(pogled sa gore)
Na jezeru lađe mašu raširenim jedrima
lagano nagnute prema plavetnim valovima
sabrane u igri valova na laganom vjetru
nabiru se i klize sa živošću galebova
Tako dražesno poput snježno bijelog leta
vodomara što klizi valom u potrazi za plijenom
iz modrog prostranstva izlazi žila plavetnila
tu voda je tamna, u sjenu stabala se slila
Jordan izgleda kao ravan potez kistom
u zelenilu ravnice seoca rasuta s obje strane
glavne ceste su blijedo-žute crte usred zelenila
za plodne ravnice smeđa boja trag je ostavila
Vidi se raslinje razno, rasuto raznovrsnih boja
kako se smiješi krasnom suncu što sija s neba
tu diše proljeće u ožujku u svoj prostranosti
vidi se žito, poraslo gusto po darežljivosti
Iza žitnih polja koja lelujaju kao zeleno more
vidim obilje latica od najranije zrelnih voćaka
kako se poput bijelih i rumenih oblačića talože
na ovo malo cvjetno more okupljeno oko vode
Tu su ocvale cvjetne livade bujnoga sijena,
žmirkaju kako ovce pasu poput hrpica snijega,
nabacane amo-tamo po zelenim pašnjacima
u blizini brda, na niskim malim brežuljcima..
Vrh Tabora sjaji kao veličanstvo Lica i Tijela
jednak sjajnosti haljine koja je crveno-tamna
pretvara se u čas u odsjaj bisera i dijamanta
nematerijalna tkanina ističe se bojom zlata
Njegovo Lice, sunce je razigrano u sjaju zvjezda
na kojem se presijavaju oči od nebeskog safira
izgleda višeg stasa, kao da Ga proslava uvećava
stoji uzdignuta Lica, nasmijan, s Ocem razgovara!
(nastavlja se)
Post je objavljen 02.05.2020. u 11:47 sati.