Ne. A evo i zašto! Možda nam ova tvrdnja patera Pelanowskog na prvu zvuči potpuno pogrešno, jer „što je bolje od istine, ona oslobađa, liječi?!“ Točno, no iznad ljudskog poimanje istine je nešto još savršenije, nespoznato, najsavršenije! Pitanje je što je Istina. Da li je ono što ti misliš da je istina doista Istina, istinito. Istina može ubiti kad ju se govori u zabludi i bez ljubavi. A možda će se sutra ono što izgleda kao tvoja istina pokazati kao neistina. Ljudske istine (EuM: stavovi formirani prema ograničenoj spoznaji) su ponekad veoma opasne i nose sa sobom tragične posljedice. Ponekad je laž ono mjesto na koje čovjek može pobjeći i pronaći utjehu i zaštitu jer, možda ima težak život, dvojbe, strahove, sumnje i sl. Tako i riječi „istine“ izrečene bez ljubavi mogu uništiti nečiji život. Istina je bez ljubavi ograničena, nedjelotvorne, u ekstremoj primjeni ona sa sobom nosi ubojstvo, uništenje. A ljubav, ljubav bez istine je grijeh.

Ljubav je bez istine zamka, nasilje, prijevara, lažno dodvoravanje sa ciljem, poltronstvo i sl. Isus je rekao da je On sam Istina. Ali nikada nije iskorištavao istinu da bi koga uništio, jer On je također i sama ljubav. (EuM: sama riječ „božansveno“ u sebi sadrži djela ljubavi i istine). Kada Isus ulazi u naš život, On uistinu čini životne promjene, tj. uklanja iz života ono što za život nije potrebno. Kada Bog ulazi u tvoj život, čisti ga, nešto iz njega iznosi i nešto u njega unosi. Uvijek je nešto novo. Prisutnost Božja ili prisutnost Duha Svetoga karakterizira se u čovjeku tako da nikada ne ostaje u istome životnom stanju u kojem je bio. /EuM: Ni vjera u Božjoj prisutnosti ne može ostati statična/
(Prema knjizi „365 dana s Duhom Svetim” autora patera Augustyna Pelanowskog)

Nakon uskrsnuća (I dolazak);
-»Ne smijete se uznemirivati, prijatelji, kad vam se ukažem. I dalje sam vaš Učitelj koji je s vama dijelio hranu i san i koji vas je izabrao jer vas je ljubio. I sada vas ljubim.« Isus veoma naglasi te posljednje riječi. Nastavi: »Vi ste bili sa Mnom u kušnjama… Bit ćete sa Mnom i u slavi. Ne spuštajte glave. U nedjelju uvečer, kad sam došao k vama prvi put nakon svog uskrsnuća, ulio sam vam Duha Svetoga…Ne znate li da je ulijevanje Duha kao krštenje ognjem? Jer Duh je Ljubav, a Ljubav uništava grijehe. Svaka će osoba doći k Meni svojim duhom kada materijalnom smrću ostavi tijelo kao beskorisne posmrtne ostatke. (Iz govor učenicima nakon uskrsnuća).

Iz života - kroz povijest čovjeka:
- Gledam u stoljeća… vrijeme i beskrajne mase ljudi koji će postojati. Svi su preda Mnom… Vidim… pokolje i ratove, lažne mirove i strahovita klanja, mržnju i lopovluk, putenost i oholost. Od vremena do vremena zelena oaza: period povratka ka Križu, o ljubljeni moji, prijatelji koje šaljem po putovima svijeta da nastavite djelo što sam ga Ja započeo...

- U vrijeme mira (nakon II – dolaska):
Poput obeliska (kamenog stupa) koji označuje čistu vodu usred suhog pijeska pustinje podići će se moj Križ s ljubavlju, nakon što otrov zla bude ljude učinio bolesnima od bijesa. Oko Križa će cvjetati, posađene uzduž obala spasonosne vode, palme jednog perioda mira i dobra u svijetu. Duše će, poput jelena i gazela, poput lastavica i golubova trčati k tome odmornom, svježem, hranjivom utočištu da ozdrave od svojih boli i da se iznova nadaju i vjeruju. A utočište će sklopiti svoje grane poput kupole da štiti od nevremena i žege i držat će daleko zmije i divlje zvijeri sa Znakom koji tjera u bijeg svo zlo. Tako, dok ljudi budu htjeli.
(Ulomci iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”.

Laž je da pravednost ili istina trebaju imati primat nad milosrđem. Isus je sv. Faustini razotkrio ovu laž koja nam može stvarati velike probleme. Kad bismo prestali vjerovati u ovu laž, ne bismo se više bojali pristupiti Isusu, vjerovali bismo da se Bog želi sjediniti s nama usprkos našoj bijedi, mogli bismo oprostiti sebi i drugima i više ne bismo prema sebi i drugima bili tako strogi... Zato se Gospodin kroz našu povijest (spasenja) poslužio s tolikim brojem duša u želji da nam vrati tu najbitniju spoznaju ili, bolje reći, to temeljno i presudno pouzdanje u njega, od kojeg nam može doći sva jakost potrebna u teškim životnim trenucima.

