Ivan Pavao II. o Mariji (najava)

13.10.2021.

U nedjelju 17.10. slijedi post o našoj nebeskoj Majci Mariji po riječima pape Sv. Ivana Pavla II.! Pored ostalog izdvajam: "Marija nam je došla u pomoć.“ Jer, na žalost, mnogi ne žele prihvatiti poziv Sina Božjega na povratak u dom Očev"
Zahvaljujem na posjeti - (EuM, nedjeljom do 12)

BOŽJA VOLJA - put istine

10.10.2021.

Živimo u uvjerenju da bi nam život bio mnogo bolji kada bi sve bilo „po našem“. No je li to zaista tako? „Ne boj se ničega. Ništa te ne može snaći bez moje volje.“ (Dn 541). Često naprotiv, mi se bojimo Njegove volje i vjerujemo u laž da Božji plan nije dobar za nas. Dapače, čvrsto smo uvjereni da bi nam život bio mnogo bolji kada bi sve bilo „po našem“. Malo je onih koji stavljaju na stranu vlastite planove kako bi našli vremena i tražili Božju volju. Paradoks je u tome što istinsku i trajnu sreću nalazimo tek kada skupimo hrabrosti vršiti Božju volju i odreknemo se naše vlastite. Jednom, tijekom molitve, sveta Faustina je čula glasove svetih duša: „Onoliko smo sretne koliko smo ispunile Božju volju“ (Dn 515). Mi se bojimo njegove volje i vjerujemo u laž da Božji plan nije dobar za nas. Kada je Isus rekao svetoj Faustini neka se odrekne straha i slijedi ga, dao joj je svoju snagu. U tom trenutku je rekla: „Radujem se silno jer je Bog neizmjerno dobar“ (Dn 541). Božja volja nas vodi u istinu i nemamo se čega bojati.
Tko ne vjeruje u Božju volju i božji plan za svoj život, ne vjeruje u istinu, on trajno živi u strahu – umišljenom i/ili induciranom!. U engleskome jeziku pojavila se sintagma „word porn“, a odnosi se na masovne medije koji namjerno i zavodnički ‘ubadaju’ u naše ljudske strahove od katastrofa, bolesti i smrti (manipuliraju našim vremenom i emocijama). Uz to ako vam privatno baš ne ide, samo je pitanje vremena kada će doći do toga da vam se čini da je sve gotovo, da se ništa ne može promijeniti, da je sve krenulo nizbrdo, da to nije ono o čemu ste sanjali? Imate problema u braku, na poslu, s djecom, i najradije biste pobjegli od svega? Stanite na tren. Nismo baš posve sami! Zašto smo u? Čemu stremimo?. Upravo u trenucima boli i najvećih razočaranja događa se najljepši susret, susret u kojem nam se otvaraju oči za put spasenja za nas i naše bližnje, koji nas hrabri neka ne bježimo od životnih teškoća, nego da ih prihvatimo kao blagoslov i dar. Costanza Miriano - u svojoj knjizi „Ni jedna tvoja bol nije bila uzalud“ iznosi priče pojedinaca o njihovim iskustvima patnje i radosti. Neodoljivom lakoćom suočava se s najtežim temama postojanja, stavljajući pred nas zbirku životnih priča sa sretnim završetkom: rane zadobivene u braku; poniženje u preljubu; sram zbog siromaštva; strah u ozbiljnim bolestima… Upravo kada se čini da smo dotaknuli dno, pred nama se ukazuje prilika da se bezuvjetno pomirimo sa svojom sudbinom i prihvatimo Ljubav. Naša stvarnost, prigrlimo li je i živimo sa srcem predanim Bogu, uvijek je ona najbolja moguća. To je ona ispravna mogućnost za naše spasenje kada se nalazimo u Božjoj blizini, kada je potrebno iscjeljenje našeg srca. Čovjek je slobodno bića te uvijek možemo izabrati suprotno, ali Bog čini sve da izaberemo njegovu blizinu da nas priprema za ono za što smo stvoreni, za vječnost i za svoje Kraljevstvo. Zato je preduvjet za iscjeljenje srca prihvaćanje vodstva i priznanje da je Isus Krist naš Gospodin i Spasitelj - po svom velikom milosrđu i pravednosti. I ne boj se otvoriti vrata svog srca i moliti ga: „O Gospodine, koji proničeš cijelo moje biće i najtajnovitiju dubinu moje duše, ti vidiš da jedino što želim si ti i vršiti tvoju svetu volju, ne osvrćući se ni na poteškoće ni trpljenja, ni na poniženja niti na ljudske obzire.“ (Dn 1360) Isuse, smiluj se nama i cijelome svijetu. Molitva iz knjige „Isus govori Faustini i tebi. 365 razmatranja“

BOŽJA VOLJA - PUT ISTINE (najava posta)

06.10.2021.

Jednom, tijekom molitve, sveta Faustina je čula glasove svetih duša: „Onoliko smo sretne koliko smo ispunile Božju volju“ (Dn 515).
Mi se bojimo Njegove volje i vjerujemo u laž da Božji plan nije dobar za nas. Kada je Isus rekao svetoj Faustini neka se odrekne straha i slijedi ga, dao joj je svoju snagu. U tom trenutku je rekla: „Radujem se silno jer je Bog neizmjerno dobar“ (Dn 541). Božja volja nas vodi u istinu i nemamo se čega bojati. (citat iz posta)

(EuM - nedjeljom do 12)

Razboritost i dijalog

03.10.2021.

