SAVJEST i MORAL

22.10.2019.

Savjest nas poučava po sadržaju moralnog prirodnog zakona
a „moralna savjest je sud razuma po kojem čovjek prepoznaje
moralnu kakvoću nekog konkretnog čina što ga namjerava
izvršiti, što ga vrši ili ga je već izvršila" (KKC, 1778).
Savjest oblikuje „moralnu obvezu u svjetlu prirodnog zakona:
obvezno je činiti ono što čovjek, po svojoj savjesti prepoznaje,
kao dobro koje mu je pokazano ovdje i sada".

Savjest je „intimna norma osobne moralnosti" zato se čini
moralno zlo kada se postupa protiv nje. „Sud savjesti
pokazuje 'u zadnjoj instanci' podudarnost ponašanja obzirom
na zakon" kada osoba prosuđuje sa sigurnošću, nakon što je
preispitala problem svim sredstvima koja su joj bila pri ruci, i
ne postoji daljnja instanca, savjest savjesti, sud suda, jer bi se
u protivnom nastavljalo beskonačno.

Pravična ili istinita savjest je ona koja sudi istinski moralnu bit
nekog djela, a pogrešna savjest koja ne postiže istinu, procjenjujući
dobrom neku radnju koja je u stvari zla, ili obrnuto. Razlog za grešku
savjesti je neznanje, koje može biti nesavladivo (i nedužno), ako
dominira kod osobe do te točke da nema nikakve mogućnosti prepoznati
je i odstraniti, ili savladivo (i kažnjivo), ako se može prepoznati i savladati,
ali osoba ne želi primijeniti sredstva da ga savlada. Grješna, kriva
savjest ne opravdava od grijeha, a još ga može i uvećati.

Savjest je pouzdana, kad prosuđuje s moralnom sigurnošću da se nije
u krivu. Kaže se da je vjerojatna, kada sudi s uvjerenjem da postoji
izvjesna vjerojatnost pogreške, ali je ona manja nego je utvrditi. Kaže se
da je nepouzdana, kada se pretpostavlja da je vjerojatnost pogreške
jednaka ili veća od sigurnog utvrđivanja stanja. Konačno se kaže da je
kolebljiva kada se ne osuđuje suditi, jer misli da je grijeh kako ostvariti
tako i propustiti učiniti neko djelo.

U praksi treba samo slijediti pouzdanu i istinitu savjest. Ne smije se
koristiti nepouzdanom savješću, nego je ispravno izaći iz sumnje
molitvom, proučavajući, ispitujući, itd. Da bi se odgojilo ispravnu savjest,
potrebno je poučiti razum u prepoznavanju istine — u tome kršćanin računa
na pomoć Crkve i izučiti volju i osjećajnost putem prakticiranja krijeposti.
To je zadaća koja traje čitav život (usp. KKC, 1784). Za odgoj savjesti su
osobito važne poniznost, koja se postiže istinitim životom pred Bogom,
i duhovno vodstvo.

Ovim postom želio sam pokazati kako ništa nije pouzdano ni sigurno na
ovomo svietu, pa ni vlastita savjest na koju se mnogi pozivaju! Moralni
zakon utkan je u sva živa bića i on ih vodi do kraja postojanja, no, čovjeku
bez propitavanja u vjeri, molitvi i duhovnom vodstvu - životom pred Bogom,
ostaje izloženost mogućnosti brojnih pogrešaka, ponekad i osama u
ropstvu svoje kolebljive ili nepouzdane savjesti. Da se to ne bi događalo
potreban je odgoj savjesti da bi ista bila pouzdana, da bi prosuđivali s
moralnom sigurnošću! Dakle, ništa bez truda, odgoja i uvježbavanja.
Svi smo u rijeci istine, a ona nas nosi onako koko smo naučili plivati!

Da li živjeti s grijehom?

18.10.2019.

Ovo pitanje nerado postavljam sebi a onda svima:
da li se može biti vjernik i zvati vjernikom - a nositi
svoje grijehe prikrivene, neispovjeđene, svoje dugove
nevraćene, svoje pozajmice neoproštene, svoju ljubav
osamljenu, svoje mogućnosti u dobru ne realizireane,
svoga Boga neprihvaćena kao Oca, zapravo živjeti sa
grijehom misleći da je to uredu, a biti i zvati se vjernikom.

Teško sam se odlučio na ovaj post, jer, ovo je tvrda besjeda.
Kad-tad kada pravda pokuca na vrata, svako se mora suočiti –
grijehu pogledati u oči te ako nije prekasno odlučiti kako dalje,
u grijehu tonuti ili u opreostu, pomirenju i poniznosti ozdravljati?
Prekasno može biti ako se dugo životom naginjemo na krivu
sranu, a drvo kada ugine ostaje nagnuto i osušeno na onoj
strani kamo se za života naginjalo...