Jedna od tih duša bila je i sv. Faustina Kowalska, koju je sam Isus prozvao tajnicom Božjega milosrđa. Gospodin ju je neprestano pozivao da živi ne za sebe, nego za duše: „Tvoja dugotrajna patnja dat će im svjetlo i snagu prihvatiti moju volju”, rekao joj je jednom prilikom. Govor o patnji često nas straši, no neupitno je da svjedočanstvo i riječi osobe koja je bila veoma iskušana u patnji, i pritom cijelo vrijeme ostala blizu Gospodinu, ne ostavljaju mnogo prostora za sumnju kod onih koji slušaju te riječi, a to je veoma bitno za slučaj sv. Faustine i za ono u čemu nas je Gospodin preko nje htio učvrstiti. Kako znamo, cijelo njezino poslanje i život trebao je postati svjedočanstvom milosrđa, žrtvom za grešnike i to osobito, kako ju je Isus molio, „za one duše koje su izgubile pouzdanje u Božje milosrđe”. Kako razaznajemo iz ovih riječi, više od ičega u našem životu, bitno je rasti u povjerenju u Boga. Jedna od stvari koje možemo shvatiti o milosrđu (zahvaljujući djelu sv. Faustine Kowalske), jest da se pravednost i milosrđe ne mogu odvojiti.
Naš Bog je pravedan, ali je pritom ujedno kao Otac - uvijek i milosrdan. Kako bez Božjeg Duha naš razum nije u stanju spoznati povezanost između pravednosti i milosrđa, odnosno da se oni ne isključuju, nije rijetkost da ćemo se, oslanjajući se na svoju logiku svijeta – mnogo puta pozivati na pravednost, ili istinu, a da ćemo potpuno zanemariti milosrđe, smatrajući da u nekim situacijama pravednost ili istina trebaju imati primat nad milosrđem. Isus je ovu laž razotkrio sv. Faustini rekavši joj da je od njegovih osobitosti: svetost, pravednost i milosrđe – najveće milosrđe!!!, te da ga ljudi ranjavaju utoliko što priznaju da je svet i pravedan, ali nemaju povjerenja u njegovo milosrđe. „I sotona poštuje moju pravednost, ali ne vjeruje u moju dobrotu”, rekao je Isus. Znamo da riječ đavao znači „djelitelj”, pa tako i u ovom kontekstu vidimo njegovu ulogu: uvjeriti nas da su pravednost i milosrđe odijeljeni pojmovi..

Pravednost je čin po kojem Bog one koji vjeruju u Njegova sina čini pravednima, ljubljenima, omiljenima – On tu ne čini pravednost nego čini nas pravednima… Samo je jedna stvar koja će spasiti svijet – milosrđe – Božje prema ljudima i ljudi među sobom”. Sve to dokazuje da se ponekad radije držimo svojih glava i misli, jer je tako lakše, umjesto Isusova Srca, koje nam želi donijeti spasenje, mir i ispunjenje.

Zanemarivanje milosrđa u odnosu na pravednost tako nije samo pogrešno i dijabolično već nam stvara i životne probleme: zbog toga se bojimo pristupiti Isusu; često odgađamo ispovijed, ostajemo u grijehu; zbog toga propuštamo promjene koje bi Bog mogao pokrenuti u nama, jer znamo da ih sami nismo sposobni izvršiti; uporno prebiremo po vlastitim i tuđim grijesima; ne odlučujemo se oprostiti drugima; zbog toga se udaljujemo od vječne Božje ljubavi koju Bog želi izliti na svakoga od nas; strogo se odnosimo prema drugima zaboravljajući na djela milosrđa; zbog toga priječimo Božje milosrđe po kojem sve ljude želi dovesti do svetosti; odbijamo se žrtvovati za druge... Sve to dokazuje da se često držimo svojih glava i misli, jer je tako lakše, umjesto Isusova Srca koje nam želi donijeti spasenje, mir i ispunjenje.
(Osvrt prema dnevniku sv. Faustine Kowalske, br. 332).

(Liječnik duše: Kontemplacija i depresija)
Kroz sve tamno u sebi, trebamo pogledati na dno svoje vlastite duše. Gledati kroz: Kroz sve tamno u sebi ja trebam vidjeti temelj, trebam pogledati na dno svoje vlastite duše. Često mislimo da najprije dolazi gledanje u, a tek zatim gledanje kroz. Kad smo na jednome od mojih tečajeva razgovarali o ovome biblijskom mjestu, jedna žena, koja je trpjela od depresije, pomislila je da u depresiji uopće ne može pogledati u sebe. Jer tu je sve tamno i kaotično. Ona to uopće ne želi vidjeti. Ona uopće ne bi izdržala ovaj pogled. On kroz sve tamno i zastrašujuće, kroz sve odbojno i ugrožavajuće, kroz sve očajno treba pogledati na dno. Mogu to dobro razumjeti.
Isus u pripovijesti najprije poziva bolesnika ne da pogleda u svoj vlastiti kaos, nego smjesta, kroz sve, upravi pogled na dno. On kroz sve tamno i zastrašujuće kroz sve odbojno i ugrožavajuće, kroz sve očajno treba pogledati na dno. Ondje, na dnu, prepoznaje se prostor u kojemu Bog stanuje u svakome čovjeku, u kojemu je ljubav, svjetlo, toplina.
Prvi monasi i crkveni oci nazivaju ovaj način gledanja „kontemplacija“. U kontemplaciji gledam kroz. Ne vidim ništa određeno. Ali gledajući na dno, sve mi odjednom postaje jasno. U glavi još dugo ne vidim jasno. Tu sam još uvijek zbunjen. Ali u dubini je jasnoća. Moji osjećaji su još uzburkani. Ali ispod osjećaja nalazi se prostor tišine i čistoće, nepatvorenosti. I u dubini je odobravanje. Kontemplacija uvijek znači i: dopustiti da bude onomu što jest. Sve je dobro. Iako u svojoj bolesti imam dojam da ništa nije dobro, iako je moja depresija mnome ovladala: u dubini spoznajem jedinstvo sa svime, sporazum sa svojim životom.
Upoznati depresiju i s njom postupati ispravno odlučujući je korak na putu ozdravljenja. Evagrije Pontijski, psiholog među crkvenim ocima, koji je živio od 345. do 399. uvjeren je da naša bolest naposljetku ne može ozdraviti samo ispravnim ophođenjem sa strastima i emocijama, nego kontemplacijom u kojoj gledam na dno i ondje otkrivam zdravu i neoštećenu jezgru, pravo i nepovrijeđeno sredstvo. Upoznati depresiju i s njom postupati ispravno odlučujući je korak na putu ozdravljenja. Najdublje ozdravljenje po Evagriliju događa se na duhovnome putu, čiji je cilj kontemplacija, počivanje na mjestu tišine, na kojemu u meni stanuje Bog, pravi liječnik moje duše.
(Iz knjige „Putevi kroz depresiju, duhovni poticaji“, autora Anselma Grüna.)
/EuM: Dakle, nije dovoljno znati ili spoznati, nego naći put - postupiti kako treba!/

