A, nas ne pozdravljaju ptice sto lete na jug, zbog nas ne padaju suze i ne lome se prsti.
Nase nezeljene ljubavi ostace kao trag zgrusanog mlijeka na dnu salice, suze izdajice u onaj jedan tren pred zoru kad nebo jos nije plavo a nije ni zagasito tamno.
Kao kad odlazis na posao i dobacis poljubac u prolazu misleci kako je to to,a ne ono sto je moglo biti.

Tresnje ce cvjetati i ovoga proljeca.
Ne zaboravi me.