POUČNA PRIČA O ČINJENJU DOBRA

(EuM): Prema komentarima prethodnog posta dominirao je termin činjenja dobra ili dobrote, pa sam odlučio nešto reći o tome. Međutim, ako doista želimo činiti dobro, a ne znamo što bi ili od kuda bi počeli, za to trebamo moliti. Kod toga, da bi nas usmjerio na pravac djelovanja ili misije dobra, ponekad smo navođeni intuicijom (izbor - kad imamo nekolko mogućnosti), nekad preporukama ljudi koji su nam stavljeni na put, ponekad svojim mislima koje su nadahnute spontanim mislima sv. Duha, a kod "hitnijih" slučajeva zna se dogoditi da nas vodi izravno Božja riječ. Ovo potonje upravo je slijedeća priča:

MLADIĆ KOJI JE POSLUŠAO BOŽJI GLAS
Neki je mladić prisustvovao susretu biblijske skupine. Voditelj je govorio o osluškivanju Božjega glasa i poslušnosti, i mladić se u nevjerici pitao: „Govori li Bog ljudima i danas?” Nakon susreta s prijateljima je otišao na kavu. Razgovarali su o temi koju su obrađivali na susretu. Neki od njih su opisivali kako ih je Bog vodio na različite načine. Bilo je već deset sati kada je mladić krenuo kući. Vozeći, počeo je moliti:
„Bože, ako još uvijek govoriš ljudima, progovori i meni. Učinit ću sve što je u mojoj moći kako bih poslušao.”
I dok je vozio glavnom ulicom, javila mu se čudna misao: da stane i kupi nekoliko litara mlijeka. U nevjerici je protresao glavom i glasno upitao: „Bože, jesi li to ti?” Nije dobio odgovor pa je nastavio voziti. Ali misao se opet pojavila: „Kupi nekoliko litara mlijeka”. Mladić se sada prisjetio Samuela, koji isprva nije prepoznao glas Božji pa je otrčao k Eliju. „U redu, Bože, za slučaj da si to ipak ti, kupit ću mlijeko”, rekao je. „Ako se ispostavi da to nije bio Božji glas, uvijek mogu iskoristiti to mlijeko”, pomislio je. Stao je, kupio mlijeko i nastavio voziti prema svojoj kući. „Skreni u tu ulicu”. To mu se učinilo ludim i jednostavno je produžio dalje. Ali… Dok je prolazio pokraj Sedme ulice, opet je osjetio poticaj: „Skreni u tu ulicu”. Napola šaleći se, rekao je: „U redu, Bože, hoću”. Na sljedećem raskršću okrenuo se, vratio i skrenuo u Sedmu ulicu. Vozio je nekoliko blokova dalje i odjednom je osjetio da treba stati. Automobilom se popeo na rubnjak i pogledao oko sebe. Nalazio se nadomak poslovnog dijela grada. Nije to bilo najbolje, ali ni najgore naselje. Trgovine su bile zatvorene, a većina kuća u mraku, kao da su ljudi već u krevetima. Opet je osjetio nešto: „Pođi i daj to mlijeko ljudima koji stanuju u kući preko puta”.
Pogledao je prema kući. Bila je mračna i izgledalo je kao da su ukućani nekamo otišli ili da već spavaju. Već je htio otvoriti vrata automobila, ali zavalio se natrag u sjedalo. Gospodine, ovo je ludost. Ovi ljudi spavaju i ako ih probudim, bit će bijesni, a ja ću ispasti glup.” Opet se javio taj osjećaj da treba poći i dati im mlijeko. Konačno, otvorio je vrata automobila. „U redu, Bože, ako si to ti, poći ću na ta vrata i dati im mlijeko. Ako želiš da ispadnem glup, u redu. Želim te poslušati. Pretpostavljam da to ima svoju svrhu… Ali ako se odmah ne jave, idem.” Prešao je preko ceste i pozvonio. Iznutra je začuo nekakvu buku a onda muški glas koji je upitao: „Tko je to? Što trebate?” Vrata su se otvorila prije nego što je mogao pobjeći. Pred njim je stajao čovjek odjeven u traperice i majicu. Izgledao je kao da je upravo ustao. Imao je čudan izraz na licu i nije izgledao sretan što vidi stranca na svom pragu. Mladić je pokazao mlijeko: „Donio sam vam ovo”. Čovjek je uzeo mlijeko i sjurio se niz hodnik vičući nešto na španjolskom. Zatim se u dnu hodnika pojavila žena noseći mlijeko u kuhinju. Čovjek ju je slijedio držeći bebu na rukama. Beba je plakala.
Čovjeku su se suze slijevale niz lice. Počeo je govoriti napola plačući: „Upravo smo molili. Računi za ovaj mjesec bili su ogromni i ostali smo bez novca. Nismo imali ni kapi mlijeka za bebu. Moleći, tražio sam od Boga da mi pokaže kako da nabavim nešto mlijeka…” Njegova je žena uskliknula iz kuhinje: „Molila sam Ga da pošalje anđela da nam donese mlijeka. Jesi li ti anđeo?!” Mladić je posegnuo u novčanik, izvadio iz njega sav novac koji je imao i stavio ga čovjeku u ruku. Zatim se okrenuo i uputio prema svom automobilu dok su mu se suze slijevale niz lice. Sada je znao da Bog još uvijek uslišava molitelje.
(Izvor: Book.hr)