- Pravednost je čin po kojem Bog one koji vjeruju u Njegova sina čini pravednima, ljubljenima, omiljenima – On tu ne čini pravednost nego čini nas pravednima… Samo je jedna stvar koja će spasiti svijet – milosrđe – Božje prema ljudima i ljudi među sobom”: (najava slijedećeg posta)

- Samo djeca znaju ljubiti jednostavno, iskreno, čisto. Ti ne znaš Marija osim ljubiti. Ali ostani mi uvijek takva. Uživaj u šarenim draguljima što ti ih darivam, a potom ih daj velikodušno i veselo onome koji čeka. Ja ću ti puniti ruke neprestano novim blagom. Ne boj se. Daj, daj. Tvoj Kralj ima neiscrpne blagajne na radost svojih malenih.. (Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno).
/EuM: na Marijinom mjestu može biti bilo tko od nas, jedini uvjet je: pružiti ruku Isusu)!/

- Vidim… Ljude i ljude… žene, starce, djecu, ratnike, učenjake, doktore, seljake… Svi dolaze i prolaze sa svojim teretom nade i boli. Vidim i mnoge koji teturaju jer je bol prevelika i nada je skliznula s tereta prva, s preteškoga tereta i smrvila se na tlu… Vidim i mnoge koji padaju na rubovima ceste jer ih drugi, jači, guraju, jači ili sretniji s teretom koji je lagan. Vidim i mnoge koji osjećaju da su napušteni od onoga koji prolazi, da su i gaženi, koji osjećajući da umiru, stižu dotle da mrze i da proklinju. Među svima ovima, udarenima od života, namjerno sam stavio te djelotvorne ljubavi da mi moja siromašna djeca ne umru u duhu, izgubivši očinski stan i da nastave vjerovati u Mene – Ljubav, videći moj odraz na mojim slugama Uboga djeco! Među svima ovima, udarenima od života, koji prolaze ili padaju, moja je ljubav namjerno rasula milosrdne Samaritance, dobre liječnike, svjetla u noći, glasove u tišini, da slabi koji padaju nađu pomoć, da opet ugledaju Svjetlost, da ponovno čuju Glas koji kaže: „Ufaj se. (Nadaj se) Nisi sam. Nad tobom je Bog. S tobom je Isus. (Iz govor učenicima nakon uskrdnuća – Prema ulomaku iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”.
/EuM: Kada se ovo čita u duhu, lako se može raspoznati Božji glas, a čini se da je za to potrebno biti malo „udaren od života“/!

-Izdvojio sam, po meni, moćnu molitvu prije blagoslova jela: Kada se domaćin/ćica ukratko pomoli prije objeda, dobro je izgovoriti ovu kratku molitvu i ostati malo u tišini prije znaka križa: „Dođi posvetitelju, svemogući vječni Bože, i blagoslovi ovo jelo pripravljeno po tvom daru i svetom Imenu.
/EuM: umjesto jela može se blagosloviti, posao, nakana, dan, suradnja i sl., sve što započinjemo neka bude uz Božju pomoć!/

- Posij misao da bi požeo djelo. Posij djelo da bi požeo naviku. Posij naviku da bi požeo osobnost. Posij osobnost da bi požeo svoju sudbinu. (nep. Autor)
/EuM: Sudbina je put koji sami trasiramo svojim odlukama!/

- Što možeš napraviti kako bi promicao mir u svijetu? Idi kući i voli svoju obitelj! (Sv. Majka Tereza)
/EuM: Mir ostvarjemo u sebi, ali ne i osamljeni - mir ne može rasti bez Ljubavi/

- MOJA BAKA:
Sad znam da je moja baka radila najkorisniji mogući posao u svojoj starosti... Baka je podosta godina bila udovica i živjela je sama u svojoj kući. Svi su u selu znali da je vrlo pobožna. Dolazeći joj povremeno u posjete, stekao sam dojam da ona po cijele dane samo moli. Preostalo vrijeme potrošila bi na ‘brzo’ kuhanje (ako nije postila), a televizor za nju nije postojao. Svi smo znali da je na neki način posebna (sveta) žena. Blagoslov na našim obiteljima bio je toliko očit da su mnogi od nas znali otkud dolazi. Vidjelo se to ubrzo nakon njezine smrti. Obitelji koje su nastavile molitvu, nastavile su i dalje živjeti u blagoslovu, dok su one bez molitve, polako, ali sigurno tonule, neću reći u prokletstvo, ali blagoslov je polako iščezavao. Sigurno je jedno: nakon njezine smrti mnogo se toga promijenilo. Nikad neću zaboraviti jedan dan kad sam došao posjetiti baku. Bilo mi je tada desetak godina. Baka me postavila ispred sebe i ozbiljno mi rekla: „Ako želiš u životu biti sretan, moli se Mariji da te čuva i vodi, a Duhu Svetomu da ti prosvjetljuje pamet!“ Bilo je to prvi put u mom životu da sam na neki, meni neobjašnjiv, način znao da mi to nije rekao samo čovjek (moja baka), nego da mi, preko bake, govori Bog. Te su se riječi duboko urezale u moje pamćenje. Sad znam da je moja baka radila najkorisniji mogući posao u svojoj starosti. O, kad bi drugi djedovi i bake shvatili što propuštaju kad nemaju vremena ni volje zastupati svoje potomstvo u molitvi, te prenositi unucima svoja molitvena iskustva! Možda nam svima nedostaje ljubavi? (Iz knjige „Krunica – kako djelotvorno moliti krunicu” autora Josipa Lončara).
/EuM: Odabrao radi moje Bake koja ima sličnu priču/

