- Ljudi putuju pa se dive visovima planina, divovskim valovima mora, dugim tokovima rijeka, širokim prostranstvima oceana, i kružnom pokretu zvijezda, a pored sebe prolaze i – ne čude se ničemu. Izvor: Book.hr
- Duša se hrani onim što ju veseli! Bog je beskrajna sfera čije je središte svugdje, a periferija nigdje. Izvor: Book.hr
(EuM: Kako ostati postojan u vjeri, u životu, u onome što naučimo, usvojimo i odlučimo. Previše toga oduzima nam vrijeme i prekida svijest o Bogu, o vrijednostima koje smo odlučili čuvati da živimo svoj pristojan a ne sluganski život. Često se prepuštamo svijetu koji nas okupira svojim slušnim, vizualnim i ostalim stimulansima, svijetu koji nas pretvara u svog potrošača bez svijesti o onom vrijednostima koji oblikuju i čuvaju čovječji duh i život dostojan čovjeka. Gubitkom vremena gubimo postojanost te nastaje nesređen život i okolnosti podložne utjecaju bolesti i raznih negativnosti. Tu su i nepredvidljivi i neočekivani događaji koji lako izbace iz takta, pa je potrebno reagirati smireno i u pouzdanju uz Božju pomoć. Čim nešto zaokupi tvoju pozornost, ili zbog toga ne možeš zaspati, treba imati na umu da je Bog s tobom, razgovaraj sa Njim o tome. Na taj način On dijeli sa tobom sve tvoje radosti, tuge i probleme te pomaže da se nosiš sa svime što dolazi pred tobe. On tako živi i djeluje u tebi, tako te čini svojim djetetom u ljubavi u vječnosti).

- Biti dobar ne znači ne činiti pogreške, nego se neprestano popravljati”. (Sveti Ivan don Bosco)
- Bog nas ne poziva da se koristimo umom ili duhom, već da naučimo prepustiti i um i srce Njegovu Svetomu Duhu da bi se On mogao koristiti nama. (Iz knjige „Četiri ključa“)
- Ljubeći bližnjega i brinući se o njemu, prelaziš svoj put. Pomozi, dakle, onome tko je na tvom putu dok hodaš ovim svijetom i stići ćeš do onoga s kim želiš ostati zauvijek. (Sveti Augustin)
- Imao je smisao život onog čovjeka čijim je postojanjem bilo malo više ljubavi i dobrote na svijetu. ( Alfred Delp)
(EuM: Kažu da u čovjeku postoji unutarnja sklonost ili privlačnost prema Božjoj volji. Pitamo se što je to Božlja volja za nas, naš život. Životnim hodom čovjek bolje upoznaje sebe, upoznaje Boga, te lakše razlikuje plodove svog egoizma od onoga što dolazi iz dubljeg područja sebe, gdje prebiva Bog. Adrienne von Speyr piše: „Za kršćanina koji se želi istaknuti pred Bogom, postoji uvijek opasnost da sam pokuša napraviti velike stvari. To ne vodi daleko. Rast se događa kada se, bez pridržaja, stavimo na raspolaganje Božjoj volji koja nam je nepoznata“. Jedino takvim stavom postižemo otvorenost. Slobodan čovjek pred Bogom bira poslušnost ili neposlušnost. Kada se s povjerenjem prepustimo volji Očevoj tada Ga i čujemo. Kada Bog govori, on želi da ga čovjek čuje i razumije. U svakom čovjeku postoje vrata koja su otvorena nebu. Prema ovim navodima i mislima koje ovdje iznosim, ne daje se odgovor svima za sve, jer smisao postojanja svako traži i otkriva sam za sebe. Naši putevi su različiti a sastaju se u jedinstvu vjere koje činimo pred Bogom.
Novom porukom iz Međugorja, majka, Kraljica Mra, u svojoj ljubavi prema nama, upozorava da se nalazimo u vremenu Božje milosti, da iskoristimo tu milost za dobro, da molimo i da se ne umorimo moliti sve dok nam molitva ne postane radost. Približava se vrijeme pravednosti kada će mir zavladati u svijetu – pogledati cijelu poruku na mjestu komentara).

