Umjesto pitanja što mi još treba kako bih bio sretan, predložio bih pitanje što mi je smetnja i čega imam previše, što me guši i čime sam zatrpan? Krenuo bih od čišćenja, ne od dodavanja. Najprije vanjskog prostora, jer s time se lakše pozabaviti. U vanjskom prostoru prvo bih se pozabavio stvarima s kojima nisam posebno vezan, a zatim onima s kojima u nekoj mjeri jesam. Kada se vanjski prostor maksimalno očisti i isprazni, onda bih isti proces proveo u unutarnjem prostoru. Oslobađao bih se svega, smanjivao bih sve, dok ne dođem praktički do prazne prostorije, koliko god je to moguće. Tada bih postavio pitanje, da vidimo, što je zaista bitno, i usmjerio se samo na bitno, na drugo se ne bih obazirao.
Engleski dizajner tekstila iz 19.-og stoljeća, Willam Morris, izrekao je jednu sjajnu zamisao,
“Have nothing in your houses that you do not know to be useful or believe to be beautiful.”
Ovo se može primijeniti i na vanjski i na unutrašnji prostor. Vrlo, vrlo moćna ideja. I provediva. Za provedbu je potrebna prvenstveno dobra volja, a rezultati mogu biti oslobađajući i čudesni.
Don't have to be ashamed of the car I drive
I'm just glad to be here, happy to be alive
And it don't matter if you're by my side
I'm satisfied
Post je objavljen 21.01.2023. u 10:21 sati.