-Iako mnogi od vas vide sunce, mjesec, zvijezde i boje, oči su vam ipak zatvorene. Jer, sve dok čovjek ne ispunjava volju Božju, ne može i gledati Njegovu slavu. On vidi samo površinu života, a ne gleda dubinu bitka. Samo onaj tko ispunjava Božji zakon, postaje jasniji i gleda dubine života, gleda misli ljudi i razumije jezik živih bića. On spoznaje putove u beskonačnost. Ko ispunjava zakon Božji, vidjet će jasnije, a tko postane zakon Božji taj je i u beskonačnosti kod kuće. (Iz knjige “Ovo je moja riječ – naklada Gabriele, Zg)
/EuM: što nam je činiti - početi čitati Božju riječ, dovoljno je 5 min prije spavanja i tako zaboraviti brige a primiti blagoslov po volji Božjoj/

-Ljudi rastu kada su voljeni na pravi način. Želiš li pomoći nekome da zaliječi svoje rane, voli ga bez očekivanja i računa. (Matt McHargue ) /EuM: Tvoja ruža neće rasti ako ju ne zalijevaš/

-Ustanimo, prijatelji i dođite sa Mnom da vas još učim moliti. Molitva hrani vaše snage jer vas sjedinjuje s Bogom. I pritom Isus ustane i pođe prema malom stubištu. Ali kad je već na njegovu podnožju, okrene se i gleda me. Pomislim, o Oče, gleda me! Misli na mene! Traži svoj mali »glas«, i radost što je sa svojim prijateljima ne priječi ga da se sjeti mene! Gleda me iznad glava apostola i smiješi mi se. Podigne ruku blagoslivljajući me i kaže: »Mir bio s tobom Marija.« I viđenje prestane. (Iz govora svojim apostolima nakon uskrsnuća, nakon objeda u prostoriji „zadnje večere“, a prema ulomku iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno) /EuM: Ne zaboravi, i tebe pogleda kada ga zazoveš, a može ti pomoći onoliko koliko vjeruješ, onoliko koliko ljubiš! O Bože, pomozi mojoj vjeri, pomozi mojoj ljubavi, da mogu dostojno pominjati Tvoje ime!/

- Postoji samo jedno vrijeme koje je važno – Sada! To je najvažnije vrijeme jer je jedino kada imamo bilo kakvu moć. (L. N. Tolstoj) /EuM: danas svi od nas najprije traže malo vremena, a najkorisnije vrijeme je ono provedeno u molitvi/

MAJSKO JUTRO II

Ruže su zamirisale jednog majskog jutra,
duša mi uzdiše plavim pogledom jorgovana
dok život diše tvojim darovima moj anđele
pozdravi naše majke i očeve svakog dana

Moj pogled tiho izranja iz tamne kišne noći
iz sna majskog jutra izvija se anđeoska duša
jutrom prepunim majskog mirisa od bagrema
budi me glasom u šiframa jedna duša snena

Život osipa pregršt riječi iz gorkog kaleža
tugu što ju moja duša toči i u snovima liječi
dok lutam na tamnoj pučini životnog oceana
čudnim slovima piše mi sudba svakog dana

U svoje vrijeme objavljuje se u svom trenu
baš kad je potrebna uvijek na pravom mjestu
na nebu u zvijezdama sudbina je prikazana
a mjesec ju skriva od pogleda u krošnjama

Miluju me odbjegle svjetlosti mladog Sunca
dok rado skrivaju noćne anđele iza oblaka
objavljuju mi početak ulaska rađanja sutra
u novo razdoblje razdvajanja noći od jutra

Pozdravi blagim naklonom nebo milostivo
i pitomo zagledaj rosno u moje oči snene
noćima kad sam snivao tebe sam darivao
svim najljepšim darovima jutra moj anđele!

:Po mom izboru pred vama je još neukoričena - Pjesma svibnja,
nastala kao eho pjesmi "Majsko jutro" pjesnikinje i prijateljice
Jadranke Varga. Ova pjesma je ujedno i zadnja pjesma kojom
je upotpunjena nova zbirku pjesama Eho II, koju možemo
očekivati do konca ove godine.
(Eho I je izišao 2019. g., pogledati blog - na kraju Boxa)!

