POUČNA PRIČA O ČINJENJU DOBRA
(EuM): Prema komentarima prethodnog posta dominirao je termin činjenja dobra ili dobrote, pa sam odlučio nešto reći o tome. Međutim, ako doista želimo činiti dobro, a ne znamo što bi ili od kuda bi počeli, za to trebamo moliti. Kod toga, da bi nas usmjerio na pravac djelovanja ili misije dobra, ponekad smo navođeni intuicijom (izbor - kad imamo nekolko mogućnosti), nekad preporukama ljudi koji su nam stavljeni na put, ponekad svojim mislima koje su nadahnute spontanim mislima sv. Duha, a kod "hitnijih" slučajeva zna se dogoditi da nas vodi izravno Božja riječ. Ovo potonje upravo je slijedeća priča:
MLADIĆ KOJI JE POSLUŠAO BOŽJI GLAS
Neki je mladić prisustvovao susretu biblijske skupine. Voditelj je govorio o osluškivanju Božjega glasa i poslušnosti, i mladić se u nevjerici pitao: „Govori li Bog ljudima i danas?” Nakon susreta s prijateljima je otišao na kavu. Razgovarali su o temi koju su obrađivali na susretu. Neki od njih su opisivali kako ih je Bog vodio na različite načine. Bilo je već deset sati kada je mladić krenuo kući. Vozeći, počeo je moliti:
„Bože, ako još uvijek govoriš ljudima, progovori i meni. Učinit ću sve što je u mojoj moći kako bih poslušao.”
I dok je vozio glavnom ulicom, javila mu se čudna misao: da stane i kupi nekoliko litara mlijeka. U nevjerici je protresao glavom i glasno upitao: „Bože, jesi li to ti?” Nije dobio odgovor pa je nastavio voziti. Ali misao se opet pojavila: „Kupi nekoliko litara mlijeka”. Mladić se sada prisjetio Samuela, koji isprva nije prepoznao glas Božji pa je otrčao k Eliju. „U redu, Bože, za slučaj da si to ipak ti, kupit ću mlijeko”, rekao je. „Ako se ispostavi da to nije bio Božji glas, uvijek mogu iskoristiti to mlijeko”, pomislio je. Stao je, kupio mlijeko i nastavio voziti prema svojoj kući. „Skreni u tu ulicu”. To mu se učinilo ludim i jednostavno je produžio dalje. Ali… Dok je prolazio pokraj Sedme ulice, opet je osjetio poticaj: „Skreni u tu ulicu”. Napola šaleći se, rekao je: „U redu, Bože, hoću”. Na sljedećem raskršću okrenuo se, vratio i skrenuo u Sedmu ulicu. Vozio je nekoliko blokova dalje i odjednom je osjetio da treba stati. Automobilom se popeo na rubnjak i pogledao oko sebe. Nalazio se nadomak poslovnog dijela grada. Nije to bilo najbolje, ali ni najgore naselje. Trgovine su bile zatvorene, a većina kuća u mraku, kao da su ljudi već u krevetima. Opet je osjetio nešto: „Pođi i daj to mlijeko ljudima koji stanuju u kući preko puta”.
Pogledao je prema kući. Bila je mračna i izgledalo je kao da su ukućani nekamo otišli ili da već spavaju. Već je htio otvoriti vrata automobila, ali zavalio se natrag u sjedalo. Gospodine, ovo je ludost. Ovi ljudi spavaju i ako ih probudim, bit će bijesni, a ja ću ispasti glup.” Opet se javio taj osjećaj da treba poći i dati im mlijeko. Konačno, otvorio je vrata automobila. „U redu, Bože, ako si to ti, poći ću na ta vrata i dati im mlijeko. Ako želiš da ispadnem glup, u redu. Želim te poslušati. Pretpostavljam da to ima svoju svrhu… Ali ako se odmah ne jave, idem.” Prešao je preko ceste i pozvonio. Iznutra je začuo nekakvu buku a onda muški glas koji je upitao: „Tko je to? Što trebate?” Vrata su se otvorila prije nego što je mogao pobjeći. Pred njim je stajao čovjek odjeven u traperice i majicu. Izgledao je kao da je upravo ustao. Imao je čudan izraz na licu i nije izgledao sretan što vidi stranca na svom pragu. Mladić je pokazao mlijeko: „Donio sam vam ovo”. Čovjek je uzeo mlijeko i sjurio se niz hodnik vičući nešto na španjolskom. Zatim se u dnu hodnika pojavila žena noseći mlijeko u kuhinju. Čovjek ju je slijedio držeći bebu na rukama. Beba je plakala.
Čovjeku su se suze slijevale niz lice. Počeo je govoriti napola plačući: „Upravo smo molili. Računi za ovaj mjesec bili su ogromni i ostali smo bez novca. Nismo imali ni kapi mlijeka za bebu. Moleći, tražio sam od Boga da mi pokaže kako da nabavim nešto mlijeka…” Njegova je žena uskliknula iz kuhinje: „Molila sam Ga da pošalje anđela da nam donese mlijeka. Jesi li ti anđeo?!” Mladić je posegnuo u novčanik, izvadio iz njega sav novac koji je imao i stavio ga čovjeku u ruku. Zatim se okrenuo i uputio prema svom automobilu dok su mu se suze slijevale niz lice. Sada je znao da Bog još uvijek uslišava molitelje.
(Izvor: Book.hr)
komentiraj (13) * ispiši * #
