Bog je o sebi rekao Sv. Brigiti: Ja sam Stvoritelj neba i Zemlje i posjedujem osobito tri svojstva. Ja sam najmoćniji, najmudriji i najsavršeniji: tako sam moćan da me i anđeli na nebu štuju, a demoni se ne usuđuju pogledati me. Svi elementi paze na svaki moj mig. Ja sam tako mudar da nitko nije u stanju pojmiti moju mudrost, a pritom sam sveznajući i znam sve što je bilo, što jest i što će biti. Ja sam tako razborit da ni najneznatnije, pa bio to samo i jedan crv ili neka druga prirodna nakazna životinja, nisam stvorio bez smisla i bezrazložno.. Ja sam konačno tako beskrajno savršen da iz mene, kao iz najsavršenijeg izvora, ističe sve savršeno i dobro, slično kao što iz nadasve dobrog čokota vinove loze nastaje samo najplemenitije vino. Iz ova tri moja svojstva slijedi da nitko bez mene ne može biti moćan, mudar ni savršen. Nažalost, moćnici ovoga svijeta jako griješe protiv mene. Jer, ja sam im dao moć i očekivao sam da me štuju, no oni samo sebi pripisuju slavu kao da bi sve imali po sebi. Ovi jadnici uopće ne misle na svoju bijedu i slabost. Pošaljem li im i najmanju bolest, odmah klonu i sve im postaje vrijedno prijezira. I kako mogu sa tim držanjem, koje zauzimaju, opstati pred mojom moći i pobjeći vječnoj kazni. Ne griješe puno više ni oni koji sebe smatraju mudrima. Ta ja sam bio onaj tko im je dao razumjevanje, pamet i mudrost. Očekivao sa da me ljube! No oni razumiju samo ono što se tiče njihove dobiti. Oni odvraćaju svoje oči od drugih, svoje poglede usmjeravaju samo na svoj užitak. Slijepi su kad trebaju zahvaljivati meni, koji sam im sve to dao. Nitko među njima, bio dobar ili loš, bez mene ne može nešto spoznati i razumjeti. No, kod zlih, dopuštam da usmjere svoju volju na ono što oni žele i hoće. (EuM: u komentaru slijedi - Božji odgovor redovniku, iz kojeg se da zaključiti da Bog posjeduje apsolutnu duhovnu prirodu ali i svoju transcedenciju i maginaciju) (Objave, knjiga I., poglavje 19)

(EuM: neizmjena je sreća biti rođen u ovome svijetu, imati život koji je dar Neba, imati dostojanstvo čovjeka i savijest kao intuitivnu knjigu moralnog zakona, imati slobotu odlučivanja po dobru i zlu, biti pozvan po zdravom razumu odgovorti Bogu da li želimo život koji nam je darovan, da li želimo surađivati u vječnosti ili će mo sve svoje snage potrošiti na užitke ovozemaljskog postojanja. Bog je sve smisleno uredio na izgradnju čovjekovu, i kada Bog ne bi postojao sve bi se moralo raspasti u neredu. U svijetu ne postoji ništa neznatno a da mu nije dat smisao postojanja. Svaki element, svako i najneznatije živo biće ima svoj smisao postojanja, ima svoja svojstva, oblik, veličinu i dizajn - izražen u svim bojama sunčeva spektra boja, oblikovan tako da svaka vrsta ima svoja posebna svojstva a svaka živa jedinka rađa se unikatno i neponovljivo u lancu vrhunaravnog reda stvaranja).

Bog nam po objavi Sv. Brigiti nadalje govori:“Kada čovjek zbog svoje slabosti ne može shvatiti ni razumjeti moju moć kakva ona jest, on je može tada ipak po vjeri razumjeti i u to vjerovati. Vi ljudi koji svojim razumom ne želite promatrati moju moć, svojim rukama ipak možete dirati djela koja sam ja načinio. Ona su tako očita da nitko ne može sumnjati u to da su to moja djela“. (Objava knjiga 1. Pogl. 15)

Na ove riječi Sveti Ivan Krstitelj odgovara: „Blagoslovljen budi Ti, o Bože, koji jesi prije sveg stvorenog, pored koga nikad nije bio drugi Bog; osim tebe nema drugog i neće ga biti. Jer Ti jesi i bio si vječno jedan Bog. Ti si istina koju su obećali proroci, pred kojim sam ja, kada još nisam bio ni rođen, radosno poskočio; i koju sam ja, ukazujući na nju, potpunije spoznao. Ti si naša radost naša slava.! Ti si naše veselje i naš užitak. Jer Tebe gledati, ispunja nas neizrecivim blaženstvom, koje nitko ne poznaje, već samo onaj tko je blaženstvo kušao. Samo si Ti naša ljubav. I nije se za čuditi da Te ljubimo. Jer Ti koji jesi sama ljubav, ne ljubiš samo one koji Tebe ljube, već stoga što si stvoritelj svega, ukazuješ ljubav čak i onima koji tebe preziru spoznati“. (Objava 4. Knjiga, pogl. 74)

(EuM: Božje postojanje na zemlji u Njegovoj duhovnoj naravi, izraženo je u brojnim objavama Božjim proracima među ljudima, rekao bi u svim generacijama ljudi na zemlji. U tim objavama vidljiva je Njegova valičina i slava, vidljive su Njegove osobine, a osobito Božja pravednost i milosrđe, mudrost i savršenost. Npr. Sveta Brigita Švedska živjela je u 14. Stoljeću, i primila je brojne objave Neba u čak 8 knjiga, i po njima je bila jako utjecajna prema svećenstvu, vladarima i Papi tog vremena. Iako su objeve tog vremena po izgovoru prilagođene ljudima tog vremena, kada se danas čitaju izgledaju posve suvremene. Tako je jednom prilikom Bog Otac Sv. Brigiti progovorio o sebi) ovim riječima:

„Ja sam poput velikog snažnog kralja. Jednom takvom dolikuju četiri svojstva: kao prvo mora biti bogat, kao drugo blag, kao treće mudar i kao četvrto pun ljubavi. Ja sam doista kralj anđela i cijelog čovječanstva i posjedujem ova četiri svojstva koje sam spomenuo:
Prvo, ja sam nadasve bogat i svemu dajem potrebito, a kada sam dao, nemam manje.
Drugo, ja sam osobito blag, ja sam spreman svima koji mole i dati!
Treće, ja sam osobito mudar, ja znam što je svakom nužno i što treba.
Četvrto, ja sam iznad svega pun ljubavi, jer ja sve dajem još spremnije, nego što se od mene može izmoliti.