- Neka se žena borila sa smrću. Iznenada je imala osjećaj da je uzeta u nebo i da se nalazi pred sudačkom stolicom. „Tko si ti?“ upita je Glas. „Ja sam gradonačelnikova žena“, odgovori ona. „Nisam te pitao čija si žena“, nego tko si ti. „Ja sam majka četvero djece.“ „Nisam te pitao čija si majka, nego tko si ti.“ „Ja sam učiteljica.“ „Nisam te pitao što si po zanimanju, nego tko si ti.“ „Ja sam kršćanka.“ „Nisam te pitao koje si vjere, nego tko si ti.“ „Ja sam ona koja je svaki dan išla u crkvu i uvijek pomagala siromašnima.“ „Nisam te pitao što si činila, nego tko si ti.“ Tako je to išlo dalje. Štogod odgovorila, činilo se da nije dala zadovoljavajući odgovor. Vraćena je na zemlju. Kad se oporavila od bolesti, odluči pronaći tko je zapravo ona. Ništa nam nije istodobno ni bliže ni dalje nego istina o nama samima. Kad si se ti zadnji put upitao: „Tko sam ja?“ Ne čija sam žena, čija sam majka, što sam po zanimanju i koje sam vjere. Nego – tko sam doista ja? Nemojmo čekati sudačku stolicu da bismo pokušali odgovoriti na to pitanje. (Iz knjige „Pričaj mi priču“ autorica Majde Rijavec i Dubravke Miljković). /Odgovor ne dolazi onome tko ne priznaje da je Božje dijete:EuM/

- Prije objave moje Slave treba se istok i zapad očistiti da bi bili dostojni pokazati se pred mojim Licem. Tamjan koji čisti i ulje koje posvećuje veliki, neograničeni oltar na kojem ću Ja, vječni Svećenik, slaviti posljednju Misu, uz koji će posluživati svi sveti koje će nebo i zemlja imati toga časa, jesu molitve i patnje mojih svetaca, miljenika moga Srca, koji će već biti označeni mojim Znakom: znakom Križa blagoslovljenoga i prije nego što ih ‘anđeli Znaka’ budu obilježili. A, znak se utiskuje na zemlji i vaša volja ga utiskuje. Zatim ga anđeli ispunjavaju usijanim zlatom koji se ne briše i koje će sjati poput sunca na vašem Čelu u mojem Raju. „Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?“ (Izaija 53,1). (Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”.) /Ulomak sam odabro za one malo „šašavije“ kao što sam sam, koji u sve to to vjeruju, koji se raduju na daru života i vjeruju vjerom djeteta: EuM/.

- Moj stav o pobačaju, naravno, proizlazi iz moje vjere, koja tvrdi – autoritetom Riječi i Crkve – da smo stvoreni na Božju sliku, da od začeća imamo besmrtnu dušu, da je svaki čovjek vrijedan života i da smo određeni za vječnost i da nemamo nikakva prava na život drugih. (Pater Marko Glogović, u knjizi “Grešnicima ulaz dopušten“)
/Tvoj problem je ako se ne slažeš sa onim u što ja vjerujem: EuM/

-“Tko želi ljubav žeti mora ljubav sijati. (Jeremias Gotthelf”)

-U mrkloj noći vidimo, koji puta kroz vlastite suze, najljepše zvijezde. (Phil Bosmans)

- Želim ti ispričati jednu priču. Možda si ju već čuo… Nema veze, poslušaj ju ponovno. Baš je dobra! Jedan je čovjek došao u raj. „Što ću ja ovdje kod tebe? Zašto si me sada doveo k sebi, sada kad sam mrtav? Mislim da sam cijeli svoj život proveo bez tebe. Nikada te nisam primijetio“ – govorio je čovjek Bogu. „Pođi sa mnom“ – odgovori mu Bog – „pokazat ću ti nešto.“ I povede Bog čovjeka u jedno veliko polje. Od jednog kraja polja do drugog vodila je jedna staza. Malo je išla ravno, malo cik-cak, pa onda u velikim zavojima, malo zaobilaznim putem… „Vidiš li ovu stazu?“ – upita Bog čovjeka. „Ovu je stazu ostavio tvoj život.“ „Da, poznajem je!“ – reče čovjek i nastavi: „Odakle dolazi drugi par tragova pored mojih?“ „To su moji tragovi“ – reče Bog. „Ja sam sve vrijeme hodio pored tebe. Samo me ti nisi primijetio.“ „Ali ovdje“ – nastavi čovjek – „vidiš li ovaj uvrnuti put? Tu su vidljivi samo jedni otisci. Upravo u tom vremenu kada sam imao najdublje krize svog života, i kada sam se osjećao usamljen, tada sam te stvarno trebao. Gdje si bio tada?“ „U to vrijeme“ – reče mu Bog – „kada ti je bilo najgore, tada sam te nosio. To su moji tragovi.“ Nemoj zaboraviti na Božju prisutnost u svome životu. Dopusti mu da te nosi. Predaj mu se. Imaj povjerenja u njega. Neka te nosi na svojim ramenima. Bog korača s tobom i onda kada ga ne vidiš. (Izvor: bok.hr)

- A svrha svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.“ (Izr 4, 23) Sve što se događa u našem srcu, utječe na naš život. Ono što nam je u srcu utječe na naš brak, obitelj, financijsko stanje… postaje tragom koji ostavljamo iza sebe. Ono što mislimo utječe na stanje naše duše i srca. (Vesna Biorac)

-‘Ja’, svojim Imenom i svojom Naravi se kunem da ću zaustaviti trenutak u vječnosti. Prestat će vrijeme i započet će Sud. ‘Sud’ koji dijeli zauvijek ‘Dobro’ od ‘Zla’ nakon tisućljeća suživota na zemlji. Tada će se dovršiti misterij Boga. Tada ćete spoznati Boga Dobro će se vratiti k izvoru od kojega je poteklo. Zlo će se strmoglaviti gdje je već bilo strmoglavljeno od trenutka Luciferove pobune i odakle je izišlo da uznemiri slabost Adama po zavođenju sjetila i po oholosti. Tada će se dovršiti misterij Boga. Tada ćete spoznati Boga. Svi, svi ljudi zemlje, od Adama do posljednjeg rođenog, sakupljeni poput zrnaca pijeska na prudu vječnog žala, vidjet će Boga, Gospodara, Stvoritelja, Suca, Kralja. (Onaj koji Jest., koji je naš Stvoritelj, On zna tko Jest, i nama će to reći kada za to dođe vrijeme ako se odlučimo ostati njegovo zahvalno dijete!)