- Samo Bog poznaje sebe potpuno i zato je duša moja pred Njim ko zemlja bez vode (Ps 143,6 - autor: ------ Sveti Aurelije Augustin)

- Nevjerojatno je koliko je velik broj svetaca naviještao Božju riječ kroz znakove, čuda i ozdravljenja. Sveti Ambrozije, sveti Bernard iz Clairvauxa, sveti Irenej, sveti Patrik i mnogi drugi liječili su ljude u Isusovo ime, protjerivali su demone i uskrisivali mrtve. Tako su mijenjali svijet. To je naša tradicija, tradicija Katoličke crkve. Potrebna nam je snaga Duha Svetog u našem svijetu, i danas, u vremenu u kojem živimo. (Poljski propovjednik: Marcin Zieliński)

-Duh Sveti ne uvjerava samo u grijeh, On uvjerava i u pravednost. Najprije u to da naša vlastita pravednost ne vrijedi ništa. Mi smo ljudi čudna stvorenja. Nema gotovo ni jednoga čovjeka na zemlji koji o sebi ne misli da je dobar. Naravno, to često ne priznajemo, ali u biti svi tako mislimo. U onim stvarima u kojima ti osobno imaš pobjedu, a drugi ne, postavljaš se iznad njih i misliš da si bolji. Točno, zar ne? Duh Sveti je onaj koji nas uvjerava da je naša pravda kao okaljana haljina. Do ovoga smo trenutka možda često imali visoko mišljenje o sebi, ali kad nas Duh Sveti počne uvjeravati i djelovati na nas, stvari postaju sasvim drukčije. Tada smo poput onoga carinika koji je stajao podalje u hramu vapimo: „Bože, smiluj se meni grešniku!“ .(Iz knjige Wernera Kniesela „Duh Sveti u životu kršćana“).

- Djetetov život može uspjeti samo onda ako uvijek iznova osjeća majčinu nježnost i ljubav. Slično možemo reći i za blagoslov: naš će život uspjeti samo onda ako smijemo iskusiti kako nam Bog okreće svoje prijateljsko lice. Gleda me. Uočio me. Ljubi me. (Autor: - Anselm Grün)

-“Svijet je tako prazan kad u njemu zamišljam samo gore, rijeke i gradove – ali pomisao da tu i tamo postoji netko koga poznajem, tko razmišlja kao ja i tiho živi pored mene, čini ovu našu zemaljsku kuglu nastanjenim vrtom.” (Johann Wolfgang Goethe)

DA, POSTOJE LJUDI:

- Neke osobe kad uđu u naš život, ostave trag. Donesu nešto što nam daje snage da budemo bolji ljudi, s više ljubavi...

-Postoje ljudi koji nenadano uđu u naš život, a odmah dođu pred vrata naših srca.

-Postoje ljudi koje si već viđao, mislio da ih znaš, koje si gledao, a nisi vidio; gledao, a nisi primijetio – i baš takvi te umiju iznenaditi.

- Postoje ljudi koje nisi tražio, ali ipak dođu i ostave veliki trag u dubini. Možda ih je tvoje srce tražilo, možda ih je tvoja duša trebala, a ti nisi znao.

-Postoje ljudi koji uđu u tvoju svakodnevicu i ostave neizbrisiv trag. Njihove se riječi zariju u tvoju dušu, njihove geste, njihovi čini prate tvoje sjećanje, njihovo srce pokuca na vrata tvoga, a ti i ne znajući otvoriš – postaneš svjestan tek kada se dogodi. Njihov život uđe u tvoj život. Njihovi koraci susreću tvoje putove, njihova tišina uđe u tvoju tišinu, njihova šutnja u tvoju šutnju, njihova samoća u tvoju samoću i negdje, negdje tako blizu i tako daleko samo bivate, jednostavno bivate pred Onim koji vas je stvorio, koji vas je spojio, koji vas je uputio, koji vas je pozvao. Tako blizu, tako daleko. Tako blizu jer je u tebi. Tako daleko jer još ne shvaćaš veličinu svega, stvarnost svega, jer još ne možeš doći do toga mjesta u sebi, ali znaš da je tu.

-Postoje ljudi koji te upute na višu stvarnost, na dalje staze, na neke druge obale, ljudi s kojima život u vremenu upućuje na vječnost.

(Autor: ------ fra Luka Banović (Juniorat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda)

- Naša kultura promovira samo snažne, uspješne, ljude, one koji se znaju nositi sa svime i s vremenom u kojem žive. Surove ljude koji kroz život idu odmjerenim korakom! Posljedica toga je da se ljudi u svijetu boje biti svoji.

- Nebo je blizina. Pakao je ponor. Nebo je odnos s Bogom i s bližnjima. Pakao je ponor između tebe i drugoga čovjeka, između Boga i tebe.

