Kada naiđete na nekoga tko zaista zna slušati, mogli biste imati osjećaj kao da ste dobili na lotu. U tom slučaju, zaista i uplatite listić, jer čini se da je sreća na vašoj strani.
Zašto je slušanje tako rijetka vještina? Zato jer nije in, ne pridaje joj se pažnja, ne uči se u školi ni na fakultetu i gotovo kao da je vrsta tabua, neistraženo i nepoznato, nešto kao smrt.
Slijedi pet nivoa slušanja, od najnižeg prema najvišem:
1. Ignoriranje
2. Pretvaranje da se sluša
3. Selektivno slušanje
4. Pažljivo slušanje
5. Empatično slušanje
Prva četiri stupnja su tek varijacije na temu, a samo peti stupanj je pravo slušanje i taj je i najrjeđi. Lako je pronaći bezvezne gljive po šumi, ali pronaći tartuf je puno kompleksnije. Nauči sve o tome, nabavi i izdresiraj odgovarajućeg psa, daj si truda, sve u svemu prava tlaka. Ali isplati se.
Prođimo malo kroz ove stupnjeve. One koji vas ignoriraju nije teško detektirati. Na to ne treba trošiti riječi. Pretvaranje je vrlo često. Selektivno slušanje je standard. Pažljivo slušanje je stupanj više, ali i ono se temelji na slušanju iz vlastitog referentnog okvira. Empatično slušanje je nastojanje da se stavi u cipele osobe koju se sluša, to je najređe i najzahtjevnije. To je tartuf.
Zanimljivo je primijetiti i da se mnogi tzv. terapeuti kreću u rasponu između drugog i četvrtog nivoa, a samo one koji su na petom možemo smatrati majstorima. Oni su i najponiznija vrsta. Takve će rijetko obići novinari da im daju neku izjavu o novogodišnjim odlukama i slično. Čuo sam za zanimljiv slučaj kada je terapeut zaspao za vrijeme seanse. A ironija je u tome da je klijentica došla zbog problema jer ima osjećaj da je ljudi ne slušaju dok im nešto priča.
Post je objavljen 08.01.2023. u 09:15 sati.