- Nemojmo zaboraviti da ima još mnogo ljepote na ovome svijetu koja čeka samo na nas. U mnogim starijim ljudima drijemaju dragocjena blaga. Treba ih samo otkriti. Zadivit ćeš se njihovu humoru, njihovu miru, njihovoj životnoj mudrosti, miru njihova srca. Traži sreću i nikada je nećeš naći. Sreća je poput jeke. Uzvraća ti jedino ako sama sebe daruješ. (Autor: Phil Bosmans)

- Kad svoju bolest prenesemo u duhu, vjerom pred Božje prijestolje, tada je moguće dvoje: prvo, da nas Bog ozdravi, i drugo, da nam dadne da ‘vidimo’ svrhu svoje patnje, kako bismo je sjedinili s njegovom patnjom. (Iz knjige „Krunica“)

- Zemljom prolaziš samo jednom. I ovaj dan ti je samo jednom darovan. On se više nikada neće vratiti. Ono što je jednom ostavljeno praznim nikad se više ne može ispuniti. A ono što si danas ispunio, nikad se više ne može isprazniti. Što danas načiniš u vječnosti ćeš uživati. (Tomislav Ivančić)

(EuM: Na nama je da tražimo ljepotu ovoga svijeta, ljepotu koju uočavamo na svakom koraku, u svijetu starijih ona već postoji u svojoj životnoj mudrosti, ljepotu koja doziva ljepotu vječnu. U našem hodu bolesti su sastavni dio života. I ako ih nipošto ne želimo, one dolaze, opominju i vode na pravi put. Tvrdoglavci to jako dobro znaju. Kada prikazujemo Ocu svoju patnju i boli - one se svrhovito pretaču u ljubav, ljubav koja nam se uzvraća i traži da ju uzvratimo. Darove života dužni smo prihvatiti na životnom putu koji se nikada ne vraća, ne ponavlja, koji uvijek vodi dalje. Na tom putu koji život znači, traži se da nešto učinimo, nešto po svome u svojoj neponovljivosti koja čini našu bit postojanja i kretanja dalje. Svatko je dužan ispuniti svoju zadaću, donijeti važne životne odluke, uz Božju pomoć to je puno lakše, jer put bez Boga ne vodi u pravom smjeru.)

Naša vjera je most između vidljivog i nevidljivog svijeta.. , vidljive i nevidljive kreacije, svijeta suradnje (učenja) i svijeta (transcedencije) nadanja .. Čovjek bez vjere je osuđen na beznađe, osuđen na gledanje jednogodišnjih žitarica kojima uzima plodove i čeka svoju jesen, svoju košnju tog neumitnog kosca, vremena koje ne može zaustaviti. Njegova nada je ostati barem u sjećanju mnogih, bližnjih, prijatelja, njegova nada posve umire sa njima... Osobno ne vjerujem da postoje takvi ljudi, ljudi bez vjere, nezahvalni za sve stvoreno, za svoj život, samo zato što ga žele "oteti" pravom stvoritelju i posvetiti svojoj ugodi, svom egocentrizmu kao podlozi za razgradnju svega stvorenog jer je okrenut suradnji sa silama beznađa koje u njemu uporno stvaraju svoj dom.
Uvjeren sam da će uskoro doći razdvajanja žita i kukolja. Uvjeren sam da mora doći pravedniji svijet. Korona nije slučajna, to je samo datost za početak preispitivanja sebe i svoje ranjivosti, svakog od nas, u ovom i ovakvom svijetu. Neizvjesna budućnost ulijeva strah Božji, a to je kažu početak svake mudrosti i šansa mnogima da se obrate. Na nama je da to ne bude prekasno. Nažalost, ljudi bez vjere ne mogu ovo razumjeti, ne zato što nemaju pameti nego zato što to ne žele i što misle da je njihova pravda iznad svake, njihova ugoda njihova sloboda, a samo njihova ljubav prava i samodostatna.
Novi polet i nova radost dolaze sa novom spoznajom, a radi se prije svega o poniznosti i suradnji sa Bogom. Zato je svaki dan novi, napredni i sretniji u Božjoj prisutnosti vjeri i nadi, a opet sve to skupa u ravnoteži sa svojim svijetom i svijetom u kojem živimo.
Ljudsko znanje i spoznaja ovdje su ograničeni ali nužni i dovoljni za nastavak novog života po vjeri... a naša vjera i nada prestaju zadnjim otkucajem srca. Tu počima novi život i nove spoznaje, rekli bi nešto posve nevjerojatno, slično djetetu od majke rođenom iz nevidljivog u vidljivi svijet... ili kao kada odslužimo svoje pa se vraćamo doma! Zato je vjera važna. Zato je važno prijateljstvo sa Isusom još dok hodamo po zemlji, jer samo prijateljstvo sa Bogom, stvoriteljem svega vidljivog i nevidljivog, ulijeva veliko povjerenje, nadu za novi život, život za koji smo stvoreni i u kojem će mo biti cijenjeni i ljubljeni kom djeca Božja. (EuM)

