Postoje brojni ljudi koji imaju materijalno sve što im je potrebno, pa još i više. A ipak nisu sretni. Oni nemaju blagoslov Božji nad svojim životima. Istina je, Biblija govori da Božji blagoslov obogaćuje, ali to je drukčije bogatstvo od onoga što ovaj svijet pod tim poima. Bogati smo time što ugađamo Bogu. Duhu Svetom koji je sam po sebi Ljubav, potrebno je dati prostor da bi mogao djelovati u tvom životu i uvjeravati te.
Često se sjetim jednoga mladića koji je na evangelizaciji slušao Riječ Božju. Primijetio sam da potišteno prima poruku Božju. Zna, dugo se već igrao milošću Božjom. Dugo se pretvarao da je na putu s Isusom. Bio je licemjer. Svjesno je varao. Međutim, u tim danima evangelizacije Bog je silno govorio njegovom srcu i on je iskreno htio tražiti Boga. Bio je sasvim slomljen. Tri je dana bio u takvom traženju kakvo sam rijetko vidio. Vapio je: „Bože, budi mi još jednom milostiv“. Uvidio je da se s Bogom ne može igrati. Ali nakon tri dana, Duh Sveti ga nije uvjerio samo u grijeh nego i u Isusovu pravednost. Na taj je način mogao svoj život iznova predati Isusu i srediti ga. Hvala Bogu za tu pravednost koja je u Isusu Kristu nazočna za sve nas. Ali ne samo razumskim shvaćanjem, već i vjerom iz srca. (EuM: sjetimo se samo situacija kada su drugi bili nepravedni prema nama, kada smo u srcu tražili opravdanje za njih ali ga nismo našli, kada je Sud/ac bio nepravedan, kada su se naši mladenački ideali poradi toga jedan po jedan urušavali, koliko li je važan život u pravednosti. Suočavamo se sa činjenicama da je ljudska pravda bezvrijedna, da se čak ljudsko prava i pravednosti razilaze).
Ako dopustimo, Duh Sveti nas uvjerava u još jednu pravednost, naime, u to da je jedini Isus pravedan, da zapravo ne postoji nitko drugi pravedan osim Isusa Krista. Duh Sveti nas uvjerava da je svakom čovjeku potrebna pravednost koju je imao Isus Krist i da bez te pravednosti ne možemo opstati pred Bogom. Ne spašava te tvoje religiozno znanje niti tvoja ispravna teologija. Ono što te izbavlja jest vjerovati srcem u Isusa Krista i Njegovo spasenje. Netko, recimo, dođe na bogoslužje gdje se propovijeda Riječ Božja. Još nije mnogo čuo o Isusu, ali je otvorio srce za Riječ. Duh Sveti mu dokazuje njegovu krivnju pred Bogom. Pokazuje mu da je njegova pravda bezvrijedna. U istom trenutku taj čovjek biva potpuno uvjeren da je Isus ta pravednost koja opstaje pred Bogom. Zna isto tako da kada prihvati Isusa, pravda koja je ugodna Bogu postaje nazočna i u njegovom životu. Mnogi odlaze na bogoslužja da bi čuli što će biti novog rečeno. Pokušavaju se vjerski obrazovati. Mnogi su koji u glavi imaju vrlo dobro razumijevanje Biblije. A ipak su izgubljeni. Ne spašava te tvoje religiozno znanje niti tvoja ispravna teologija. Ono što te izbavlja jest vjerovati srcem u Isusa Krista i Njegovo spasenje u njegovu pravednost. O tome se radi.
(EuM: Prevednost i Istina su jedinstvene božanske kategorije koje su čovjeku upriličene po Riječi i u osobi Isusa Krista. I niko ne dolazi Ocu osim po Njemu, ma koje vjere bio i ma koju sektu ili religiju slijedio. Na kraju ovakvog svijeta ostat će samo jedna religija i to ona koju je Krist utemeljio svojim prvim dolaskom).
(Prilagodjeno ovom postu prema ulomku iz knjige Wernera Kniesela „Duh Sveti u životu kršćana“)
Post je objavljen 18.07.2020. u 13:25 sati.