- Oblaci sakrivaju sunce prije negoli kiša padne. Prije dolaska Duha Svetoga širi se tama, ništa ne vidiš jer su oblaci iznad tebe puni milosti.

- I najmanje suosjećanje prema povrijeđenoj osobi jest blago. Dovoljna je samo jedna malena gesta prema nekomu tko je na dnu, tko je uprljan blatom… To je uistinu nešto što budi ogromnu radost.

- Zašto ne očajavamo, iako nam je teško i nedostaje nam mnogo toga? Bog nam daje snagu kako to izdržati, jer smo mu povjerili svoje brige. Predanje sve mijenja, čak i od patnje čini radost.

(---- Misli iz knjige: p. Augustyna Pelanowskog – „356 dana s Duhom Svetim“).

KAKO ČUTI I PREPOZNATI BOŽJI GLAS
Koje misli dolaze od Boga, a koje od sotone?
-Biblija jasno kaže da naše misli mogu doći iz triju različitih izvora: od nas samih, Duha Svetoga ili demona. Iznimno je važno da oni koji žele živjeti slijedeći Božji glas ovo razumiju jer će Božji glas često dolaziti u obliku spontanih misli koje primamo umom. Neke misli dolaze od Boga, a neke (da!) od sotone. Misli se nalaze u mojoj glavi, zar one ne potječu od mene? Biblijski je odgovor: „Ne mora biti tako.“ Biblija jasno kaže da naše misli mogu doći iz triju različitih izvora: od nas samih, Duha Svetoga ili demona.
Čovjek može imati svoje misli a sotona može iskoristiti misli koje potječu od nas samih. Bog nije čovjeka stvorio kao posudu koja sadržava sebe. Bog nas naziva posudama (vidi 2 Kor 4, 7). Posuda je, naravno, stvorena da bi nešto sadržavala. Stvoreni smo da bismo bili ispunjeni Bogom (vidi 2 Kor 4, 7). Međutim, u Edenskome vrtu sotona je kušao čovjeka da živi po sebi i čovjek je pao u to iskušenje. Otada čovjek može imati svoje misli, a sotona može iskoristiti misli koje potječu od nas samih.
Tako sada možemo biti ispunjeni i sotonom i njegovim demonima. I zato naše misli mogu dolaziti od Boga, od nas samih ili od sotone. Čovjek se sastoji od duha, duše i tijela (vidi 1 Sol 5, 23). Naš je duh stvoren da bude sjedinjen ili pridružen drugome Duhu.
Prije nego što smo pozvali Isusa Krista u naša srca da bude naš Gospodar i Spasitelj, Biblija kaže da su iz nas djelovali zli duhovi: „(Bili ste poslušni i pod kontrolom) duha (demonskog) koji sada djeluje u djeci neposlušnosti“ (Ef 2 2, The Amplified Bible – Proširena Biblija).
Jednom kada se spasimo, Duh se Sveti pridružuje našemu duhu (vidi 1 Kor 6, 17) te njegovo djelo u nama brzo raste i širi se. Spontane misli ili strujanje misli dolaze iz duhovnoga svijeta I demoni i Duh Sveti mogu nam dati misli (vidi Lk 22, 3; Dj 5, 3; 1 Kor 2, 10). U obama ih slučajevima naš um prepoznaje kao spontane misli. Iv 7, 37-39 uči nas da strujanje koje u sebi osjećamo dolazi od Duha. Obrnuto, analitičke misli dolaze korištenjem našim racionalnim umom.
Kada pokušavamo razlučiti Božji glas od naših misli ili sotonskih poticaja, moramo početi tako što ćemo odrediti jesu li misli spontane ili analitičke. Ako su spontane, dolaze iz duhovnoga svijeta. Sada treba odrediti dolaze li od Duha Svetoga ili od zlih duhova. Ako je ton misli u skladu s imenima i karakterom sotone, one dolaze od sotone. Ako su u skladu s imenima i karakterom Duha Svetoga, tada je vjerojatno da dolaze od Boga. (EuM: da bi jasnije odrediti tijek i porijeklo misli potreno je pročitati knjigu “Kako čuti Božji glas”, autorâ Marka Virklera i Patti Virkler).

-Bog ima beskonačno strpljenja sa svakim čovjekom, On te ne sili na nešto što ne možeš, već u najvećoj ljubavi pomaže ti i čeka da shvatiš! On nikada ne odustaje od tebe, nemoj niti ti od Njega, Oca svog koji te jedino ljubi bezuvjetno! (Autorica: Ivana Lukšić).