Neki sveci imali su milost vidjeti čistilište. (bl. Katarina Emmerich, sv. Katarina iz Genove, sv. Brigita Švedska, bl. Stanislav Papczyński i dr.) Onamo je s. Faustinu odveo Anđeo čuvar. Ovako opisuje taj događaj. „Tada sam upitala Gospodina Isusa: ‘Za koga još trebam moliti?’ Isus mi je odgovorio da će mi iduće noći dati spoznaju za koga trebam moliti. Ugledala sam svog Anđela čuvara koji mi je rekao da pođem s njim. U jednom trenutku našla sam se na zamagljenu mjestu, ispunjenom ognjem, a u njemu čitavo mnoštvo duša koje trpe. Te duše žarko mole, ali same sebi ne mogu pomoći. Jedino im mi možemo priteći u pomoć. Oganj u kojem su gorjele mene se nije doticao. Moj Anđeo čuvar nije me napuštao ni trenutka. Upitala sam te duše koje je njihovo najveće trpljenje. Odgovorile su mi jednoglasno da je njihova najveća patnja čežnja za Bogom. Vidjela sam Majku Božju kako se spušta nad duše u čistilištu. Duše Mariju zovu Zvijezdo Mora. Ona im donosi osvježenje. Htjela sam dulje razgovarati s njima, ali mi je Anđeo čuvar dao znak za polazak. Izašli smo kroz vrata tog zatočeništva patnje. [Čula sam nutarnji glas] koji mi je rekao: Moje milosrđe ne želi, ali pravednost to nalaže. Od tog trenutka tješnje sam povezana s dušama u čistilištu.“
Istina o općinstvu svetih podsjeća nas da mi koji (još) živimo na zemlji možemo pomoći svojim bližnjima koji trpe u čistilištu. Možemo im pomoći olakšati i skratiti patnje ili ih potpuno osloboditi iz čistilišta. Oni više ne mogu pomoći sami sebi. Pored navedenog iz prethodnog posta, velika pomoć ovim dušama su oprosti. Oni se dijele na djelomični i potpuni oprost. (EuM: Oprosti se odnose na ljude iz zemaljskog života, ili na umrle ako im imamo što oprostiti). Prvi pruža dušama olakšanje i skraćenje čistilišnih muka. Potpuni oprost u potpunosti oslobađa nekoga iz čistilišta. Kako je to za nj veliko blago!!! Početak neizmjerne i vječne sreće u nebu. Najbolje je to učiniti uz posredovanje Majke Božje. Ona zna komu je naša pomoć najpotrebnija: „Želim zadobiti potpuni oprosti i po tvojim ga rukama, Majko Božja, prikazujem Bogu za duše u čistilištu. Molim te, da duša koju ti odabereš primi oprost i bude spašena iz čistilišta.“ Sjetimo se na kraju još jedne važne stvari. Pomažući dušama u čistilištu, stječemo sebi prijatelje u nebu. I sv. Katarina Bolonjska, u više je navrata ponavljala: „Često ono što nisam mogla ostvariti po svetima u nebu, primila sam po zagovoru duša u čistilištu.“ Sveti o. Pio je rekao: „Moramo moliti za duše u čistilištu. Nevjerojatno je što one mogu učiniti za naše duhovno dobro iz zahvalnosti prema onima na zemlji koji ih se sjete u molitvi.“„Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe.“ (Mt 5, 7) To je obećanje koje nam daje sam Isus. Budimo milosrdni prema dušama. Činimo mi njima tako kako bismo htjeli da netko i za nas učini kada jednom odemo s ovoga svijeta. Netko je lijepo rekao: Kao što kamen bačen uvis pada na zemlju, tako se i naše molitve vraćaju k nama. (Izvor: Božje milosrđe, Ljubite jedni druge, Vjera / By admin / April 15, 2019)
(Odabrao i uredio: EuM - prma navedenom, zna se da duše u čistilištu same sebi ne mogu pomoći, ali po Božjem milosrđu mogu pomoći onimam koji za njih mole ili im na drugi način pomažu da skrate vrijeme i muke. Ne znamo tko je od naših umrlih u čistilištu, ako ih ponekad sanjamo to je dobar povod da za njih molimo. Molitvom za njih stječemo velike blagoslove..)