- Isus govori: „Budite iskreni u svojim djelima, jer Bog sve vidi…

- Oh! Velike radosti kod onih koji budu istrošili same sebe ljubeći ga i pokoravajući Mu se! Da, vidjet ćete toga Boga, koga ste ljubili, psovali, slijedili, izrugivali, blagoslivljali, vrijeđali, služili, izbjegavali. Vidjet ćete ga. Znat ćete, onda, koliko je ‘On’ zasluživao vašu ljubav i koliko je bilo vrijedno da ‘Mu’ služite. Oh! Velike radosti kod onih koji budu istrošili same sebe ljubeći ga i pokoravajući Mu se! Oh! Kojeg li straha onih što su bili njegovi Jude, njegovi Kajini… onih koji su više voljeli slijediti ‘Protivnika’ i ‘Zavodnika’ nego učovječenu (utjelovljenu) ‘Riječ’ u kojoj je ‘Otkupljenje’; ‘Krista’ koji je put k Ocu; ‘Isusa’ koji je presveta Istina; ‘Riječ’ koji je istinski Život.“ (I OUADERNI del 1943, str. 145 - Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”.)

- Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. (Isus)

- “Isus nam je jasno rekao da se stabla razlikuju po plodovima (v. Lk 6,44). Ako imamo plodove Božjega Duha (ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, krotkost, postojanost…) (v. Gal 5,22), bez obzira u kakvoj se životnoj situaciji nalazili, možemo biti sigurni da je Bog taj koji upravlja našim životima. (Josip Lončar, u knjizi “”Sila odozgor)

-Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova. (Isus)

-Kada imaš loš dan, stvarno loš dan, pokušaj se odnositi prema svijetu bolje nego što se on odnosi prema tebi. (Patrick Stump)

- „Kad sam zaista počeo voljeti sebe, oslobodio sam se svega što nije zdravo za mene: hrane, ljudi, stvari, situacija i svega što me uvijek nanovo vuklo prema dolje, dalje od mene samog. U početku sam to zvao 'zdravi egoizam', ali danas znam da je to ljubav prema samom sebi”

- Kad sam zaista počeo voljeti sebe, mogao sam spoznati da su emocionalna bol i patnja samo upozorenja da živim suprotno svojoj istini. Danas znam da se to zove biti vjerodostojan.

- Kad sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada nekoga pokušavam natjerati da radi ono što ja hoću, iako znam da nije pravi trenutak i da ta osoba nije za to spremna, pa čak i onda kad sam ta osoba ja. Danas znam da se to zove poštovanje.

-Kad sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti za nekim drugim životom i mogao sam vidjeti da je sve oko mene poziv na rast. Danas znam da se to zove zrelost.

-Kad sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam pod bilo kojom okolnosti uvijek na pravom mjestu, u pravo vrijeme i da se sve događa u pravom trenutku. Tako sam mogao postati miran. Danas znam da se to zove vjera.

- Kad sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam si krasti slobodno vrijeme i prestao sam raditi grandiozne projekte za budućnost. Danas radim samo ono što mi stvara zadovoljstvo i radost, ono što volim i zbog čega se moje srce smije, na svoj vlastiti način i u svom osobnom ritmu. Danas znam da se to zove jednostavnost.

- Kad sam zaista počeo voljeti sebe, oslobodio sam se svega što nije zdravo za mene: hrane, ljudi, stvari, situacija i svega što me uvijek nanovo vuklo prema dolje, dalje od mene samog. U početku sam to zvao „zdravi egoizam”, ali danas znam da je to ljubav prema samom sebi.

-Kad sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam željeti uvijek biti u pravu, tako sam manje griješio. Danas shvaćam da se to zove skromnost.

-Kad sam zaista počeo voljeti sebe, odrekao sam se toga da i dalje živim u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost. Sada živim u sadašnjem trenutku, u kojem sve počinje. Živim dan po dan i to nazivam ispunjenošću.

-Kada sam zaista počeo voljeti sebe, spoznao sam da se od svojih misli mogu razboljeti i postati bijedan. Kad sam se pak povezao sa svojim srcem, moj je razum dobio dragocjenog saveznika. Tu vezu danas nazivam mudrošću srca. Ne trebamo se bojati svađa, sukoba i problema sa samim sobom i s drugima, jer čak se i zvijezde ponekad sudare i tako nastaju novi svjetovi. Danas znam da se to zove život!

(Za ovaj post odabrao sam misli najvećeg komičara svih vremena koje je (?) napisao povodom svog 70. rođendana, 1959. godine. Ove misli mogu biti na velik blagoslov i korist na životnom putu, jer – ako ne volimo sebe, jednostavno ne možemo voljeti druge).

Kraljice Mira

Danas se ljiljan otvara nebu
u svoj bjelini ocvalog raja
i krasi krunu Kraljice Mira
ljepotu njenu, srce svemira

Sunčani svibanj u polju cvate
i miris diže bijelim oblacima
lahor ih Majci u visine nosi
nebesko-plavim poljima raznosi

----------r e f r e n ------------------

Kraljice Mira u ljepoti svibnja
i danas djecu svome Sinu zoveš
čovječje oko to ne zamjećuje
vječni Mir u srcu kada udjeljuješ

Ocvali svibanj u polju se igra
i miris diže bijelim oblacima
lahor ih Kraljici u visine nosi
nebesko-plavim poljima raznosi

----------r e f r e n ------------------

Topli pogled Mira iz čistoga srca
čistijeg od bisera i morskog safira
i nema čišćeg nego krilo Majke
koja svima rodi spasitelja Sina

Ti sjajiš na viru božjeg Meteora
koji nas sve zove i privlači k Sebi
svu djecu svoju za Zvijezdu jutarnju
čistoćom srca na Ljubav ustrajnu!