-“Da bi čovjek postao sretan i odmoren potrebno je da se približi Bogu. ( Tomislav Ivančić)

-“Kuje nas i oblikuje ono što ljubimo. ( Johann Wolfang von Goethe)

KOJIM PUTEM IDEŠ?
(Isus otkriva kako se ulazi u Nebo):
- »Ne spuštaj čelo, Nikodeme. Ja sam došao spasiti, a ne pogubiti. Bog nije poslao svoga Jedinorođenog Sina na svijet da On osudi svijet, nego da se svijet spasi po Njemu. U svijetu sam našao sve grijehe, sva krivovjerja, sva idolopoklonstva. Ali može li lastavica koja hitro leti iznad prašine uprljati njome svoje perje? Ne. Samo nosi po kukavnim putovima zemlje crticu plavetnila, miris neba, upućuje poziv da prodrma ljude i da ih potakne, te podignu pogled od blata i da slijede njezin let koja se vraća u nebo. Tako i Ja. Dolazim da vas povedem sa sobom. Dođite!... Tko vjeruje u Jedinorođenog Sina, nije suđen. Već je spašen, jer taj Sin zagovara kod Oca i kaže: „Ovaj me je ljubio“ (Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Spjev o Bogočovjeku”).

-Shvaćamo li kakvo čudesno djelo Duh Sveti želi učiniti u našim životima? Zašto? Zbog čega? Bog želi da nam bude dobro. Volio bih da mogu reći svakome ono što ponekad osjećam u sebi: kakav predivan plan Gospodin ima s nama ljudima. Ali mi smo toliko zaslijepljeni. Ne želimo ni čuti ni vidjeti. Toliko smo usredotočeni na fizičko. Vjerujemo samo onim stvarima koje možemo opipati, omirisati i okusiti; koje naša osjetila mogu osjetiti. Mi ne želimo uvidjeti da postoji svijet koji je još veća stvarnost od stvari koje su nam vidljive.
-Onoga tko potiskuje govor Duha Svetog i nastavlja sam upravljati svojim životom, Bog, doduše, ostavlja na životu. Bog ne želi smrt. Ali tko ide pogrešnim putem, stići će na pogrešan cilj. Isus kaže da postoje samo dva puta kojima možemo ići. Ili ćemo ići Božjim putem, ili svojim. Ili ćemo slijediti Isusa i biti spašeni, ili ga nećemo slijediti i biti izgubljeni. (Iz knjige Wernera Kniesela „Duh Sveti u životu kršćana“.

Živimo u vremenima kada kao da se ne stignemo niti zaustaviti i podignuti pogled prema Nebu. Umor, nemiri, bolesti… sve to u nama ostavlja trag. Tako lutamo kroz život bez Ljubavi. Ako želiš živjeti, stani i pomoli se. Baci se u naručje svoga Oca – On jedva čeka da te zagrli. Nahrani svoju dušu čistim mislima, dobrotom, mirom… Sveci su tijekom stoljećima govorili o snazi Ljubavi. Ljubavi koja uvijek ima rješenja za teška životna pitanja. Majka Terezija je pružila svoju ruku ostavljenima, bolesnima i odbačenima. Bila je s onima koje je društvo zaboravilo. Život Majke Tereze sjajno pokazuje što jedna osoba može postići ljubeći. Evo nekoliko citata i misli iz njene knjige:

- „Nekada sam vjerovala da molitva mijenja okolnosti, ali sada znam da molitva mijenja nas, kako bismo mi mogli promijeniti okolnosti.“
- „Čini stvari za druge, ne zbog toga tko su oni ili što bi ti mogli učiniti zauzvrat.“
-„Svaki put kada se nekome nasmiješiš, to je čin ljubavi, dar toj osobi, predivna stvar.“
-„Mislimo da je sve ono što radimo samo kap u oceanu. Ali ocean bi bio plići bez naše kapljice.“
-„Oni koji osuđuju ljude, nemaju ih vremena voljeti.“
- „Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari. Ali zato možemo raditi male stvari s puno ljubavi.“
-„Nije važno koliko radiš, već je važno koliko ljubavi unosiš u ono što radiš.“
-„Kako bismo vratili mir, ne trebaju nam oružje i bombe. Treba nam ljubav i suosjećanje.“
-„Mir započinje osmijehom.“ „Dočekujmo jedni druge s osmijehom jer je osmijeh početak ljubavi.“
-„Svatko tko ti se približi neka ode od tebe bolji i sretniji.“

(Iz Knjige „ Razgovori s Majkom Terezijom“)

Riječi zahvale za Tebe

Danas sam odlučio šutjeti,
i na kratko riječi obuzdati
gledam tvoj križ moj Bože
od života, tko više dati može

I danas nude nam maske,
a meni su potrebne riječi
da iskažem zahvalnost Tebi
za život što daruješ meni

Često se jadam za ovo ili ono
da mi je potrebno još to ili toliko
zaboravim da već imam previše
Tvoju riječ i čist zrak koji dišem

U željama se ponekad izgubim,
od traženja sam se već umorio,
u čežnji tražim Tvoj put iz sna
još ne znam tko sam, a tko li zna

Ti si mudro odredio moju mjeru
i znaš što imam ispod ovog neba
a sve ostalo neka bude milost
i dar onima kojima više treba..

Tražim riječi zahvale za Tebe
želim zahvaliti da ne čekam jutro
ovaj dan sjećanja na Tvoje muke
molitvom srca Ljubavi pružiti ruke!