Smrt ne predstavlja kraj čovjekova života. Oni koji su – kako kažemo – „umrli“, u stvarnosti žive. Samo što su otišli na „drugi svijet“. Tjelesna smrt samo je kraj određene etape života. Umire tijelo, a besmrtna duša nastavlja život.Kvaliteta života nakon smrti ovisi o kvaliteti života na zemlji: koliko je u njemu bilo dobra, a koliko zla, koliko Dobrog, a koliko Zlog. U trenutku smrti nastupa vrijeme "žetve". Neki se u zagrobnom životu odmah raduju nepojmljivoj sreći, drugi prolaze bolno čišćenje poradi svojih grijeha, a mi koji smo na zemlji možemo im pomoći. Postoje i oni koji podnose neshvatljive muke cijelu vječnost i izvan dosega su bilo čijeg djelovanja, čak i Božjega, koji je čovjeku dao slobodu i koji poštuje njegov slobodan izbor, makar posljedice tog izbora bile tragične.
Krist nas po svojoj Crkvi uči: ako čovjek umre u prijateljstvu s Bogom i ako je dao zadovoljštinu za grijehe koje je nažalost učinio za vrijeme zemaljskog putovanja, u trenutku smrti prelazi u život vječni s Bogom. Božja Riječ nam govori: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“ (1 Kor 2, 9) Ako čovjek umire pomiren s Bogom, ali nije dao zadovoljštinu u punini za počinjene grijehe, u trenutku smrti, nakon suda, odlazi u čistilište kako bi ondje – kako to kaže biblijska usporedba – platio sve do posljednjeg novčića. Spašen je za budućnost te, pošto izvrši pokoru za grijehe, odlazi u nebo. Sveti Grgur Nazijanski piše: „Duh koji je napustio tijelo, ne može biti sudionikom Božjeg života, prije nego čistilišni oganj ne očisti prljavštinu koja ga je onečistila.“ Postoji, nažalost, još i treća mogućnost: onaj tko krši Božje zapovijedi i umire u teškim grijesima, bez kajanja i žaljenja, biva, prema vlastitom konačnom izboru, odijeljen od Boga, izvora ljubavi, istine i ljepote - za svu vječnost. Kao što je neopisiva radost u nebu, tako je neopisivo trpljenje u paklu. U trenutku tjelesne smrti završava vrijeme u kojem je moguće bilo što popraviti ili nadoknaditi za grijehe. Stoga ne čude riječi bl. Stanislava Papczyńskoga: „Najviši stupanj ljubavi predstavlja molitva Bogu za spasenje duša koja se nalaze u čistilišnim mukama (…). Bezbožan je i bez srca onaj koji nije ganut njihovim patnjama i ne pomaže onima koji trpe makar bi mogao.“
Na koji način možemo pomoći dušama u čistilištu? Najveća pomoć je sv. Misa prikazana za pokojne, odnosno nekrvna žrtva samoga Krista. I prikazanja naših poteškoća, patnji, odricanja, protivština, pa i najmanjih, ako ih svjesno prikazujemo Bogu za duše, od velike su pomoći. Jednako tako i naša dobra djela, molitva, post, milostinja. Npr: sestra Faustina za s. Dominiku prikazala je „čitav dan“ odnosno sve svoje molitve, rad, trpljenje, sva dobra djela učinjena toga dana.
(EuM: Na pitanje kako činiti dobra djela: nepoznatima, potrebitima ili poznatima, koji nas čekaju na nebu, pravi je odgovor: svojim molitvama i gore navedenim djelima, možemo pomoći dušama u čistilištu, one više same sebi ne mogu pomoći, vape za našom pomoći. I sami se dobro osjećamo kada im pomažemo. Uvjerite se u to).
(Izvor: Božje milosrđe, Ljubite jedni druge, Vjera / By admin / April 15, 2019)