O vi ljudi, spoznajte već moje riječi, one vode na put života jer su istinite. Vašim vlastitim očima možete spoznati da to što ja govorim, jest istina. No ako ne čujete ili ne želite čuti, gledajte barem razumom i osjetom vjere da su moje riječi istinite! Jer kao što se očima tijela može ugledati nešto vidljivo, tako se i očima vjere može shvatiti i gledati nevidljivo. I ne postoji nitko, tko Boga ne bi mogao spoznati i vjerovati u njega, promatrate li kako zemlja donosi plodove a nebo poklanja kišu, kako drveće zeleni, a životinje svaka u svojoj vrsti opstaju, kako je zviježđe uslužno čovjeku i kao se usprkos volje čovjekove događa proturiječno. Iz svega toga čovjek može zaključiti da on sam jest smrtan, ali da je Bog onaj koji sve upravlja i vodi“.

(EuM: Nalazimo se u svijetu koji nam je povjeren da ga koristimo za vlastito dobro i da ga sačuvamo za slijedeće generacije. Kada obavimo svoj zadatak odlazimo u neki drugi svijet, neku duhovnu ili neku drugu dimenziju te ne odnosimo sa sobom niti najmanje zrno materije. Darovani smo našim roditeljima a nama je darovan život a da nas nitko nije pitao da li se želimo roditi, da li želimo živjeti u tom i takvom svijetu. Dakle, stvoreni smo sa svrhom, a dolazimo iz nevidljivog u vidljivi svijet što dokazuje postojanje nevidljivog svijeta! Zemaljski svijet ima sve uvjete za život čovjeka i tisuće drugih živih bića biljnog i životinjskog svijeta koji čine jedan eko sustav. Sve to povjereno je čovjeku po njegovoj savjesti i slobodi tako da je čovjek preuzeo odgovornost za svijet u kojem živimo. Odgovoran je i za sebe samoga, da čuva svije dostojanstvo, da ljubi sebe i bližnjega kao samog sebe, te da ljubi Gospodina iznad svega sa svim srcem svojim i razumom svojim. Za napredak u vjeri potreban je dinamičan proces ostvarivanja sve tri ljubavi kao uvjet za uspješno funkcioniranje čovjeka kao djeteta Božjeg. Nedostatak jedne – vodi ga u krivom smjeru jer je podložan nekom drugom duhu – duhu zavodniku, koji ga želi uništiti i/ili učiniti svojim slugom. Dakle, postavlja se pitanje tko je naš Stvoritelj, da po veličanstvu svoje ljubavi i po svojim zakonima djeluje, stvara i skrbi za stvoreni svijet, Bog, Otac, koji je tako veličanstven da sve to čini a da ga ne vidimo svojim materijalnim očima. Tko je Bog i kako izgleda. Svako je sklon zamišljati njegovu sliku i svaka je nepotpuna kao slika krhotine ogledala. On se ne skriva nego svima u svojoj pravednosti daje jednaku šansu da Ga pronađemo u vjeri onda kada pronađemo sebe. Nedavno je Leh Valensa izjavio da Bog koristi kompjuter naj suvremenije generacije. Tehnički netko može gledati i tako, ali duhovno – ta spoznaja nas čeka da se sami uvjerimo kada krenemo i dođemo u duhovni svijet duša. Ovdje nam nije dano da sve znamo, a kako ova priča o Stvoritelju u spoznavanju nema kraja, u ovom postu navest ću samo nekoliko crtica o Bogu, kako slijedi):

-Bog je mnogo više od povijesti, tradicije i proučavanja Biblije. On nas vodi prema dinamičnoj ljubavi s Ocem, Sinom i Duhom Svetim! (Iz knjige “Čuti Boga u snovima”)
-Božje milosrđe često dopire do grešnika u posljednjem trenutku na čudan i tajanstven način! (Iz knjige “Svaka je duša poseban svijet”)
-„Bog vas ne poziva da idete za onim što je prihvatljivo u vašem životu; On vas poziva da činite što je za vaš život najbolje.“ (Iz knjige „Tri koraka do prave ljubavi“ autorice Debre Filete)
-„Ne zamaraj se stvarima koje stvaraju zabrinutost, nemir i tjeskobu. Potrebno je samo jedno: uzdići duh i voljeti Boga! (“Sveti Padre Pio)
- Duh Sveti nam otkriva da je naš stvarni grijeh, naša prava krivnja, naše zlo, to što smo odvojeni od Boga.
- U Isusovoj pravednosti leži uvjerenje da On daje snagu da se živi pravedno. Isus to čini i u 21. stoljeću i u životima mladih ljudi. On je isti, jučer, danas i za svu vječnost.
(EuM: prema navedenim tumačenjima da se zaključiti da je jedan Bog (i to trojedini Bog) a čine ga tri božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti, te ako se obratimo bilo kojoj božanskoj osobi u molitvi, obraćamo se istom Bogu).