Molit ću za one koji su odustali,
za one koji su zaboravili ljubiti
Bože, molim Te milost svete tišine,
zahvalno srce da nosim Tvoje ime!

(Pjesma po izboru iz moje duhovne poezije - objavljene u časopisu i na portalu book.hr):
https://book.hr/rijeci-zahvale-za-tebe/
https://book.hr/uskrsno-jutro-modro-je-nebo-utkano-u-njegove-blistave-oci/
https://book.hr/pjesma-zahvale-kraljici-mira/

(EuM: Grijeh je ono što činimo na svoju štetu!):
-Bog je došao da bi nam pomogao, da bi uklonio ono najgore što vučemo sa sobom i da bi nam umjesto toga dao sreću i zadovoljstvo. Mnogi ljudi ni danas nemaju spoznaju o grijehu. Svijet i mnogi njegovi psiholozi i psihijatri prave se da grijeh uopće ne postoji. Čine se veliki napori da se riječ „grijeh“, koja ima prizvuk krivnje, izbriše i udalji iz opće uporabe. Međutim, dokle god je Duh Sveti na zemlji, On će se truditi ljudima objaviti što je grijeh. Zašto? Zato što Bog želi da ljudima bude dobro. Dokle god je grijeh nazočan u životu neke osobe, ne može joj biti dobro! Zbog toga je Duh Sveti došao da nas oslobodi od grijeha. To je plan Božji. (Iz knjige Wernera Kniesela „Duh Sveti u životu kršćana“. )

(EuM: Na svom zemaljskom putu nama je tražiti i prihvaćati volju Božju u svemu što nam se događa):
-Kako se nismo podredili Bogu, kako Bog nije naš Gospodar, kako ne živimo u zajedništvu s Njim, kako ne slušamo Njegovu riječ, već hodamo svojim putevima, odvojeni smo od Boga i izgubljeni. A sve ono što mi ljudi obično nazivamo grijehom, samo su posljedice osnovnog zla – što ne živimo u zajedništvu s Bogom. Čovjek može ostaviti deset ili dvadeset strašnih grijeha; međutim, ako se ne podredi Bogu, ako ne stupi u zajedništvo s Bogom, ostat će odvojen od Boga i izgubljen.. (Iz knjige Wernera Kniesela „Duh Sveti u životu kršćana“. )

(EuM: citat za one koji ne vjeruju dok ne vide):
- kada je Toma vidio i dotakao Uskrslog Isusa uspijeva mu napokon jasno izgovoriti riječi »Gospodine moj i Bože moj!« Drugo ne znade reći. Isus mu oprosti. Stavi mu desnicu na glavu i odgovori: »Toma, Toma! Sada vjeruješ jer si vidio… Ali blago onima koji će vjerovati u Mene, iako nisu vidjeli! Koju ću nagradu morati dati njima ako moram nagraditi vas čija je vjera bila potpomognuta snagom gledanja? …«(Iz govor učenicima nakon uskrdnuća) Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”.

ŽIVIMO LI PREMA LAŽIMA
(EuM: Otac laži uzima našu slobodu i vrijeme):
-Te večeri bila sam deseta na redu za ispovijed. Kad sam došla na red, ispričala sam svećeniku svoje osjećaje i sve ono o čemu sam razmišljala tog dana. Preuzela sam odgovornost, govorila o ljutnji, krivnji, sramu, sumnji u sebe, a onda sam konačno zašutjela, očajnički čekajući savjet. „Činiš se prezaposlenom, zašto si se odrekla svoje slobode? Isus ti je podario slobodu i ti si ju izgubila. Zato si tako ljuta.“ Suze su mi se počele slijevati niz obraze. Ovaj čovjek me ne poznaje, a upravo je istinom probo moje srce. Zahvaljujem Bogu na svećeniku koji me rasplakao. Ove godine planiram uzeti natrag svoju slobodu od oca laži. Vratit ću je onome koji me stvorio. Želim vjerovati u svrhu i identitet koji mi je podario. Želim da moj život posluži kao primjer Božanske iscjeliteljske moći i slobode koju želi za sve nas. Živiš li i ti svoj život prema lažima koje si prihvatio? Neka ovo bude godina u kojima ćeš ih lišiti njihove moći. Jedinstven si i neponovljiv, oličenje si čiste ljepote, stvoren si da živiš u zajednici i sa Stvoriteljem i sa svojim kolegama. Bog ima plan za tebe i taj je plan potpun, neće te slomiti nego će usmjeriti i tebe i one oko tebe Njegovoj slavi. Ne daj da ti to bude oduzeto! Izvor: Focus.org

(EuM: Po nama odbačeni Bogu su sveti):
- Brezac Benigar tvrdi da je svijet prepun onih koji su odbačeni i okrutno obilježeni određenim limitima i gledanjem na njih kroz aspekt nemogućnosti, dok su isti istovremeno blagoslovljeni nevjerojatnom duhovnom čistoćom, posebnostima, darovima, talentima i vještinama. Takve osobe često donose poruke svijetu, kako na stvarni i opipljivi način, tako i samo svojim životom vršeći misiju koja im je određena za dobrobit okoline.