Vjernici u ovom vremenu najviše su suočeni sa grijehom
bludnosti. Bludnost je jedan je od najtežih grijeha, „brat“
požude, koji je i u Svetom Pismu zapisan kao grijeh čiji će
korisnici na kraju vremena ostati van vrata Kraljevstva
Nebeskog. Nažalost, ali ne i slučajno, to je i najrašireniji grijeh
današnjice. To je grijeh kojim se nevjerojatno veliki broj ljudi kocka
s vječnim životom, a ovaj svijet u tami kraljevstva kneza ovog svijeta
koji taj grijeh namjerno potiče upravo zato da bi na kraju vremena
ostali vani: „Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i
idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž.“ (Otk 22, 12 – 15)

Da li je moguće praktično biti zabluđen/bludnik a istovremeno vjernik.
jete koliko i kamin ozidan od drveta, jer zabluđeni nije ni svoj a
kamo li Božiji, tada pripada nekom trećem. Tko god pravi štalu
od svoga tijela, tijela koje je predviđeno da postane dom Duha svetoga,
taj nije katolik jer ne slijedi Evanđelje po Kristovim riječima:
Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po
njegovu djelu!« »Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i
Svršetak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na
stablo života i na vrata će smjeti u grad“!

Danas živimo u vrlo opasnim vremenima u kojima gotovo ništa ne smije
biti nazvano grijeh. Reci nekome da je u grijehu pa čak i katoliku odmah
ćeš biti prozvan za fanatizam.“ Ma kako se samo usuđuješ zadirati u moju
slobodu?“ Pričamo o vjernicima naravno, istim onim vjernicima koji se tako
deklariraju a vrlo rijetko posjećuju ispovjedaonice jer naravno, danas ništa
nije grijeh jer je sve dopušteno – po zakonima čovjeka. Ako pak moramo
raditi i griješiti, ostanimo po vjeri u Ljubavi da ne postanemo žrtve grijeha.

Pavao govori Efežanima: »Sve mi je dopušteno!« Ali – sve ne koristi.
»Sve mi je dopušteno!« Ali – neću da mnome išta vlada. »Jela trbuhu,
a trbuh jelima; Bog će i jedno i drugo uništiti.« Ali ne tijelo bludnosti,
nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! Ta Bog koji je Gospodina uskrisio
i nas će uskrisiti snagom njegovom. Ne znate li da su tijela vaša
udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima
bludničinim? Nipošto! Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je
tijelo? Jer veli se: Bit će njih dvoje jedno tijelo. A tko prione uz Gospodina,
jedan je duh. Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela
je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram
je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer
kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!“

/Tekst prilagođen blogu - Izvor na upit – nastavak prema naslovu... /

Kada Bog uslišava molitve

14.10.2019.

Ne tako davno, svećenik je razgovarao s nekim mladim
i uspješnim poslovnim čovjekom. Mladić nije krio da želi
živjeti iz vjere, iskreno moliti i biti uvjereni vjernik.
Tištilo ga je što mu svaki put kad počne moliti misli zaokupe
trgovački problemi. Također ga je mučilo to što je ukrao
robu od svog poslodavca.

“Bog ne uslišava moje molitve” – tužio se.
“Osjećam se bijedno i ne znam što bih činio.”
Svećenik mu je predložio da prizna poslodavcu kako
ga je potkradao i vrati sve što je bespravno uzeo.
“Nemam novaca platiti mu robu koju sam ukrao” – rekao je.
“Što mi je činiti? Bojim se reći poslodavcu što sam uradio.
Mogao bi me strpati u zatvor.”

“Nikada nećete doživjeti to iskustvo dijeteta Božjeg i nikada
Vam neće biti uslišane molitve, dok se ne oslobodite grijeha.”
rekao je svećenik. – “Pouzdajte se u Boga i on će Vam pomoći
sve popraviti. Izmirite se s Bogom. Ispovjedite se.”

Mladić se nije dugo premišljao. Sabrao se i počeo moliti.
U molitvi je osjetio olakšanje i stvorio odluku kako će otići
poslodavcu i sve mu priznati. To je i učinio. Još je obećao
platiti odštetu. A onda se otišao ispovjediti.

Poslodavac mu je predložio neka mjesečno od svoje plaće
odvaja stanovitu svotu sve dok se tražena svota ne namiri.
Nekoliko dana nakon toga mladić je sreo svećenika i ovako
mu rekao: “Oče, sad je stanje posve drukčije. Bog sada čuje
moje molitve. Osjećam snagu Duha Svetoga. Našao sam
radost i sad sam sretan čovjek.”

/Tekst prilagođen blogu - Izvor na upit – nastavak prema naslovu... /

Što Gospodin od nas traži?

11.10.2019.

Kako rasti u Vjeri /Gospodinu/ i/ili što Gospodin pritom od nas traži,
to je veoma često pitanje mnogih ljudi koji u ovom grešnom svijetu
nastoje živjeti u savršenstvu vjere. Gospodin je rekao: «Budite sveti
kao što sam ja svet» i «Budite savršeni kao što sam ja savršen
Otac vaš Nebeski» (l Pet 1,15-16; Matej 5,48) Neki su ljudi smeteni
i zbunjeni tim riječima, smatrajući da je takav ideal nemoguće slijediti.