--------------r-e-f-r-e-n------------------
(2 x )
Kraljice Mira Kraljice svibnja
vraćam se tebi usred nemira
daruj nam ljubav i svoga Sina
ostani s nama Majčice mila..



(Napisao EuM, 10/11/12. svibnja 2020.)

-„Da! Žena ima zadivljujuću snagu. Ona podnosi poteškoće, nosi tugu, ali zna i za sreću, za ljubav, za svoje mišljenje. Smije se kad želi vrištati. Pjeva kad želi plakati. Plače kad je sretna i smješka se kad je nervozna. Bori se za ono u što vjeruje. Ona je protiv nepravde. Ne priznaje „ne” kao odgovor ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Daje sve od sebe za svoju obitelj. Ona prati prijateljicu k liječniku. Žena voli bez granice… Ona plače kad joj djeca dožive nešto novo u životu, i raduje se dobroti svojih prijatelja. Ona se raduje kad čuje za neko rođenje ili za vjenčanje. Srce se njezino slomi kad čuje za smrt drage osobe. Ona tuguje za izgubljenom voljenom osobom, ali je jaka i kada naizgled nema ničega za što bi se borila. Žena zna da jedan poljubac i zagrljaj može izliječiti slomljeno srce. Ipak, žena ima jednu grešku: Ona zaboravi koliko vrijedi!” (Autor nepoznat)

- Mladić reče svom duhovnom učitelju:  Učitelju, savjetovao si mi da u mislima stalno ponavljam: „Ja želim radost u svome životu!“ Izgovaram tu rečenicu često svaki dan, a radosti u mome životu niti je bilo niti je ima. I dalje sam jednako usamljen i nesretan kao što sam bio i prije. Što mi je činiti? Mudri učitelj položi pred mladića predmete koji su mu se našli pri ruci – žlicu, čašu i svijeću – pa ga upita:  Reci, koji bi od ovih predmeta htio imati? – Čašu – odgovori mladić. – Izgovori to sada pet puta – reče mu starac. – Ja želim čašu. Želim čašu… – ponovi učenik pet puta. – Eto, vidiš  odvrati mu učitelj  možeš ponavljati i pet milijuna puta na dan da hoćeš čašu, ali nećeš je imati ako se ne pokreneš i ne uzmeš je. Samo riječi nisu dovoljne, pokreni se i poduzmi nešto! Izvor: „book.hr“

-“»Ne spominjite se onog što se zbilo, nit’ mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? ( Izaija 43,18-19”)

-Budući da je Isus uskrsnuo, novo vrijeme započinje kada se On rodio a naš novi život započinje kada zazovemo njegovo ime. (Iz knjige „Krštenje u Duhu i darovi Duha Svetoga“ autora Stephena H. Hedgesa)

- Ne treba mnogo riječi da se izrekne istina. ( Indijanska poslovica)

-»Znaš li uočiti povezanost između odbacivanja i kasnijih događaja, koja su ti omogućila
duhovni razvoj? Znaš li zahvaljivati Bogu za „ljude-čudovišta”, za one koji su žderali
tvoje osjećaje, iskorištavali te, gurali te na samo dno i zatvarali te u sebe? Nisi li upravo
zahvaljujući njima naučio onu pravu molitvu i otkrio istinsku vezu s Bogom?
(sv. Augustyn Pelanowski)

- Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu. Svaki je čovjek stvoren
kako bi napravio vlastite korake do zrelosti. Roditelji često pomažu djeci kako se
ne bi mučila poput njih. Mnogi kažu da su živjeli za svoju djecu i da su im dali sve
što su imali. No, na taj su im način SVE oduzeli. Zato im djeca nikad nisu ‘poletjela’
u život. Jednog dana, pojavio se maleni otvor na čahuri leptira. Čovjek je sjedio i
gledao kako se leptir nekoliko sati muči kako bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz
maleni otvor. Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje. Zato je čovjek odlučio
pomoći leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru. Leptir je s lakoćom izišao. No, imao
je krhko tijelo i smežurana krila! Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da
će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti kako bi podržala leptirovo tijelo
i osnažila ga. Međutim, ništa se nije dogodilo! Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći
okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio. Čovjek, unatoč
svojim dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao
proći osmislio Bog, da bi krv iz njegova tijela potekla u krila kako bi mogao poletjeti
kad se oslobodi čahure. Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu.
Kad bi nas Bog oslobodio svih prepreka, osakatio bi nas. Nikad ne bismo postali
onoliko snažni koliko možemo biti. Nikad ne bismo mogli letjeti.
(Nepoznati autor)

-“Umrijet ćeš onoga dana kada kažeš: to je dovoljno! Stoga uvijek čini više, uvijek idi
naprijed, budi uvijek u pokretu, nikada se ne vraćaj unatrag i nikada ne skreći s Puta.
(sv. Augustin Pelanowski)

- Tko nastoji popraviti druge, a da prije ne popravi samoga sebe, uzalud mu i vrijeme
i trud. (Sv. Ignacije Lojolski)

Dok stoji, da li izlazi sav sjaj iz Njega,
ili se je sa svjetlošću Neba pomiješao,
visoravan planine posta fosforescentna
a On, gore usredotočen u slavi je stajao

Obasjan sa svom svjetlošću svemiru,
rječju neopisivo, stajao kao na nogama
uzdignut iznad zemlje i zelenih livada
između zelenila svjetlost koda isparava

Na tom mjestu svjetlo čini kao da se uzdiže
kao da je posve živo, da bi se oko prevarilo
zelenilo trave nestaje pod slavnim stopama
svjetlo treperi, leluja, kao usijane boje dana

Isus stajaše nasmijan Licem prema Nebu
sred viđenja koje ga uzdiže začuje:„Učitelju“
uz osmjeh okreće pogled i uputi svom Petru
a on će „Dobro je ovdje biti s Tobom učitelju!

