područje mi je misao vodilja, na ovaj ili onaj način. Ali istina, puno je toga što treba obaviti, a ne da mi se. Puno je ljudi s kojima moram komunicirati, a idu mi na živce. No, svejedno ih kontaktiram, obavim s njima što treba i idem dalje. Takve neugodne stvari obavljam vrlo brzo, samo da ih riješim. A one ugodne, njih nikad dovoljno. Poanta je da se treba usmjeravati na ono što volimo. To često nije moguće, ali šta se može, život je takav. Ja polazim od toga da mi je najvažnija stvar unutrašnji mir, jer iz njega nastaje sve ostalo, on je temelj. Sve ostalo je nepredvidivo i nepoznato, a samim time i uzbudljivo.

    avatar

    29.04.2018. (10:28)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Da bismo druge poticali da budu maksimalno svoji, najprije mi sami moramo biti maksimalno svoji. A tu nastaje problem. :)) Naime, vrlo je malo ljudi koji su maksimalno svoji. Kao što znaš i sam, jedina važna stvar je primjer. Ako ne možemo biti primjer drugima, džaba su nam sve divne i mudre riječi svijeta. Naročito mladi uče i upijaju svijet ugledajući se u primjere. Kakve primjere mladi danas imaju? Složit ćeš se: čista katastrofa. :) Sebičnost i kompeticija, pohlepa i obmanjivanje na svakom su koraku i preplavljuju svijet kao ogroman, globalni plimni val. Pa ipak, obrazac će se uskoro okrenuti naglavačke, pa kom opanci, a kom obojci. :))

    avatar

    29.04.2018. (14:53)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Mariano - upravo u tom problemu, da samo onaj tko je maksimalno svoj može poticati druge da budu maksimalno svoji, nalazi se i rješenje. Ono je vrlo jednostavno. SAMO treba biti maksimalno svoj. Ja iskreno mislim da čovjek zaista treba biti maksimalno svoj. Ali to zaista, u početku (pri čemu treba napomenuti da se "početak" može protegnuti i kroz desetljeća), djeluje kao izuzetno težak, pa i nemoguć zadatak. Međutim, kada se probije kroz "početak" onda sve postaje puno lakše, kao kad se izađe iz dugog mračnog tunela na svjetlo. I bez obzira na sve prevladavajuće poruke koje mladi ljudi na žalost čuju, svjetlo svjedno postoji. Bez obzira na oblačno nebo, sunce je svejedno iza oblaka i uvijek se, prije ili kasnije, probije. Na isti način se događa proces postajanja potpuno svojim. Zato je neophodno mlade ljude informirati na potpuno drugačiji način. A tek to djeluje kao nemoguća misija, uz sve informatore koji ih obasipaju, bolje reći zlostavljaju.

    avatar

    29.04.2018. (21:25)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Čak mi se čini da su nastavnici u školskom sustavu ovdje još najbenigniji po mlade; roditelji su ti koji ulijevaju taj prvi otrov u njihove umove, a onda su tu današnji masmediji, društvene mreže, šoubiznis, s lažnim vrijednostima koje potiču narcizam, sebičnost, jeftinu zabavu i brza zadovoljenja. Mladi danas postaju plitki i jeftini proizvodi s tvorničke trake, svi nalik jedni drugima kao jaje jajetu, svi nenaučeni razmišljati (svojom glavom), s jeftinim, plitkim emotivnim životom. Ima iznimki, dakako, poput ovih tri kćeri koje sam gore spomenuo. :) Facebook, pametni telefoni, brza dostupnost površnih informacija, vječna zabava, zabava, zabava - mozak mladih tako se pretvara u brašno. :)

    avatar

    30.04.2018. (09:31)    -   -   -   -  

  • Nepoznata

    Moja kći je nekidan dobila priznanje za izuzetan uspjeh na svom studiju. Vrlo lijepo, za čestitati!
    Od mene je za poklon tim povodom dobila knjigu s ovakvom posvetom:
    za molitvu i tišinu iz koje se rascvjetavaš. K tome prelijepe svijetle, s blijedorozom nijansom ruže u čijoj smo ljepoti i rascvjetavanju nemjerljivo uživali.

    avatar

    30.04.2018. (11:31)    -   -   -   -  

  • y

    Kako je društvo napredovalo i informacije su postale dostupne većem broju ljudi tako su i znanja na mnogim područjima postala dostupna(ija). Ono što je problematično jest što ne postoji dublje znanje niti poznavanje dječje psihe nego se grebe s površine, a to je rezultiralo s dva dominantna oblika odgoja: 1. nezainteresirani i 2. popustajući - odgoj i stav prema djetetu. S naravnno puno izuzetaka roditelja koji znaju što rade.

    Dijete osjeća slobodu u sigurnim i jasnim granicama. Postoje eksperimenti koja su to dokazali, nije osobno uvjerenje. U okružju u kojem toga nema djeca su mahom nesigurna i frustrirana. Dijete mora moći predvidjeti ponašanja okoline (u velikoj mjeri ) kako bi se osjećalo slobodno i sigurno. Tek sigurno dijete životu pristupa istraživački i s pozitivnim očekivanjima i dobrom slikom o sebi. Izuzetno je važno djecu usmjeravati prema onome što vole, osiguravati uvjete za život ispunjen kreativnom energijom i strašću, ali jednako tako odgovornošću prema sebi i svijetu. Ljudi mahom misle kako je voljeti dijete sve dopustiti, voljeti dijete ne biti mu snaga koja ga vodi. Naravno da dijete treba samo odlučivati, ali samo u mjeri u kojoj je to njegov intelekt sposoban. Dakle djeca dobiju izbor, ali ne i poslhedicu izbora.Tako da nije rijetko da od slobodnog odgoja ( koji je u srži svedopustajući kako bi se svidio djetetu makar ga i unazadio i ne potiče na slobodu ustvari) dobijemo frustrirane i neslobodne ljude.

    Ljudski um je po svojoj prirodi kalkulantski ( da ne kažem manipulatorski:)). Cijelo vrijeme računa kako utrošiti najmanje energije, a postići vrhunski rezultat. Neke stvari moramo kako i sam veliš. To je život i to treba prihvatiti i to nije loše, uopće nije. Svakodnevno sam kuhala svojoj djeci, a nisam uživala, to sam činila jer sam smatrala da je to ispravno i potrebno. Tako funkcioniraju neke bitne stvari.

    avatar

    30.04.2018. (13:10)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @y - Odlično si sve ovo rekla.

    avatar

    30.04.2018. (19:40)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    y - dobro ti je @Mariano rekao... sve si odlično rekla. :)

    avatar

    01.05.2018. (11:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...