Život nije u tome da se vežeš za ono što imaš, već da stalno ulažeš u novo. Veličina tvoga života ovisi o veličini tvoga davanja. Reci mi koliko si spreman dati, i reći ću ti koliko ćeš dobiti. Reci mi dokle si spreman „umirati“, i reći ću ti dokle će se tvoje pore puniti životom. Pokaži mi što si spreman napustiti u svojoj prošlosti, i pokazat ću ti što sve dobivaš u budućnosti. Sveti Pavao kaže: »Ja ostavljam sve ono što je iza mene i stremim onome ispred sebe.« Život nije u tome da se grčevito vežeš za ono što imaš, da se ne možeš osloboditi onoga u čemu si i što posjeduješ, nego u tome da ono što imaš stalno ulažeš u novo što dolazi. Ne mogu te spasiti ulozi u banci, nego ih moraš izvaditi iz banke i uložiti u novi posao. Život je u davanju jer samo sijanje može donijeti žetvu. Neka te Bog blagoslovi u tvojim davanjima. (Iz knjige „Još se možeš vratiti“ autora prof. Tomislava Ivančića)!
(EuM: I tako odlazimo svaki dan po malo, svaki tjedan, mjesec, godina, naš život se ovdje topi, odlazi, i što nam je činiti, svejedno to nitko nemože zaustaviti. Nešto sa sobom moramo učiniti da bi naš život kapitalizirali u duhovnom dobru ako već materijalno nestaje. Da bi se spasili i zadobili novi život preostaje nema molitva prikazanja, tako da žrtvu vlastitoga života pretočimo u dobro, u molitvu za dobro. /Ponekad zbilja nije bitno kako smo neke stvari preživjeli, bitno je priznati sam sebi da smo se pobijedili. Iz knjige “Četiri zida”/ ili/„Molitva nije tek dokona zabava starica. Kad je valjano razumijemo i primjenjujemo, riječ je o najmoćnijem instrumentu djelovanja.“ Mahatma Gandhi/, dakle, preostaje nam molitva kojom naše fizičko nestajanje zadobiva pravi smisao. I ne moli se samo s riječima, nego sa srcem, svojim duhom, ljubavlju, životom, kad Boga zavoliš sve je to molitva. Isto tko i boli i bolesti koje neminovno prate naš tjelesni život iz raznih razloga mogu biti molitva. Mnogi trpe zbog boli bolesti pa i onih neizlječivih. Što im je činiti: prikazivati svoju bol u molitvama za druge, spas nemoćnih, za duše koje pate u čistilištu, za sve one kojima molitvom možemo pomoći zato svoju bol dajemo u ruke Božje. I nama postaje tada lakše. Neki dan je operirana vidjelica Vicka iz Međugorja. Imala je vrlo zahtjevnu operaciju kralježnice, rizičnu, jer je imala cvega 40 kg. A od prije znam da e Vicka godinama dragovoljno trpjela od bolova i bolesti prikazujuću ih za druge, za spas drugih, potrebitih. Bolovala je sa osmjehom na licu i radošću u srcu. Uz sve to, željela je da nam bud primjer molitve i davanja s ljubavlju, primjer spasenja za sve ljude).

(EuM. Nije ljeto baš pogodno za raspravljenje o grijehu ili grijesima, kada su gladne oči svjedoci toliko prilika za grijeh. Sreća, Onaj koji nas želi spasiti od nas samih i zavodnika svijeta, ne spašava po godišnjim dobima nego u svakom trenutku, po prilikama koje mu dopustimo).
Biblija nam govori da grijeh sprječava Božje djelo i cilj u našem životu. Doslovno, ustrajan "Grijeh je čovječja propast“. Ako mi ljudi ne živimo sretni i zadovoljni, to nije zato što Bog tako želi, već zato što nas je do toga doveo grijeh. Isus je rekao: „Duh Sveti će doći da vam dokaže grijeh“. S obzirom da nas grijeh vodi u propast, Bog počinje od korijena da bi nam darovao svoje dobro. Kako ne griješiti: ne činiti ono što nije po Božjoj volji. No, treba to znati. Duh Sveti dolazi da nam pokaže što je grijeh, što on čini i do čega dovodi. Ali On ne dolazi onima koji "zaključavaju vrata srca". Zato treba dopustiti da ti pokaže što Bog želi za tebe. On kao Duh Ljubavi, tu je za svakoga od nas pojedinačno da bi Božje dobro moglo doći u naše živote! On djeluje ako mu to dopustimo… On je tu za svakog pojedinačno da bi Božje dobro moglo doći u naša živote ili život svake osobe. Duh Sveti u našem životu treba obaviti poseban zadatak: Dokazat će svijetu zabludu s obzirom na grijeh (v. Iv 6,8).
Nema čovjeka koji nije griješio a isto tako koji nije osjetio njegove posljedice. Grijeh može biti užasan po svojim posljedicama ako čovjek ili čovječanstvo ignorira zakone prirode i/ili zakone Neba. Tada dolazi Duh Sveti i uvjerava čovjeka u ono što je grijeh. To ne može učiniti ni jedan propovjednik. On može govoriti o grijehu koliko god hoće, no to ni na koga neće ostaviti pravi dojam. U krajnjem slučaju razbjesnit će ljude. Ako Duh Sveti ne dođe i ne djeluje na osobu kako samo On zna i umije, ona neće moći biti uvjerena u grijeh. Koliko samo ljudi doživi sljedeće: odu na bogoslužje jer ih je netko pozvao; prihvate poziv na neku kućnu grupu; svrate u posjet nekom kršćaninu; a kad tamo, vlada ozračje Duha Svetoga. Uopće se ne govori o nekim određenim grijesima po čak ni o grijehu, ali ozračje Duha Svetoga im dokazuje da takvi (u grijehu) ne mogu opstati pred Bogom. Uopće nisu namjeravali dopustiti da ih neko uvjerava da su grješni, ali Duh Božji govori njihovoj savjesti i u dubini srca uviđaju da je njihovo nezadovoljstvo, teret koji nose, u suštini posljedica toga što je u njihovu životu teret grijeha.
(Prilagođeno postu prema ulomku iz knjige Wernera Kniesela „Duh Sveti u životu kršćana“)

