Treba li govoriti svima istinu u oči?
Ne. A evo i zašto! Možda nam ova tvrdnja patera Pelanowskog na prvu zvuči potpuno pogrešno, jer „što je bolje od istine, ona oslobađa, liječi?!“ Točno, no iznad ljudskog poimanje istine je nešto još savršenije, nespoznato, najsavršenije! Pitanje je što je Istina. Da li je ono što ti misliš da je istina doista Istina, istinito. Istina može ubiti kad ju se govori u zabludi i bez ljubavi. A možda će se sutra ono što izgleda kao tvoja istina pokazati kao neistina. Ljudske istine (EuM: stavovi formirani prema ograničenoj spoznaji) su ponekad veoma opasne i nose sa sobom tragične posljedice. Ponekad je laž ono mjesto na koje čovjek može pobjeći i pronaći utjehu i zaštitu jer, možda ima težak život, dvojbe, strahove, sumnje i sl. Tako i riječi „istine“ izrečene bez ljubavi mogu uništiti nečiji život. Istina je bez ljubavi ograničena, nedjelotvorne, u ekstremoj primjeni ona sa sobom nosi ubojstvo, uništenje. A ljubav, ljubav bez istine je grijeh.
Ljubav je bez istine zamka, nasilje, prijevara, lažno dodvoravanje sa ciljem, poltronstvo i sl. Isus je rekao da je On sam Istina. Ali nikada nije iskorištavao istinu da bi koga uništio, jer On je također i sama ljubav. (EuM: sama riječ „božansveno“ u sebi sadrži djela ljubavi i istine). Kada Isus ulazi u naš život, On uistinu čini životne promjene, tj. uklanja iz života ono što za život nije potrebno. Kada Bog ulazi u tvoj život, čisti ga, nešto iz njega iznosi i nešto u njega unosi. Uvijek je nešto novo. Prisutnost Božja ili prisutnost Duha Svetoga karakterizira se u čovjeku tako da nikada ne ostaje u istome životnom stanju u kojem je bio. /EuM: Ni vjera u Božjoj prisutnosti ne može ostati statična/
(Prema knjizi „365 dana s Duhom Svetim” autora patera Augustyna Pelanowskog)
komentiraj (14) * ispiši * #
