Što je ključno za našu vjeru?
Prije nego što je ozdravio dječaka, Isus je razgovarao s ocem i pitao ga je - ima li vjere. Što je odgovorio otac? „Pomozi mojoj nevjeri!“ (EuM: iz rečenog se da zaključiti da i djeca boluju kada roditelji nemaju vjere u Isusa). Vjera je temelj čovjeka, dijametralno drugačija od obične religioznosti. Tu scenu spominjem zbog toga što je prije tog oslobođenja Isus, približavajući se mnoštvu, čuo pozdrav. Mnoštvo, puna iznenađenja, dotrčalo je k Isusu i počelo ga pozdravljati. Pozdravljali su ga! „Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga.“ (Mk 9, 15). Što se krije iza ljudskih pozdrava? Kolike velike nesreće se skrivaju iza katkada lijepih riječi i nasmiješenih lica? Pogledajte to sami! (EuM: Sjetimo se naših političara ili nekih ljudi koji s nam kao željeli dobro – često radi svoje koristi. Proučimo: što je nedostajalo njihovim dobrim namjerama?).
Kad su učenici upitali zašto nisu mogli osloboditi dječaka, Isus je rekao da oslobađa samo molitva i post! Sam je postio i sam je najviše molio – molio je za sve nas i radi to do danas! (EuM: ..i nije nezahtjevno biti Sin božji a ujedno Bog, a znamo da je njegova misija spasiti čovjeka i ovaj zemaljski brod koji plovi putem neizvjesne budućnosti).
Trebamo doista voljeti ljude da bi se za njih molili, pa čak se i mnogo stvari u njihovim namjerama odreći! Ako pozdrav treba biti prenošenje ljubavi Duha Svetoga, onda zasigurno nije dovoljno samo tvoje htijenje, nego Duha moraš imati unutar sebe!
Duh je ljubav koja nije ni emocija ni strast, nije osjećaj, a ni uzbuđenje… On je osoba! Možeš biti roditelj koji sebe smatra religioznim – a možda te i okruženje takvim smatra – ali istovremeno možeš ne imati Duha Svetoga i vrlo vjerojatno tvoje dijete to nesvjesno osjeća, osjeća tvoju neautentičnost, neiskrenost.. Površna religija roditelja često navješta opsjednutost potomstva. Mnoga današnja djeca ne govore, samo se deru, ne slušaju, samo su neposlušni. Upadaju u krajnja emocionalna stanja, u odnose koji uništavaju, u ovisnost, u očaj, u zatvaranje u sebe, u poremećaj hranjenja, u ranjavanje svojeg tijela... Zašto je to tako?: Naša djeca se prema nama ponašaju onako kako se mi ponašamo prema Bogu. (EuM: Nismo ni svjesni koliko moramo raditi na sebi, mijenjati sebe, kako bi mogli istinski zavoljeti sebe, kako bi moli razumjeti, oprostiti i zavoljeti drugog čovjeka. To je abeceda život i promjena na bolje koja ne ide ako ne zahvaljujemo Bogu, ako Ga ne prihvatimo kako Oca ako ne želimo sa Isusom krenuti na put, krenuti u Božji svijet u Božje Kraljevstvo. Posebno smo odgovorni pred djecom koja sve to promatraju). Treba zapamtiti ono što je ključno za našu vjeru: Duh Sveti ne ulazi u tijelo "prodano" ili predano grijesima, odnosno u takvu unutrašnjost koja nema uvjete za prosvjećujuću milost. (EuM: zato i kažemo da imamo svoju istinu i po njoj svoju ljubav, ali bez suradnje sa Duhom Ljubavi, sve naše nije ili ne može biti u Istini).
(EuM: Prilagodio prema ulomaku iz knjige „Ono najvažnije“ autora p. Augustyna Pelanowskog).
komentiraj (10) * ispiši * #