Zaboravljaju, međutim, da je Gospodinu moguće ono što se ljudima
čini nemoguće. (Lk, 1,37) Gospodin daruje svoju milost onima koji
prihvaćaju Njegov poziv na svetost. Oni koji su po vjeri Bogu rođeni,
nanovo rođeni Duhom Svetim, ne mogu ostati u grijehu, jer ih štiti
Sin Božji i Duh se u njima stalno bori protiv zla (l Ivanova 3,9; 5,18).

Novi život po Duhu Svetom daje nam snage da čuvamo njegove
zapovijedi i zakone. Sila koja nas potiče da vršimo zapovijedi dolazi
iz nas samih i one postaju lake i slatke, onome koji je rođen od Duha
zapovjedi mu nisu breme i teret. Ljubiti Boga svim srcem znači vjerno
ispunjavati Njegove zapovjedi (Ivanova 15,10; 5,2-3). Oni koji čvrsto
vjeruju da su Božji ne mogu griješiti jer znaju da ih grijeh odvaja od
Njegove prisutnosti. (Božja prisutnost u nama daje smisao života).

Oni koji čuvaju Božju Riječ u svom srcu također neće počiniti grijeh.
U srce pohranih riječ tvoju, da protiv tebe ne sagriješim (Psalam 119,11).
Zato je Gospodin, dajući zapovijedi narodu, rekao: Utisnite ove moje
riječi u svoje srce i dušu (Ponovljeni zakon 11,18). Božju Riječ i date
Njegove zapovjedi trebamo ne samo slušati i čitati, nego i duboko upisati
u svoje srce. Za one koji žele rasti u Gospodinu dobro je da puno čitaju i
ponavljaju Božje zapovjedi i obećanja, tako da ih Duh Sveti u svakoj situaciji
može utješiti, opomenuti i savjetovati. Onaj koji odluči u poniznosti slijediti
Gospodina i biti u Njegovoj službi, u tome ne može pogriješiti (Sirah 24,21).
Prvo i osnovno – važno je donijeti ili učiniti poštenu odluku.

Pavao u svom misionarskom putovanju u Solunu poručuje solunjnima
što je Božja volja za njih: „Ovo je volja Božja: vaša svetost.“ ( 1 Sol 4:3).
Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte
slabe, budite velikodušni prema svima! Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati,
nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. Uvijek se
radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja
Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte:
dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!" (l Sol 5, 14-23)

Kako Bog ozdravlja – 3. nastavak

10.10.2019.

Pažljivo slušanje Božje riječi nije bitno samo u pitanju
ozdravljenja nego i u pitanju vjere. Prema poslanici
Rimljanima 10,17 vjera dolazi od slušanja Božje riječi!
Dok je propovjednik Derek ležao bolestan, prikovan za
Svoj krevet, svakodnevno je čitao Božju riječ i što je
više čitao, to je vjera rasla u njegovom srcu, te je doista
počeo vjerovati da Isus i danas može ozdravljati.

Nakon nekog vremena se počeo kolebati. Rekao je:
„ja znam da Isus i danas može druge ozdravljati. Mogao
bi i mene ali ja nemam dovoljno vjere. Kad bih imao Isus
bi me ozdravio.“ Kako se stanje nije popravljalo, počeo je
tonuti u sve veći očaj. Jednog dana su mu odjeknule ove
riječi u srcu: „Vjera dolazi od slušanja Božje riječi!“

I neprestano su mu se u mislima ponavljale riječi: „Vjera
dolazi, vjera dolazi…!“ – Znači, ne moram očajavati, ako
sada i nemam vjere, vjera dolazi! Ako je nemam, mogu je
primiti!“ Pažljivo se udubio u čitanje i razmatranje Božje riječi,
da bi shvatio poruku i da bi poruka promijenila njegovo srce
i mentalitet. Nakon određenog vremena, vjera je počela rasti
u njegovom srcu, dok konačno nije postala toliko jaka da je
oslobodila Božju iscjeljujuću silu u njegov život.

Kroz vjeru koju je primio preko Božje riječi, Derek je ozdravio.
Čitav svoj život je posvetio propovijedajući tu Riječ drugima,
kako bi i drugi mogli primiti Božje blagoslove koji im pripadaju.
I ti možeš živjeti u porazu i siromaštvu, i biti nepismen za Božju
riječ, tako da nikad ne saznaš koje je sve blagoslove tvoj dobri
Otac nebeski u svojoj ljubavi i dobroti pripremio za tebe, da u
njima uživaš. Možeš poput Dereka i mnogih drugih odlučiti uzeti
Božju riječ za ozbiljno, odlučiti da ju čitaš, čuvaš u svom srcu
i o njoj razmišljaš da te Bog kroz sve veću vjeru, sve više uvodi
u baštinu svoga Kraljevstva.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.