ISUS na gori Tabor – 3/3
Dok stoji, da li izlazi sav sjaj iz Njega,
ili se je sa svjetlošću Neba pomiješao,
visoravan planine posta fosforescentna
a On, gore usredotočen u slavi je stajao
Obasjan sa svom svjetlošću svemiru,
rječju neopisivo, stajao kao na nogama
uzdignut iznad zemlje i zelenih livada
između zelenila svjetlost koda isparava
Na tom mjestu svjetlo čini kao da se uzdiže
kao da je posve živo, da bi se oko prevarilo
zelenilo trave nestaje pod slavnim stopama
svjetlo treperi, leluja, kao usijane boje dana
Isus stajaše nasmijan Licem prema Nebu
sred viđenja koje ga uzdiže začuje:„Učitelju“
uz osmjeh okreće pogled i uputi svom Petru
a on će „Dobro je ovdje biti s Tobom učitelju!
S Tobom, Mojsijem i Ilijom, mogu vam služiti,
Isus gleda Petra Ivana i Jakova, te se nasmije
pogledom koji ih grli s ljubavlju i ulijeva snagu,
Ilija i Mojsije pogledaju apostole, braću dragu!
Isusove oči sijevnu zrakama, koje prodiru u srce
apostoli zašute, i ne usudiše se ništa drugo reći
u strahu, izgledaše donekle sneni kao omamljeni
kao da su iza zavjese u magli oblaka ostavljeni..
Zavjesa ih je ovila, i odijelila Trojicu proslavljenih,
jedan jak i skladan glas, zatreperi i prostor ispuni,
trojica apostola padnu licem k travi kao pokošeni,
„Slušajte Ga, u Njemu je milina, Sin je moj ljubljeni“
komentiraj (6) * ispiši * #