Postoje brojni ljudi koji imaju materijalno sve što im je potrebno, pa još i više. A ipak nisu sretni. Oni nemaju blagoslov Božji nad svojim životima. Istina je, Biblija govori da Božji blagoslov obogaćuje, ali to je drukčije bogatstvo od onoga što ovaj svijet pod tim poima. Bogati smo time što ugađamo Bogu. Duhu Svetom koji je sam po sebi Ljubav, potrebno je dati prostor da bi mogao djelovati u tvom životu i uvjeravati te.
Često se sjetim jednoga mladića koji je na evangelizaciji slušao Riječ Božju. Primijetio sam da potišteno prima poruku Božju. Zna, dugo se već igrao milošću Božjom. Dugo se pretvarao da je na putu s Isusom. Bio je licemjer. Svjesno je varao. Međutim, u tim danima evangelizacije Bog je silno govorio njegovom srcu i on je iskreno htio tražiti Boga. Bio je sasvim slomljen. Tri je dana bio u takvom traženju kakvo sam rijetko vidio. Vapio je: „Bože, budi mi još jednom milostiv“. Uvidio je da se s Bogom ne može igrati. Ali nakon tri dana, Duh Sveti ga nije uvjerio samo u grijeh nego i u Isusovu pravednost. Na taj je način mogao svoj život iznova predati Isusu i srediti ga. Hvala Bogu za tu pravednost koja je u Isusu Kristu nazočna za sve nas. Ali ne samo razumskim shvaćanjem, već i vjerom iz srca. (EuM: sjetimo se samo situacija kada su drugi bili nepravedni prema nama, kada smo u srcu tražili opravdanje za njih ali ga nismo našli, kada je Sud/ac bio nepravedan, kada su se naši mladenački ideali poradi toga jedan po jedan urušavali, koliko li je važan život u pravednosti. Suočavamo se sa činjenicama da je ljudska pravda bezvrijedna, da se čak ljudsko prava i pravednosti razilaze).
Ako dopustimo, Duh Sveti nas uvjerava u još jednu pravednost, naime, u to da je jedini Isus pravedan, da zapravo ne postoji nitko drugi pravedan osim Isusa Krista. Duh Sveti nas uvjerava da je svakom čovjeku potrebna pravednost koju je imao Isus Krist i da bez te pravednosti ne možemo opstati pred Bogom. Ne spašava te tvoje religiozno znanje niti tvoja ispravna teologija. Ono što te izbavlja jest vjerovati srcem u Isusa Krista i Njegovo spasenje. Netko, recimo, dođe na bogoslužje gdje se propovijeda Riječ Božja. Još nije mnogo čuo o Isusu, ali je otvorio srce za Riječ. Duh Sveti mu dokazuje njegovu krivnju pred Bogom. Pokazuje mu da je njegova pravda bezvrijedna. U istom trenutku taj čovjek biva potpuno uvjeren da je Isus ta pravednost koja opstaje pred Bogom. Zna isto tako da kada prihvati Isusa, pravda koja je ugodna Bogu postaje nazočna i u njegovom životu. Mnogi odlaze na bogoslužja da bi čuli što će biti novog rečeno. Pokušavaju se vjerski obrazovati. Mnogi su koji u glavi imaju vrlo dobro razumijevanje Biblije. A ipak su izgubljeni. Ne spašava te tvoje religiozno znanje niti tvoja ispravna teologija. Ono što te izbavlja jest vjerovati srcem u Isusa Krista i Njegovo spasenje u njegovu pravednost. O tome se radi.
(EuM: Prevednost i Istina su jedinstvene božanske kategorije koje su čovjeku upriličene po Riječi i u osobi Isusa Krista. I niko ne dolazi Ocu osim po Njemu, ma koje vjere bio i ma koju sektu ili religiju slijedio. Na kraju ovakvog svijeta ostat će samo jedna religija i to ona koju je Krist utemeljio svojim prvim dolaskom).
(Prilagodjeno ovom postu prema ulomku iz knjige Wernera Kniesela „Duh Sveti u životu kršćana“)

Prije nego što je ozdravio dječaka, Isus je razgovarao s ocem i pitao ga je - ima li vjere. Što je odgovorio otac? „Pomozi mojoj nevjeri!“ (EuM: iz rečenog se da zaključiti da i djeca boluju kada roditelji nemaju vjere u Isusa). Vjera je temelj čovjeka, dijametralno drugačija od obične religioznosti. Tu scenu spominjem zbog toga što je prije tog oslobođenja Isus, približavajući se mnoštvu, čuo pozdrav. Mnoštvo, puna iznenađenja, dotrčalo je k Isusu i počelo ga pozdravljati. Pozdravljali su ga! „Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga.“ (Mk 9, 15). Što se krije iza ljudskih pozdrava? Kolike velike nesreće se skrivaju iza katkada lijepih riječi i nasmiješenih lica? Pogledajte to sami! (EuM: Sjetimo se naših političara ili nekih ljudi koji s nam kao željeli dobro – često radi svoje koristi. Proučimo: što je nedostajalo njihovim dobrim namjerama?).
Kad su učenici upitali zašto nisu mogli osloboditi dječaka, Isus je rekao da oslobađa samo molitva i post! Sam je postio i sam je najviše molio – molio je za sve nas i radi to do danas! (EuM: ..i nije nezahtjevno biti Sin božji a ujedno Bog, a znamo da je njegova misija spasiti čovjeka i ovaj zemaljski brod koji plovi putem neizvjesne budućnosti).
Trebamo doista voljeti ljude da bi se za njih molili, pa čak se i mnogo stvari u njihovim namjerama odreći! Ako pozdrav treba biti prenošenje ljubavi Duha Svetoga, onda zasigurno nije dovoljno samo tvoje htijenje, nego Duha moraš imati unutar sebe!
Duh je ljubav koja nije ni emocija ni strast, nije osjećaj, a ni uzbuđenje… On je osoba! Možeš biti roditelj koji sebe smatra religioznim – a možda te i okruženje takvim smatra – ali istovremeno možeš ne imati Duha Svetoga i vrlo vjerojatno tvoje dijete to nesvjesno osjeća, osjeća tvoju neautentičnost, neiskrenost.. Površna religija roditelja često navješta opsjednutost potomstva. Mnoga današnja djeca ne govore, samo se deru, ne slušaju, samo su neposlušni. Upadaju u krajnja emocionalna stanja, u odnose koji uništavaju, u ovisnost, u očaj, u zatvaranje u sebe, u poremećaj hranjenja, u ranjavanje svojeg tijela... Zašto je to tako?: Naša djeca se prema nama ponašaju onako kako se mi ponašamo prema Bogu. (EuM: Nismo ni svjesni koliko moramo raditi na sebi, mijenjati sebe, kako bi mogli istinski zavoljeti sebe, kako bi moli razumjeti, oprostiti i zavoljeti drugog čovjeka. To je abeceda život i promjena na bolje koja ne ide ako ne zahvaljujemo Bogu, ako Ga ne prihvatimo kako Oca ako ne želimo sa Isusom krenuti na put, krenuti u Božji svijet u Božje Kraljevstvo. Posebno smo odgovorni pred djecom koja sve to promatraju). Treba zapamtiti ono što je ključno za našu vjeru: Duh Sveti ne ulazi u tijelo "prodano" ili predano grijesima, odnosno u takvu unutrašnjost koja nema uvjete za prosvjećujuću milost. (EuM: zato i kažemo da imamo svoju istinu i po njoj svoju ljubav, ali bez suradnje sa Duhom Ljubavi, sve naše nije ili ne može biti u Istini).
(EuM: Prilagodio prema ulomaku iz knjige „Ono najvažnije“ autora p. Augustyna Pelanowskog).

