Volim čitati Osha. Počeo sam prije 10-ak mjeseci i naprosto mi je otkriće. Znao sam i prije za njega, ali prije me nije privukao. Razlog je, bez sumnje, kada dođe pravo vrijeme, pojavi se ono što nam treba. Što smo više usklađeni sa sobom, to pravilo bolje funkcionira. Imao sam period koji je trajao nekih oko sedam godina, odbijao sam bilo kakvo čitanje. Rekao sam sebi, ne pada mi na pamet. Prije toga sam čitao stotine i stotine knjiga, sve što bi mi privuklo pažnju. Bio sam gladan, a knjige su bile hrana. A onda je ta hrana postala bljutava. Sve je postalo slično, isto. Nisam više vidio ljepotu ni u ruskim, ni u francuskim klasicima, ni u modernoj psihologiji, ni filozofskim temama, ni tzv. knjigama za samopomoć. Sve mi je to stvaralo podjednako bljutav okus. Godinama sam i kupovao knjige. Plan mi je bio prikupiti pozamašnu vlastitu biblioteku. S pojavom spomenute bljutavosti, plan o vlastitoj biblioteci iz nečeg uzbudljivog, pretvorio se u nešto zamorno, čak i užasavajuće. S tih knjiga i polica je trebalo brisati i prašinu. Zar ja da je brišem?! Ne pada mi na pamet. Ionako nikakva korist od tih hrpa papira. Rijetko bi se događalo da posegnem za nekom više puta. Služile bi, dakle, za skupljanje prašine. Ali ja ne znam što bih s prašinom, pa sam se u vrlo kratkom roku riješio većeg dijela knjiga. Rekao sam, od sada, knjige me više ne zanimaju. Sada me zanima istraživanje vlastitog originalnog iskustva kroz pisanje, umjesto prežvakavanja tuđih misli. Briga me za tuđe misli, imam svoje.
Onda se, vrlo rijetko, znalo desiti da me neka knjiga ipak privuče, pa bih se pozabavio s njom. Kriterij je bio: mora me potpuno, ali potpuno zainteresirati, inače ne dolazi u obzir. Čitanje kao razbibriga ne dolazi u obzir.
A tako se pojavio i Osho. Tražio sam nešto drugo, neodređeno, nisam ni sam znao što točno. Tražio sam knjigu haikua, tako nešto. Sve tete u knjižnici koje sam pitao o tome, blijedo su me gledale. Ništa od haikua. Onda sam pomislio, pa koji jebeni haiku, što će mi to. I negdje u tom trenutku pred očima mi se pokaže Oshova "Hodajući u zenu, sjedeći u zenu." Brzo mi se svidjela i nisam stao na njoj. U nastavku slijedi nekoliko rečenica iz "Knjige o egu".
"Svi roditelji su nasilni i svi odgojni sistemi su nasilni jer se ne obaziru na vas. Oni imaju apriori ideje, oni znaju što je ispravno. I oni svojataju pravo nad vama. Vi se meškoljite, vi vrištite u sebi, ali bespomoćni ste. Dijete je tako bespomoćno i nježno, možete ga formirati na sve moguće načine. To je ono što društvo čini. Prije nego što dijete postane dovoljno jako, već je onesposobljeno na tisuću i jedan način. Paralizirano je, otrovano je.
Onog dana kad želite postati religiozni, morat ćete napustiti sve religije. Onog dana kad zaželite uspostaviti odnos s Bogom, morat ćete odbaciti sve ideologije o Bogu. Onog dana kad poželite saznati tko ste, morat ćete odbaciti sve odgovore koje su vam dali. Sve što je posuđeno, mora biti spaljeno.
Istina je u vama. Ondje se morate sastati s njom.
Pravo iskorištavanje nije ni ekonomsko, ni političko, pravo iskorištavanje je psihološko. Zbog toga su sve revolucije do danas bile bezuspješne. Zašto? Jer su zanemarivale najdublje iskorištavanje koje je psihološko. Oni su mijenjali samo izvanjske stvari. Kapitalističko društvo postaje komunističko, ali to nije nikakva razlika. Demokracija postaje diktatorska, diktatorsko društvo postaje demokratsko. Nema tu nikakve razlike. To su samo izvanjske promjene, poput bjelila, ali struktura duboko u sebi ostaje ista.
Kakvo je to psihološko iskorištavanje? Nikom nije dopušteno biti ono što jest, to je psihološko iskorištavanje. Da nikog ne cijene, niti prihvaćaju kao takvog. Vi ljude ne cijenite onakvima kakvi jesu, vi ne poštujete njihovu otkrivenost, vi ne poštujete što je prirodno u njima, ni njhovu spontanost, vi ne poštujete njihove prave osmijehe i prave suze. Vi poštujete samo lažnost, pretenzije, akcije. Njihovu glumu poštujete.
Nikakvo teoretiziranje ne pomaže. Zaboravite teorije, poslušajte činjenice. Jadni ste? Tada se morate suočiti sa svojim jadom. Ljuti ste? Suočite se s ljutnjom. To je vaš život, vi ga morate živjeti. Ne posuđujte ništa od drugih. Nikad nemojte biti drugorazredni. Bog voli ljude koji su originalni. Nije poznato da je ikad volio duplikate. Budite samo originalni, budite jedinstveni, budite individualist, budite ono što jeste i suočite se s vašim problemom.
U vašem problemu nalazi se skriveno rješenje. Problem je samo sjeme. Ako ga dulje istražujete, rješenje će se samo javiti. Vaše neznanje je sjeme. Spustite li se u sebe, iz njega će procvasti znanje. Vaše drhtanje, vaše smrzavanje je problem. Udubite se u taj problem, pa će iz njega niknuti toplina.
Zapravo, sve ste dobili - i pitanje i odgovor, i neznanje i znanje. Samo se trebate udubiti u sebe."
I think that I'll keep loving you
Post je objavljen 22.04.2018. u 12:13 sati.