(EuM: Što je zemeljski život u odnosu na vječnost, samo kap u moru vremena. I ako čovjeka čeka vječnost, većina tomu i ne pridaje poseban značaj, nego „halapljivo“ koristi sve ono što mu život pruža na zemlji i ne osvrćući se na upozorenja savjesti po tomu što je to činiti dobro a što nije dobro. Većina o vječnom putovanju duhovne duše ovdje ne razmišlja, tek tu i tamo ali rijetko napiše se nešto o tome. Istina je da svako od nas griješi za života, a isto tako kažu da nitko ne može ući izravno u Nebo ako nije savršen u ljubavi... Dake, postoji još neki međuprostor ili mjesto za pročišćenje duša – tzv. Čistilište, u kojem se manje više vremena zadržava većina odlazećih/dolazećih duša. Samo ponekim svecima, mistici i/ili vidiocima, bio je dano da posjete čistilište i da nakratko razgovaraju sa dušama koje vape za pomoć živućih na zemlji – pa ću se sa par postova zadržati na ovoj temi):
Koje duše odlaze u Čistilište:
U Čistilište odlaze duše kojima je dosuđeno nebo, ali koje prije nego što u njega uđu trebaju dati zadovoljštinu za neotkupljene grijehe, tj. za grijehe za koje se nisu dovoljno pokajale i primile potpuno oproštenje. Kroz zadovoljštinu te duše usavršuju svoju ljubav prema Bogu i čovjeku. Nitko ne može ući u nebo tko nije savršen u ljubavi. Mnoge duše odlaze u Čistilište upravo zato što nisu dovoljno opraštale, iako su same itekako htjele oproštenje. Svatko od nas tijekom života griješi: mislima, riječima, činjenjem loših djela i propuštanjem činjenja dobrih djela. Za neke smo se grijehe savršeno pokajali i s njima na sudu nemamo nikakvih problema. Za neke grijehe znamo da smo ih počinili, priznali smo ih i zatražili oproštenje, ali se u srcu nismo pokajali kako smo trebali. Neke grijehe čak pokušavamo sami opravdati. Nekim smo grijesima ranili druge, ali nismo imali ni dovoljno volje ni dovoljno vjere da tu štetu nadoknadimo. Mnogo griješimo i zbog neznanja jer si ne damo dovoljno truda da upoznamo Boga i njegovu riječ. Jer se ne trudimo upoznati njegove zapovijedi u njihovoj stvarnoj biti – ljubavi prema Bogu, sebi i bližnjima, pa čak i neprijateljima. Tek kad spoznamo stvarnu bit nekog grijeha, možemo se savršeno pokajati. Jednako tako, Bog nam oprašta na način na koji mi opraštamo onima koji su sagriješili protiv nas (Mt 18,23-35). Mnoge duše odlaze u Čistilište upravo zato što nisu dovoljno opraštale, iako su same itekako htjele oproštenje. Bog je u svojoj ljubavi prema nama toliko milosrdan da nam je obećao da nitko tko ga u trenutku smrti zazove neće biti osuđen na pakao (Rim 10,13; Dj 2,21). Ipak, mnogi će morati mnogo vremena provesti u čistilišnim mukama. Duše u Čistilištu ne mogu moliti za sebe, no Bog je toliko milosrdan da je nama dao mogućnost da molimo za njih, a to najučinkovitije možemo činiti prikazivanjem misne žrtve. (Prema knjizi „Sveta Misa“ autora Josipa Lončara)
(EuM: u slijedećem postu namjeravam navesti načine kako možemo pomoći dušama u čistilištu, proširiti poimanje misne žrtve te ukazati na potrebu pomaganja onima koji su korak ispred nas a kojima i dalje možemo pomoći da i oni nama pomognu kada za to dođe vrijeme)

U jednoj objavi Krist je rekao Brigiti: „Ja sam tvoj Bog. Moj duh te uveo u istinsko slušanje, gledanje i osjećanje, kako bi čula moje riječi, gledala moje usporedbe, a moj duh osjećala s radošću i pobožnošću u svojoj duši.
U meni je svo milosrđe zajedno s pravdom, a u pravdi je opet obrnuto ponovo milosrđe. Ja sam poput nekog tko vidi svoje prijatelje pred sobom kako padaju na putu, na kome se nalazi strašan nered. Njima je nemoguće ponovo se uzdići od tog pada. S ovim prijateljima razgovaram po onima koji posjeduju razumijevanje Svetog pisma. Ja govorim kroz patnje i upozoravam ih na opasnosti. Oni naprotiv idu stramputicom i ne brinu se o mojim riječima. Moje su riječi zapravo samo jedna jedina riječ, koja glasi: „Grešniče, obrati se k meni“. Ideš putem punim opasnosti, jer na njemu je skrivena zamka! Zbog zamračenosti tvoga srca, tebi ostaje skriveno koje vrste je zamka.
No, moja je rječ prezrena, a ovo moje milosrđe zanemareno. Premda sam tako milosrdan da ih opominjem kada griješe, ipak sam toliko pravedan, da i tada, kada ih svi anđeli žele privući, ne mogu ih pokrenuti na obraćenje – ako oni sami ne žele pokrenuti svoju volju prema dobru. Okrenu li svoju volju prema dobru i s radošću pristanu uz mene, od toga ih tada ne mogu zaustaviti ni svi zli duhovi“.

Na mjestu komentara objavljujem najnoviju poruku Kraljice Mira svijetu, Međugorje: 25. Spnja 2020.
Za vas odabrao: EuM: (Objave, knjiga II, pogl. 19)