(EuM) Jednostavno je i istinito reći: „Da bi bio sretan, ne moraš više imati, nego – manje željeti“ kako kaže: Phil Bosmans. Ali kako doći do toga. Bog svakome daje što mu je nužno. I to je istina. Što je čovjeku nužno? možda Raskoš? Velik broj slugu? Posjedi čija se polja ne mogu prebrojiti? Gozbe koje vide gdje se od zalaska sunca rađa zora? Ne. Čovjeku je nužan krov, kruh, haljina. To je ono neophodno da bi mogao živjeti.)
Pogledajte oko sebei? Tko uživa zdravu, vedru starost? Oni koji uživaju život? Ne, nego oni koji čestito žive, rade i to žele. Ti nemaju otrova pohote pa ostaju jaki. Nemaju otrova bančenja pa ostaju gipki. Nemaju otrova zavisti pa ostaju veseli. Naprotiv, onaj koji uvijek želi imati sve više, ubija svoj mir i ne uživa, nego prerano stari, usahnuo od zavisti ili od zlouporabe.
Zar je svaka želja zabranjena? Ja to ne kažem. Mogao bih sjediniti sa zapovijeđu koja zabranjuje željeti što je tuđe i zapovijed koja zabranjuje krasti. Jer pretjerana želja doista gura u krađu. Samo mali korak je od želje do krađe.
Uistinu ne griješi otac koji radeći u polju ili u radionici želi zaraditi ono čime bi mogao osigurati kruh djeci. Dapače, pokorava se dužnosti što je ima kao otac. Ali naprotiv, onaj koji želi da više uživa i prisvaja što je tuđe kako bi došao do većeg uživanja, taj griješi. Zavist:
Prvi primjer: Jer što je željeti tuđe ako ne lakomost i zavist? Djeco moja, zavist rastavlja od Boga, a sjedinjuje sa Sotonom. Pomišljate li da je Lucifer bio prvi koji je poželio tuđe stvari? Bio je najljepši arkanđeo, uživao je Boga. Trebao je time biti zadovoljan. Zavidio je Bogu i poželio je sam biti Bog pa je postao zloduh. Prvi zloduh.
Drugi primjer: Adam i Eva su imali sve, uživali su zemaljski raj, uživali su prijateljstvo Božje, blaženi zbog milosnih darova što im ih je Bog bio dao. Trebali su se zadovoljiti time. Pozavidjeli su Bogu na znanju dobra i zla i bili izbačeni iz Edena postavši izgnanici nemili Bogu. Prvi grješnici.
Treći primjer: Kajin je pozavidio Abelu na njegovu prijateljstvu s Gospodinom. I postade ubojicom. Prvi brato-ubojica. Marija, sestra Mojsijeva i Aronova, pozavidjela je bratu i postala prvom gubavkom u povijesti Izraela.
Mogao bih vas korak po korak provesti kroz sav život Božjega naroda pa biste vidjeli da je neumjerena želja, kod/od onoga koji ju je imao, učinila grješnika, a od naroda jednu kaznu. Jer grijesi se pojedinaca gomilaju i izazivaju kazne za narode, kao što zrnca i zrnca i zrnca pijeska koja su se nagomilala kroz stoljeća i stoljeća prouzrokuju odron koji zatrpa mjesta i one koji su u njima.
Često sam vam dozivao u pamet primjer djece, jer su jednostavna i puna povjerenja. Danas vam kažem: oponašajte ptice u njihovoj slobodi od želja. Uistinu kažem vam da onaj koji posjeduje radost ptice živi bez nečiste želje. Pouzdaje se u Boga i osjeća ga Ocem. Smiješi se danu koji se rađa i noći koja se spušta, jer zna da je sunce njegov prijatelj, a noć da je njegova dojilja. Gleda ljude bez zlopamćenja i ne boji se njihovih osveta, jer im ni na koji način ne nanosi štete. Ne dršće nad svojim zdravljem niti nad svojim snom, jer zna da čestit život drži daleko bolesti i daje sladak počinak. Napokon, ne boji se smrti jer zna da, pošto je dobro radio, ne može primiti drugo nego osmijeh Božji...
(Ulomak iz knjige „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno” autorice Marije Valtorta)

Radost ptice

Bio je iskren djetetu po pameti
jednostavan sa puno povjerenja
kao ptica slobodna u visinama
u radosti leta po svojim željama

Kao dijete nosio je radosno lice
disao životom bez nečistih želja
u Boga se uzdao za Oca ga imao
danu, suncu i zalascima smiješio

Dan kada se rađa i spušta noći
sunce je imao za svog prijatelja
a noć i san bi mu odmor ko dojilja
daleko od bola za sladak počinak..

