Pravednost i milosrđe:
Laž je da pravednost ili istina trebaju imati primat nad milosrđem. Isus je sv. Faustini razotkrio ovu laž koja nam može stvarati velike probleme. Kad bismo prestali vjerovati u ovu laž, ne bismo se više bojali pristupiti Isusu, vjerovali bismo da se Bog želi sjediniti s nama usprkos našoj bijedi, mogli bismo oprostiti sebi i drugima i više ne bismo prema sebi i drugima bili tako strogi... Zato se Gospodin kroz našu povijest (spasenja) poslužio s tolikim brojem duša u želji da nam vrati tu najbitniju spoznaju ili, bolje reći, to temeljno i presudno pouzdanje u njega, od kojeg nam može doći sva jakost potrebna u teškim životnim trenucima.
Jedna od tih duša bila je i sv. Faustina Kowalska, koju je sam Isus prozvao tajnicom Božjega milosrđa. Gospodin ju je neprestano pozivao da živi ne za sebe, nego za duše: „Tvoja dugotrajna patnja dat će im svjetlo i snagu prihvatiti moju volju”, rekao joj je jednom prilikom. Govor o patnji često nas straši, no neupitno je da svjedočanstvo i riječi osobe koja je bila veoma iskušana u patnji, i pritom cijelo vrijeme ostala blizu Gospodinu, ne ostavljaju mnogo prostora za sumnju kod onih koji slušaju te riječi, a to je veoma bitno za slučaj sv. Faustine i za ono u čemu nas je Gospodin preko nje htio učvrstiti. Kako znamo, cijelo njezino poslanje i život trebao je postati svjedočanstvom milosrđa, žrtvom za grešnike i to osobito, kako ju je Isus molio, „za one duše koje su izgubile pouzdanje u Božje milosrđe”. Kako razaznajemo iz ovih riječi, više od ičega u našem životu, bitno je rasti u povjerenju u Boga. Jedna od stvari koje možemo shvatiti o milosrđu (zahvaljujući djelu sv. Faustine Kowalske), jest da se pravednost i milosrđe ne mogu odvojiti.
Naš Bog je pravedan, ali je pritom ujedno kao Otac - uvijek i milosrdan. Kako bez Božjeg Duha naš razum nije u stanju spoznati povezanost između pravednosti i milosrđa, odnosno da se oni ne isključuju, nije rijetkost da ćemo se, oslanjajući se na svoju logiku svijeta – mnogo puta pozivati na pravednost, ili istinu, a da ćemo potpuno zanemariti milosrđe, smatrajući da u nekim situacijama pravednost ili istina trebaju imati primat nad milosrđem. Isus je ovu laž razotkrio sv. Faustini rekavši joj da je od njegovih osobitosti: svetost, pravednost i milosrđe – najveće milosrđe!!!, te da ga ljudi ranjavaju utoliko što priznaju da je svet i pravedan, ali nemaju povjerenja u njegovo milosrđe. „I sotona poštuje moju pravednost, ali ne vjeruje u moju dobrotu”, rekao je Isus. Znamo da riječ đavao znači „djelitelj”, pa tako i u ovom kontekstu vidimo njegovu ulogu: uvjeriti nas da su pravednost i milosrđe odijeljeni pojmovi..
Pravednost je čin po kojem Bog one koji vjeruju u Njegova sina čini pravednima, ljubljenima, omiljenima – On tu ne čini pravednost nego čini nas pravednima… Samo je jedna stvar koja će spasiti svijet – milosrđe – Božje prema ljudima i ljudi među sobom”. Sve to dokazuje da se ponekad radije držimo svojih glava i misli, jer je tako lakše, umjesto Isusova Srca, koje nam želi donijeti spasenje, mir i ispunjenje.
Zanemarivanje milosrđa u odnosu na pravednost tako nije samo pogrešno i dijabolično već nam stvara i životne probleme: zbog toga se bojimo pristupiti Isusu; često odgađamo ispovijed, ostajemo u grijehu; zbog toga propuštamo promjene koje bi Bog mogao pokrenuti u nama, jer znamo da ih sami nismo sposobni izvršiti; uporno prebiremo po vlastitim i tuđim grijesima; ne odlučujemo se oprostiti drugima; zbog toga se udaljujemo od vječne Božje ljubavi koju Bog želi izliti na svakoga od nas; strogo se odnosimo prema drugima zaboravljajući na djela milosrđa; zbog toga priječimo Božje milosrđe po kojem sve ljude želi dovesti do svetosti; odbijamo se žrtvovati za druge... Sve to dokazuje da se često držimo svojih glava i misli, jer je tako lakše, umjesto Isusova Srca koje nam želi donijeti spasenje, mir i ispunjenje.
(Osvrt prema dnevniku sv. Faustine Kowalske, br. 332).
komentiraj (5) * ispiši * #