S Tobom, Mojsijem i Ilijom, mogu vam služiti,
Isus gleda Petra Ivana i Jakova, te se nasmije
pogledom koji ih grli s ljubavlju i ulijeva snagu,
Ilija i Mojsije pogledaju apostole, braću dragu!

Isusove oči sijevnu zrakama, koje prodiru u srce
apostoli zašute, i ne usudiše se ništa drugo reći
u strahu, izgledaše donekle sneni kao omamljeni
kao da su iza zavjese u magli oblaka ostavljeni..

Zavjesa ih je ovila, i odijelila Trojicu proslavljenih,
jedan jak i skladan glas, zatreperi i prostor ispuni,
trojica apostola padnu licem k travi kao pokošeni,
„Slušajte Ga, u Njemu je milina, Sin je moj ljubljeni“

- Preljubljeni, nikad kao sada nisam toliko radio da se vratim među vas svojom Riječju,
da sakupim čete svojih odabranika da s njima i sa svojim anđelima krenem u bitku s
tajnim snagama koje rade da izdube čovječanstvu vrata ponora. Ništa ne manjka od
znakova po kojima bi mogao izgledati bližim čas moje Srdžbe i moje Pravde Rat, glad,
zarazne bolesti, sredstva ratnog ubijanja – koja su više od divljih zvijeri koje se spominje
– potresi, znakovi na nebu, erupcije iz utrobe zemlje, čudesni pozivi na mistične putove
malih duša koje je pokrenula Ljubav, progonstva mojih sljedbenika, visine duša i niskoće
tjelesa. U užasu koji doživljavate vičete: „Vrijeme je došlo, strašnije od ovoga ne može doći!“
I glasno dozivate ‘svršetak’ da vas oslobodi. Dozivaju ga grješni, podrugujući se i proklinjući
kao uvijek; dozivaju ga dobri, koji ne mogu više gledati kako Zlo likuje nad Dobrom. Suma
žrtve da se opravda stvaranje čovjeka i Žrtva Sina Božjega još nije ispunjena, Mir, moji
izabranici! Još malo… a zatim ću doći. (Isus, prema objavi Mariji Valtorta)

-“U ovako presudnim vremenima nipošto ne smijemo izgubiti vjeru. Ne smijemo se osloniti
samo na sebe i na svoje mogućnosti. Jer to je definitivno ono najgore što se može dogoditi.
Ako zastanemo isključivo na ljudskim metodama otpora Zlomu, već smo pobijeđeni.
Pobijeđeni smo ako ne vidimo nadnaravno u ovome što danas prolazimo.
Iz knjige p. Marka Glogovića „Ako odrastem, bit ću katolik“

- Čvrsto pouzdanje u Boga pomaže mi da životu pristupam opuštenije. Znati da me Bog
uzima za ruku, čak i u vremenima koja više nalikuju na nizbrdicu nego na uzbrdicu, daje mi
veliku unutarnju slobodu. (Iz knjige „Čovjek koji je pušio Biblijuî autora Wilhelma Buscha)

-Možeš mijenjati sve na svijetu, samo ne druge ljude. To mogu jedino oni sami.
(Phil Bosmans)

-Svatko je od nas primio dar od Gospodina kojim možemo služiti jedni drugima. Nije nam
potrebna nekakva posebna vjera da primimo taj dar, jer već ga imamo…
(Iz knjige „Krštenje u Duhu i darovi Duha Svetoga“ autora Stephena H. Hedgesa)

(pogled sa gore)

Na jezeru lađe mašu raširenim jedrima
lagano nagnute prema plavetnim valovima
sabrane u igri valova na laganom vjetru
nabiru se i klize sa živošću galebova

Tako dražesno poput snježno bijelog leta
vodomara što klizi valom u potrazi za plijenom
iz modrog prostranstva izlazi žila plavetnila
tu voda je tamna, u sjenu stabala se slila

Jordan izgleda kao ravan potez kistom
u zelenilu ravnice seoca rasuta s obje strane
glavne ceste su blijedo-žute crte usred zelenila
za plodne ravnice smeđa boja trag je ostavila

Vidi se raslinje razno, rasuto raznovrsnih boja
kako se smiješi krasnom suncu što sija s neba
tu diše proljeće u ožujku u svoj prostranosti
vidi se žito, poraslo gusto po darežljivosti

Iza žitnih polja koja lelujaju kao zeleno more
vidim obilje latica od najranije zrelnih voćaka
kako se poput bijelih i rumenih oblačića talože
na ovo malo cvjetno more okupljeno oko vode

Tu su ocvale cvjetne livade bujnoga sijena,
žmirkaju kako ovce pasu poput hrpica snijega,
nabacane amo-tamo po zelenim pašnjacima
u blizini brda, na niskim malim brežuljcima..

Vrh Tabora sjaji kao veličanstvo Lica i Tijela
jednak sjajnosti haljine koja je crveno-tamna
pretvara se u čas u odsjaj bisera i dijamanta
nematerijalna tkanina ističe se bojom zlata

Njegovo Lice, sunce je razigrano u sjaju zvjezda
na kojem se presijavaju oči od nebeskog safira
izgleda višeg stasa, kao da Ga proslava uvećava
stoji uzdignuta Lica, nasmijan, s Ocem razgovara!

(nastavlja se)