Ljude je gledao bez zlopamćenja
i nije se bojao kakve osvete klete
po ničemu im nije nanosio štete
znao je po srcu, samo je dijete

Nad zdravljem svojim drhtao nije,
imao je čestit život, dalje od bolesti
bez straha od smrti, u dobru je bio,
sretan i miran, osmijeh Božji primio!

/EuM: sastavio prema tekstu za slijedeći post sutra 14.07.)

(EuM: Po Božjoj riječi Evanđelja, dato nam je samo ono što služi spasenju čovjeka i činjenju onoga što nas štiti od zla. Znajući da smo slabi, slabi i prema samima sebi, On nas jača svojom riječi. Duh sveti nas svakodnevno opominje i po savjesti našoj ukazuje na grijehe i kako izići iz njih, kako zapravo postati djete Božje. On nas ispunjava svojom silom i mudrošću kada prihvaćamo Isusa i njegovo djelo... Mnogi događaji i Božje zamisi na našem zemaljskom putu nisu nam otkriveni zato jer nam to ne bi koristilo na putu spasenja. I u Međugorju Kraljica Mira govori o tajnama koje će nam se razotkriti kada za to dođe vrijeme. Nagađa se, da će se u lipnju slijedeće godine povodom 40. obljetnici ukazanja, razotkriti značajan događaj/i).
Evo što po Isusovim riječima o tome piše poznata mističarka dvadesetog stoljeća MarijA Valtorta - iz knjige „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”:
"Ali, znaj, Marijo, da ‘Ja’ dopuštam da se zna samo ono što može biti korisno da se zna, a skrivam ono što nalazim za korisno da vi ne znate Mnogo, odviše se, tijekom vjekova, mozgalo o onom što je Ivan napisao u 10. poglavlju Apokalipse, ali ne zbog dobre žeđi ili zbog poštene želje da se podigne nasip i obrana pred nadirućim zlom, nego jedino zbog beskorisne znatiželje. Odviše ste slabi, uboga djeco moja, da biste spoznali počasnu riječ ’sedmerih gromova’ iz Apokalipse. Moj anđeo je rekao Ivanu: „Zapečati to što su rekli ‘sedam gromova’ i toga ne piši.“ Ne preostaje vam nego da molite za one koji će morati to podnijeti, da im ne ponestane snage i da ne prijeđu na stranu mnoštva koje pod silom biča neće znati za pokoru ‘Ja’ kažem da još nije čas da bude otkriveno što je zapečaćeno, pa ako Ivan nije to napisao… neću ni ‘Ja’ to reći."
(EuM: Evo što o spasenju govori u svojoj knjizi Werner Kniesel „Duh Sveti u životu kršćana“):
"Na kraju je bitno da se sve dobro završi. Zbog toga nas Riječ Božja opominje. Zbog toga Sveti Duh govori u našem životu jer nam želi najbolje. „…vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama.“ Duh Sveti nam pokazuje da je grijeh naša propast i izvodi nas iz njega tako što nam otkriva Isusa i Njegovo djelo. Duh Sveti nas ispunjava i oprema naš život božanskom silom i autoritetom. Jesi li mu već dopustio to učiniti u tvom životu? Jesi li prihvatio Njegovo uvjeravanje? Možda si Božje dijete, međutim, djeca Božja mogu živjeti s pogrešnim stavovima. Duh Sveti ti je sigurno često pokušavao pokazati da duboke radosti i duboke sreće nema u tvom životu zato što se još uvijek držiš nekih stvari. Dopusti mu da ti to pokaže. Dopusti Duhu Svetom da te uvede u potpuno spasenje koje je Bog pripremio za nas ljude".

(EuM: Mnogi od nas čak i u svojim obiteljima imaju osobe vidno udaljene od Boga. I sami smo to bili, pa im nekako nemamo snage prigovarati ili ih navoditi na razmišljanje o tome. Znamo da lagodan život bez Boga izgleda daleko privlačniji. No, kad tad, u većini slučajeva, osoba sama dođe u situaciju koja ju potakne da povjeruje, da se obrati. Ali, kod onih tvrdokornih, cijena do tog čina može biti vrlo velika...ali ipak nešto možemo učiniti..)
Bogu nije teško godinama djelovati na čovjeka kako bi se naposljetku obratio, nije mu teško učiniti tisuće sitnih koraka koje će osobu dovesti do toga da se slobodnom voljom odluči za njega. Bog djeluje po našim molitvama jer poštuje našu slobodnu volju. Onima za čije obraćenje molimo to ne trebamo govoriti. Radije promatrajmo što Duh Sveti čini u njihovim životima. Što god se događalo, shvaćajmo to kao djelovanje Duha Svetoga i zahvaljujmo mu. Sad već sigurno shvaćate da djelovanje Duha ovisi o tome koliko i kako ćemo moliti. No, htio bih da shvatite kako i prije nego što počnemo moliti za obraćenje neke osobe, trebamo zahvaliti Bogu što je On svoj dio već učinio, na križu, i što će naša molitva biti samo pomaganje (posredovanje onoga što je Bog toj osobi već dao) da ona prihvati Isusa za osobnoga otkupitelja i spasitelja.
Što se događa kada odlučimo moliti za nečije obraćenje? Od svoje molitve možemo očekivati da Bog osobu za koju molimo počne stavljati u situacije koje će na poseban način dopirati do njezine svijesti te polako utjecati na njezin način razmišljanja i shvaćanja života… Kad odlučimo moliti za nečije obraćenje, tada počinje naša suradnja s Duhom Svetim. Znamo da molimo za osobu koja je daleko od Boga i koja trenutno ne mari za Božje kraljevstvo. Znamo da ta osoba trenutno više voli svijet nego Boga. Bog može učiniti da ta osoba na televiziji, u novinama… primijeti nešto što inače ne primjećuje ili čuje nešto od ljudi u svom okruženju što će joj na određeni način svratiti pozornost na Boga. Od svoje molitve možemo očekivati da Bog osobu za koju molimo počne stavljati u situacije koje će na poseban način dopirati do njezine svijesti te polako utjecati na njezin način razmišljanja i shvaćanja života. Bog joj može poslati određene snove koji će je, u pozitivnom smislu riječi uznemiriti. Može joj na put poslati ljude koji će joj reći ono što treba čuti. Može nadalje učiniti da se ta osoba nađe u različitim životnim situacijama, lakšim ili težim koje će ju navesti da počne razmišljati o svom životu. Postoje nebrojeni načini na koje Bog neprestano djeluje ako mi neprestano molimo. O žaru naše molitve ovisi snaga onoga što će Duh Sveti činiti. Molitva do koje nam je zaista stalo pokreće Božje djelovanje. Ako ustrajno molimo, postanimo svjesni svoje suradnje s Duhom Svetim na koju nas poziva riječ Božja. (Iz knjige „Kako povjerovati” autora Josipa Lončara)