(EuM: Vječnost je naša sloboda izbora):
-"Zašto gotovo nikoga ne privlači život u, primjerice nekoj siromašnoj afričkoj zemlji, a mnogi bi htjeli živjeti u nekoj od bogatih zapadno-europskih zemalja? Odgovor je više nego jednostavan: zakoni, ekonomija, standard i sve drugo govore nam da nam je bolje živjeti na zapadu i zato tamo težimo otići. Tako je i sa životom vječnim: upoznati kralja te vječne zemlje od presudne je važnosti za nas, za to hoćemo li čeznuti prema vječnosti ili nećemo" (Nediljko Jelčić).

"Ja sam vam sve rekao i sve vam dao. Više vam nisam mogao dati. Sebe samoga sam vam dao… „Dječice moja, još malo ostajem s vama. I vi ćete Me, kasnije, tražiti kao što siročad traži mrtva roditelja. I plačući ćete poći govoreći o Njemu i uzalud ćete kucati na šutljivi grob, a zatim ćete kucati na plavetna vrata Neba sa svojom dušom koja će sva biti u smjernom traženju ljubavi i govoriti: „Gdje je naš Isus? Njega hoćemo! Bez Njega nema više svjetla na svijetu, ni radosti, ni ljubavi… Posvećujte se iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec, iz dana u dan iz sata u sat, da uzmognete doći k Meni kada bude vaš čas.“ (Kralj Svemira)

Tijelovo:
punim nazivom Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove je katolički blagdan. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva.U Hrvatskoj je neradni dan_ deveti četvrtak nakon Uskrsa). Za Katoličku Crkvu, svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak. Svetkovina Tijela i Krvi Kristove jedna je od idejnih blagdana koji su duboko ukorijenjeni u životu Katoličke crkve. Povijesna podloga i razvoj kreću od 8. stoljeća a službenu potvrdu dobivaju u 13. stoljeću kada se satavljaju euhološki obrasci koji nisu promjenjeni do današnjih dana. Na cijelo zapadno kršćanstvo proširuje se u 14. stoljeću. U 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu. Tijelovo se slavi u crkvama i svetištima diljem Hrvatske.

Stra je Tjelovo neradni dan. Predlažem da pogledate moje pjesmu "Uskrsno jutro" i "Pjesmu zahvale Kraljici mira" :objavjene u novom broju časopisa
i na portalu https://book.hr:

https://book.hr/uskrsno-jutro-modro-je-nebo-utkano-u-njegove-blistave-oci/

https://book.hr/pjesma-zahvale-kraljici-mira/


Uz pozdrav svim posjetitelja bloga: EuM

LJUBAV JE LJUBITI I BITI LJUBLJEN
Tek kada osjetimo da smo voljeni, počinjemo ljubiti. Ljubav je zagledanost u oči drugog bića. Ljubav je susret dviju duša. Ljubav je pronalazak neba na zemlji. Ljubav je povezivanje s onim neizgubivim, ulazak u nebo, povezivanje s vječnim, ulazak u prostore ljepote. Ljubav je put sigurnosti, odsjaj Božjeg lica, ona je dolazak kući. Za ljubav je potrebno dvoje. Ljubav je ljubiti i biti ljubljen. Najprije smo ljubljeni, a onda postajemo oni koji ljube. Netko nas je volio jer je htio da se rodimo na ovaj svijet i da živimo. Kad se u dubini svoga bića sjetimo da smo tako voljeni, tada postajemo sretni, da smo voljeni, da imamo pravo živjeti i da se netko silno raduje što smo živi, tad počinjemo ljubiti. Kad izvučemo antenu svoga srca da osjeti blizinu Sveprisutnoga, koji nas je htio, volio i stavio na ovu zemlju, tada počinjemo biti sigurni, tada ljubav nastanjuje prostore naše duše. I tek kad osjetimo da je ljubav u našoj duši slobodna, da smo voljeni, da smo zaštićeni pod njezinim okriljem, da nas njezino oko prati, da imamo pravo živjeti i da se netko silno raduje što smo živi, tad počinjemo ljubiti. Tada nam svatko postaje simpatičan. Tad se uputimo u prirodu i milujemo cvijeće, osluškujemo ptice i šaljemo dušu da ih pomiluje, divimo se drveću, očarava nas rascvjetana livada, divimo se zrelim plodovima. Očarani smo svakom sitnicom oko sebe, jer smo voljeni.
(Iz knjige „Liječiti brak i obitelj autora prof. Tomislava Ivančića).

- Kada ti je teško, sjeti se da Bog nije kruti zakon, on nije tiranin ni samodržac. On je majčina ruka, očeva toplina, nježnost cvijeta, radost sunčanog jutra, on je raspjevana mladost, ples mladića i djevojke, on je igra djece, on je nježnost majke i zaručnice, on je snaga oca i muža, on je toplina mora i ljepota vrhunaca. Bog te učinio dionikom svoje naravi da bi uz njega bio zauvijek sretan, On je tvoje vlastito srce, on je sebe udahnuo u tebi, on je sebe utjelovio u tvoj život i tako hoće da njegov slobodan i stvaralački duh u tebi živi i stvara. To je Bog u tebi zaživio, učinio te dionikom svoje naravi da bi uz njega bio zauvijek sretan, u ljubavi i opraštanju. (Iz knjige „Ako oprostiš“, autora prof. Tomislav Ivančić).