Budite oprezni kada otvarate svoje srce „Ne iznosi to na vidjelo.“ (Dn 1760) „Trenutak na usnama, cijeli život na leđima“, kaže jedna izreka. Slogan onih koji olako izlijevaju svoje osjećaje može glasiti: „Trenutak brbljavosti donosi cijeli život žaljenja!“ Budite oprezni kada otvarate svoje srce, kako netko ne bi izdao vaše povjerenje. Kada razgovarate s ogovaralom, vi hranite zlo. Zla sila je stalno prisutna u svim djelovanjima čovjeka i čovječanstva i mnogi joj nasjedaju, no, tko pametno žive, razborito, u Božjoj blizini može griješiti ali mu ona ne može nauditi. Vjernici su više izloženi iskušenjima, zato je potreban dvostruki oprez. U svakodnevnoj komunikaciji dijalog je nužan za uspješno obavljanje raznih aktivnosti kao kod učenja, upoznavanja, stvaranja prijateljstva, koordinacije nekog posla itd. U svemu tome često nam nedostaje kultura dijaloga koji potiče komunikaciju na pozitivno delovanje koji budi dobro u nama i sugovorniku. Zato teba pristupati dobronamjerno, uz osmjeh, koji sugovornka upućuje na našu dobru namjeru. Ne treba se upuštati u dijalog kada dovoljno ne poznajemo temu. Kada se izričito protivimo tvrdnjama sugovornika nije dobro krenuti sa negacijom nego iznošenjem svojih tvrdnji ili mišljenje u svoje ime, te navesti kako bi sam učinio. Često nije dobro koristiti pitanja zašto ili kako to činiš, bolje je krenuti subjektivno: ja bi to učinio ovako ili onako (ili u formi mišljenja: možda bi bilo najbolje ovako...). Kultura dijaloga jeste u tome da se držimo pobliže teme bez direktne negacije koja podiže tenzije (znamo da sve može biti bolje ili drgačije) treba uočavati pozitivne detalje u onom negativnom kako ne bi dolazilo do diskvalifikacije ili nerazumijevanja sugovornika. Po meni, uspješan dijalog bi trebao proteći mirno i završiti kompromisom tj. napretkom u spoznaji i dijalektici promišljanja.
Po definiciji dijalog, a naročito međukulturalni i međureligijski, uči nas kako otvoriti sebe da istinski čujemo onog drugog, da pokušamo razumjeti drugog, da razvijamo empatiju - čime prvo gradimo sebe jer prevazilazimo osobne barijere i ograničenja, razbijamo predrasude i dajemo priliku sebi da ne osuđujemo i da živimo otvorenog uma, širih vidika i čistog srca, a potom dijalogom doprinosimo međusobnom razumijevanju, poštivanju i uvažavanju što je preduvjet socijalnoj koheziji, miru, prihvaćanju i harmoniji zajedničkog života. Pameti nikad dosta, no, njom se nije dobro zansiti u dijalogu, jer većina ljudi žive u zabludi da su „pametniji“ samo zato što dobro koriste informacije kojima sami raspolažu. Pametniji su oni koji su razboriti i oprezni u rasipanju svog (nesigurnog) znanja. Poslije dijaloga stvari se mijenjaju i dopunjuju, zato je dijalog koristan a razboritost neophodna. Životno iskustvo nas upućuje na razboritost u dijalogu naročito kada nekoj osobi otvaramo vlastito srce koje raspolaže bogatstvom emocija i činjenica koje nisu za svačije uho, a vjera u ljude kao nesavršena bića, nikad nije posve pouzdana.

Razboritost i dijalog (najava)

29.09.2021.

"Budite oprezni kada otvarate svoje srce" ili kako biti razborit u dijalogu, tema je slijedećeg posta koji izlazi u nedjelju prigodom 15. obljetnice postojanja bloga EuM.
Iskreno, ovo nije samo moj blog nego svih vas koji me svojim dolaskom potičete na njegov nastavak. Također puno sam zahvalan Onom nevidljivom, koji nam rado šalje pozitivne misli kada se bavimo tematikom koja i Njega raduje.
Gledajući unatrag, bilo je jako puno duhovnih tema koje su se nadograđivale u slijedećim postovima tako da sam ovdje i sam učio. No, sve može biti bolje i drugačije što govori i ovdje najavljeni post.
Onaj tko je pratio komentare primjećuje da povremeno pišem i poeziju, duhovnu i onu drugu.. a posebno volim "odgovarati" pjesmom na pjesmu - pojedinim cijenjenim pjesnicima među blogerima. Naravno, na obostranu radosti koja nastaje sinergijom poetske interakcije, a da pri tom obje pjesme zadržavaju autorsku posebnost.
15 godina bloga je puno, zato pomalo osjećam zamor i teret vremena koje uvijek i svagda djeluje tako da svemu na zemlji daje svoj kraj, zato izvjesnost pisanja nadalje, ne mogu obećavati ili predviđati.
Mir i Blagoslov želim svima vama!

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.