(EuM: sa Bogom nikad nismo načisto, zato je bog stalno aktualan u našem životu i vjernika i navodnih nevjernika. Ono što smo sigurni po katoličkom nauku: samo je jedan Bog, ima istu nedjeljivu narav a djeluje kroz tri božanske osobe. Bog nam daruje život i pravedno nudi sve uvjete u slobodi da mu se možemo vratiti, Njemu po Istini i Ljubavi ili njegovom protivniku Ocu laži koji je negacija svakog dobra).

- Iznenađen sam i začuđen kad sretnem ljude i vidim da ih je Bog u nekom razdoblju njihova života pokušavao pridobiti za evanđelje. Daleko više ljudi nego što uopće možemo zamisliti i naslutiti ima dodir s porukom evanđelja. Nažalost, mnogi od njih tada dragovoljno okreći Bogu leđa. Kako je s tobom? Možeš li se sjetiti je li Duh Božji govorio tvojoj savjesti dok si još bio mlad? To je, naime, mjesto gdje Duh Božji djeluje. Često pokušavamo otkriti riječi Božje u našem umu ili u području fizičkog. Međutim, Bog govori u našem srcu. To je područje u kojem On djeluje.
- Ako upravljaš svojim životom prema ljudskim mjerilima i ako temeljiš svoj život na ljudskom razumu – čak ako su tvoja moralna mjerila ispravna, bez zamjerke i za svaku pohvalu – sve je to posijano u tijelo. Ali ako otvoriš svoje srce i dopustiš Bogu da ga obasja i da Riječ Božja uđe u njega, onda siješ u duh i požet ćeš vječni život. Duh Sveti nas uvjerava da će doći sud na sve koji ne prihvate Isusovu pobjedu. Jesi li već prihvatio Isusovu pobjedu? Pakao je stvaran bez obzira što ljudi današnjice misle tome, bez obzira propovijeda li se o tome ili ne. Pakao nije pripremljen za ljude, već za đavla i njegove pale anđele. Međutim, Božja Riječ govori da će i svi oni koji su postali jedno s đavlom završiti tamo, osim ako su prihvatili spasenje u Isusu.
-Radosna vijest iz Riječi Božje glasi: Onome tko prihvati Isusa Krista za svoga Spasitelja i Gospodina, više se ne sudi. „Tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni život“, govori Biblija. Kakav predivan plan Gospodin ima s nama ljudima. Ali mi smo toliko zaslijepljeni. Ne želimo ni čuti ni vidjeti.
- Ovaj je vidljivi svijet nastao iz onog drugog, nevidljivog. (EuM: svi smo bili nevidljivi a sada smo tu..)Time želim reći da je taj drugi svijet mnogo stvarniji. Duhovni je svijet stvaran. Mi smo ljudi duhovna bića i otuda sposobnost da po vjeri možemo stupiti u zajedništvo s Bogom. Dopusti Duhu Božjem da ti dokaže da ti Bog želi dobro, čak najbolje. On tvoj život želi obogatiti u biblijskom smislu. Prihvati Isusa Krista! Kako ćeš odgovoriti na uvjeravanje Duha Svetoga? Možeš ga prihvatiti ili odbiti. Imamo volju kojom možemo potpuno slobodno odlučiti o tom najvažnijem pitanju za svoj život.
(Iz knjige Wernera Kniesela „Duh Sveti u životu kršćana“).

PUT DOBRA ILI PUT ZLA
(EuM: Ako želimo ići ispravnim putem naše životni djelovanje mora biti opredjeljeno i usmjereno na put dobra, poštenja, poštivanja, prihvaćanja i uvažavanja drugi ljudi kao sebi ravnih, a kao vjernici moramo prihvatiti Isusov put i učenje. Ako smo na tom putu, dionici smo božje ljubavi i pomoći. U konačnici, sve religije prihvatiti će Isusov put i učenje ...)
Judi koji izaberu drugi put, put nedobra, njih će vodizti Zli duh koji ih želi posve odvojiti od Boga, zastrašiti, prijetiti, djeluje kroz lijenost, umor, pospanost, stvara nepovjerenje, očajavanje, mržnju i sve što je negativno“, pa čak i opsjeda i može kao osoba govoriti kroz čovjeka).
Zato Franjevački svećenik iz Meksika, fra Francisco López Sedano, koji je u 40 godina službe izmolio oko šest tisuća egzorcizama (istjerivanja zloduha) a koji naglašava da Đavao ulazi u ljude koji mu sami to dopuste. „On neće doći ako mu ne otvorimo vrata“, rekao je. Vrata mu otvaramo svakim grijehom, pogotovo onim u kojem ustrajemo i koji ne ispovjedimo;
Međutim, dodaje da se Đavao u ljudima najčešće nastanjuje preko prakticiranja magije, praznovjerja, vračarstva, proricanja, komunikacije s mrtvima, dozivanja duhova i astrologije. To je sedam temelja za laž i obmanu. „Bog to strogo zabranjuje!“, dodao je. Također, tu su i horoskop i vjerovanje da zvijezde utječu na naše živote. To osim što je velika laž, jako je opasno i istovjetno je magiji, jer tako pripisujemo moć i snagu stvarima, a ne Bogu. Dodaje da je i praznovjerno vjerovati i to da potkova ili sl. nosi sreću pa je nose oko vrata kao amajliju, što je opasno jer su to načini koje Đavao koristi da bi ušao u naše živote i polako zarobio naša srca, misli, slobodu.
Da bi ljude zaštitio od zloduha Bog je svećenicima dao tri ovlasti: da šire Božju riječ, da liječe bolesne i da izgone zloduhe. To su tri snage svete Crkve i one ne bi bile uspostavljene da za njih nije bilo potrebe.“ (EuM: Čovjeku ostaje tajna svrhovitosti postojanja zla i Zloga kao duhovne osobe koja utječe na ponašanje ljudi. U tisućljetnoj eri mira nakon Kristova drugog dolaska, Zli će biti prognan sa Zemlje, a život na zemlji biti će uređen bez njegova utjecaja)
(Izvor: Aleteia Prijevod: Medjugorje-info.com)