-Svijet govori iz uma. Roditelji govore prisnije – oni govore iz srca. (Hain Ginott)

-“Očuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom.” (Kahlil Gibran)

-Što znači biti vođa Vođa (pouka vučjeg čopora): Prva tri vuka u čoporu stara su i bolesna; idu naprijed kako bi odredili ritam, inače bi zaostali za čoporom. Sljedećih su pet najsnažniji i najbolji, zaduženi su za zaštitu prednjeg dijela čopora ako dođe do napada. Ovi u sredini u svakom su trenutku zaštićeni od napada. Pet vukova iza njih, također su među najjačima i najboljima; oni imaju zadatak zaštititi stražnji dio čopora ako dođe do napada. Posljednji je VOĐA. On pazi da nitko ne zaostane za čoporom. On je uvijek spreman trčati u bilo kojem smjeru, kako bi zaštitio čopor i služi kao „tjelohranitelj“ cijelom čoporu. Ako vas zanima što zapravo znači biti vođa – to ne znači biti ispred drugih, nego brinuti o svima. (Izvor: book.hr).

KAKO KRENUTI U SVIJET
1 - Prije nego li kreneš u svijet, dođi Isusu. Bog nam daje pravo na izbor, ili hodaj dalje ili stoj na mjestu…Prije nego li je Isus poslao učenike u svijet, pozvao ih je k sebi. Tako je i danas; prije nego li krenemo u svijet, moramo otići Isusu. Tek ćemo tada biti spremni, i tek ćemo tada biti ljudi ljubavi. Priprema za Isusov dolazak može se temeljiti na dva koncepta duhovnosti – konceptu jezera i konceptu rijeke, koji utječu na naš duhovni život.
Prvi koncept naizgled je zadivljujući. Predivna voda jezera, mirna, bez valova…. Ako skočimo u jezero, neće se dogoditi ništa. Bit ćemo na mjestu, odnosno na točki na kojoj smo i bili kada smo skočili u jezero. Drugi je koncept rijeka, koja već i naizgled nije mirna. Ona teče, pojavljuju se valovi, ali u rijeci smo nošeni. Ona nas vodi dalje od prvotnog mjesta na kojem smo bili, a takav je i koncept Duha Svetoga. On nas uvijek vodi dalje.
Bog nam daje pravo na izbor, ili hodaj dalje ili stoj na mjestu. Ako želimo poboljšanje, moramo se pokrenuti. Jer to je izazov i za Vjeru. Prvo se počnemo moliti, jer to je početak, samo trećina onoga što nam treba da se zaista pokrenemo. Prava molitva pokrenut će našu dušu, a tada ćemo početi žarko moliti. Tada ćemo početi vapiti za Bogom.
Doći ćemo i do vrhunca pokreta, kada ta žarka molitva postane naše tijelo. I tada ćemo se pokrenuti – i fizički. Kada se fizički pokrenemo, onda žar molitve više neće jenjavati, onda će naša molitva biti pravi vapaj na koji će se Bog rado odazvati. Mi smo duh, duša i tijelo. Mi smo hram Božji. Pokrenimo taj hram, neka se čitavo naše biće posveti za Gospodinov dolazak. (Nebojša Đurić)

2 - Poticajne riječi od mame i tate su kao prekidači za svjetlo. Dati djetetu poticaj u pravom trenutku života je kao upaliti svjetlo u sobi prepunoj mogućnosti.
(Gary Smalley)

3 - Uvijek poljubite svoju djecu za laku noć – čak i ako su već zaspala.
(H. Jackson Brown, Jr).

4 - Ako želite da vaše dijete stoji čvrsto nogama na zemlji, stavite mu odgovornost na ramena.
(Abigail Van Buren)

5 - Roditelji koji se boje čvrsto stati stopalima na zemlju, obično imaju djecu koja hodaju kroz život na prstima.
(kineska poslovica)!

Iz govor učenicima prije povratka Ocu:
-»Dao sam vam vlast otpuštati grijehe. Ali ne može se dati ono što se ne posjeduje. Morate dakle biti sigurni da Ja ovu vlast u savršenom stupnju posjedujem i služim se njome prema vama koji morate biti čisti u najvećem stupnju da očistite onoga koji dođe k vama, blatan od grijeha. Kako bi mogao netko suditi i čistiti ako bi zasluživao osudu i sam bio nečist? Kako bi mogao netko suditi drugome ako bi imao grede u svojim očima i pakleni teret u svom srcu? Kako bi mogao reći: „Ja te odrješujem u ime Božje“ ako ne bi imao Boga uza se zbog svojih grijeha? Prijatelji, mislite na svoje svećeničko dostojanstvo. Prije sam Ja bio među ljudima da sudim i opraštam. Sada Ja idem k Ocu. Vraćam se u svoje Kraljevstvo. Nije mi oduzeta vlast suda. Dapače, sva je ona u mojim rukama jer ju je Otac meni izručio. Ali strašnoga suda. Jer će se taj dogoditi kad čovjeku više neće biti moguće postići oproštenje s godinama ispaštanja na zemlji. Svaka će osoba doći k Meni svojim duhom kada materijalnom smrću ostavi tijelo kao beskorisne posmrtne ostatke. . (Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”).