Ljudi koji su naučili živjeti sa srcem mogu nas naučiti jednu veliku tajnu, a ta je da ne postoji nikakva druga tajna sretnog i ispunjenog života, da ne postoji niti jedan drugi put koji vodi prema uspjehu, da ne postoji niti jedan drugi način da mijenjaš svijet osim način da sa srcem živiš svoj život.

Ljudi koji su naučili živjeti sa srcem pokazali su nam koliko je ljubav jednostavna, nema tu nekih komplikacija, nekog mudrovanja ili filozofije, tajna je jednostavna: ili voliš ili ne voliš.

Ljudi koji su naučili živjeti sa srcem pokazuju koliko život može biti lijep kada se usmjeriš na pozitivne stvari, koliko odnosi mogu biti jednostavni kada si ti jednostavna osoba.

Ljudi koji su naučili živjeti sa srcem znaju kolika je vrijednost malih stvari, poštivanja svakoga čovjeka, i ne pretvaranja da si netko ili nešto više od drugoga. Oni znaju kako da se drugi u njihovoj blizini osjeća lijepo, jednostavno i voljeno.

Ljudi koji su naučili živjeti sa srcem neće vam nikada kazati da je nešto nemoguće već će vas potaknuti da pokušate, oni znaju da ne treba mijenjati druge jer da je svatko pozvan promijeniti samoga sebe ali će u isto vrijeme biti najveća inspiracija za promjenu ka boljem životu.

Ljudi koji su naučili živjeti sa srcem su slobodni ljudi, nisu opterećeni predrasudama, uvjerenjima o drugima i besmislenim ograničavanjima koje je postavilo društvo.

Ljudi koji su naučili živjeti sa srcem znaju da poraz nije točka kada sve gube već točka u kojoj najviše uče, i zato ih trenutni neuspjeh ne može obeshrabriti.

Oni nastavljaju živjeti i kada potonu sve njihove flote jer znaju da uvijek postoji neki brodić koji će ih odvesti na drugu obalu života.

Ljudi koji su naučili živjeti sa srcem su jako rijetka vrsta ljudi među nama i trebamo ih štititi kao najveće blago koje nam je život dao. (EuM: Neka nam budu putokzi)

Izvor: duhovnost.net

JEDINSTVO NAM JE DAR - kako prepoznati i biti u jedinstvu:
(EuM: Čovjek koji ne prihvati dobro kao svoj životni sadržaj ne može voljeti druge kao samoga sebe i ne može osjetiti jedinstvo sa drugima a samim time niti osjetiti unutarnje jedinstvo Božanskog trojstva - pojašnjenje Božanskog trojstva u jednom od narednih postova. Zato je dugačak put u vjeri da bi se postigao cilj jedinstva po duhu sa bližnjima i Stvoriteljem).
Isus želi da i mi ljubimo jedni druge istom božanskom ljubavlju i na taj način činimo vidljivim nutarnje jedinstvo Svetog Trojstva. Jedinstvo uvijek započinje u najintimnijem krugu; u našim obiteljima, zajednicama, na radnom mjestu. Kasnije se jedinstvo može širiti kao krugovi na vodi. „Ljubi svoga bližnjega”, kaže Isus. Započni s ovom Isusovom zapovijedi u svojoj sredini. Kakvo je jedinstvo za koje Isus moli u svojoj velikosvećeničkoj molitvi? (Iv 17). Možda mislimo da već činimo puno kada ovu molitvu provodimo u život pokušavajući se kontrolirati i ne upotrebljavati neke teške i jake izraze srdžbe ili razdražljivosti, kada uspijemo izbjeći veliku svađu i grube sukobe. Ali jedinstvo o kojem Isus govori ima potpuno druge dimenzije. Isus želi da isto neizrecivo jedinstvo koje vlada između Oca i Njega vlada među nama ljudima i između Njega i nas. Isus želi da i mi ljubimo jedni druge istom božanskom ljubavlju i na taj način činimo vidljivim nutarnje jedinstvo Svetog Trojstva „Oče, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao što smo mi jedno”, moli Isus. „Oče, njih si ljubio kao što si i mene ljubio.” Otac ljubi svakoga od nas na isti način kao što ljubi svoga jedinorođenoga Sina. Želi da i mi ljubimo jedni druge istom božanskom ljubavlju i na taj način činimo vidljivim nutarnje jedinstvo Presvetog Trojstva. Ovo su malo neobične misli i sve nam izgleda previše lijepo i veliko, a da bi bilo istinito. Zadatak nam se čini neostvarivim. Ovo bi bilo istina kada bi jedinstvo bilo zadatak. Tada ga ne bismo mogli potpuno ostvariti jer jedinstvo nije zadatak, ono je dar. Jedinstvo koje povezuje Oca i Sina jest Duh Sveti, a On nam je darovan. Zato za jedinstvo u Duhu treba moliti! (Izvor: Book.hr)