Kako pronaći onu pravu ili onog pravog! Očajnički sam tragala za srodnom dušom. Angažirala sam se u crkvi i volontirala na sve strane. To nije bilo ništa loše, ali sve sam radila bilo je iz pogrešnih motiva. Na prvom su mi mjestu bili ljudi, a ne Bog. Da skratim priču, priznajem, lovila sam muža. Na neki sam način iskorištavala Boga Razmišljala sam potpuno pogrešno. Pokušavala sam se dočepati muža pomoću svog odnosa s Bogom. Htjela sam mu se približiti i raditi stvari za njega kako bi me blagoslovio suprugom, umjesto da mu služim i ljubim ga.
Tek sam na prvoj godini fakulteta konačno počela živjeti prema uvjerenju da ako Isus bude moj prioritet, tada se neću morati brinuti ni za što. Ako mi On postane središte života i ako ga budem slijedila kako najbolje znam, On će se pobrinuti za sve ostalo. Apostol Matej to izražava ovako: „Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! To sve traže pogani. Jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno. Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati“ (Mt 6, 31-33).
Odlučila sam da ću odustati od svjetovnog pristupa hodanju i da ću se fokusirati na hod(anje) s Bogom. Uprla sam oči u Isusa i počela izgrađivati osobni odnos s njim. Moj se život izvana nije mnogo promijenio… ali moje se je srce itekako promijenilo. Umjesto da smišljam kako ću uloviti muža, svim sam srcem u svojoj svakodnevici tražila Isusa. Trudila sam se usmjeriti svoje srce prije svega na ono što mogu dati, a ne na ono što mogu dobiti. I dalje sam radila iste stvari i družila se s istim ljudima, ali moje se je srce itekako promijenilo.Trebalo je puno prakse kako bi se moj um usredotočio na Isusa. Svakim novim danom moje je srce sve više bilo usmjereno na vječnost, a sve manje na prolazne, zemaljske stvari.
Predviđali su mu da će se od svih svojih prijatelja on oženiti zadnji. Bio je zgodan, zaljubljenik u košarku i imao je prirodno preplanuo ten. Njegovim prijateljima nikako nije bilo jasno kako on namjerava naći ženu, a da s time u vezi ne poduzima ništa… Kad vam se srce zaljubi u vječnost, prolazni svijet poprima sasvim nov oblik i novo značenje. On gubi moć u vašem životu i slobodni ste živjeti život u punini. Vaš se bračni status možda neće promijeniti, vaša želja za brakom možda neće nestati, ali to vam više neće kontrolirati život. I možete vjerovati Božjem obećanju da „će vam se nadodati“.
Petkom navečer bila je glavna špica. Tad su svi izlazili van na piće i tražili djevojke, ali njega takav način nije zanimao. Djevojke su ga zanimale, ali njegovo je srce tražilo nešto više. Htio je spoznati Božju volju, plan koji je Bog osmislio za njegov život. Želio se je oženiti i zasnovati obitelj, ali znao je da vodstvo mora prepustiti Bogu. Znao je da će, kad upre pogled u Isusa, sve drugo doći na svoje mjesto.
Živio je svoju vjeru i zagledao se u Isusa. Dok su njegovi prijatelji izlazili s djevojkama, njemu je prioritet bio Bog i prvo je tražio njegovo kraljevstvo. Kad bi oni petkom navečer odlazili partijati, on bi ostao u svojoj sobi u studentskom domu, čitao apologete, slušao nadahnjujuće propovijedi i nagovore i pokušavao biti čovjekom po Božjoj volji. I baš mi je drago što je ustrajao u tome jer je 2. srpnja 2005. taj visoki i atraktivni momak ušao u moj život. Odmah sam ga primijetila u grupi mladih na konferenciji koja se je održavala toga dana. Prekrasno je kako odmah možeš pročitati nečije srce kao što mu možeš pročitati lice. Njegova zagledanost u Isusa istinski se očitovala u načinu na koji je komunicirao s ljudima oko sebe. Iz njegova se života prelijevao plod Božjeg Duha (Gal 5, 22-23).
To me je privuklo na njemu. Najljepši dio ove priče jest taj da me Johnova zagledanost u Isusa još uvijek privlači na njemu, iz dana u dan. Tko ne voli priče sa sretnim završetkom? Važno je da nas takve priče ohrabre, ali još je važnije da stvorimo svoj HOD(ANJE) S BOGOM. Ovakvi primjeri uvijek djeluju poticajno.
(Prema knjizi autorice Debra Fileta: Za vezu je potrebno troje..)